Te 2010. godine svjetskom nogometnom federacijom FIFA-om drmao je Sepp Blatter, a europskom inačicom ove dobrotvorne udruge, UEFA-om, Michel Platini. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država bio je Barack Obama,Trump nam tada nije bio ni na vidiku, francuskom je predsjedao Nicolas Sarkozy, britanski premijer bio je David Cameron, a kraljica mu je bila D kraljica. Talijansku vladu je vodio Silvio Berlusconi, a državom predsjedao Giorgio Napolitano. Njemački predsjednik bio je manje poznati, uostalom kao i skoro svi njihovi predsjednici, Christian Wulff, a kancelarka je bila Angela Merkel, dužnost koju je pet godina ranije preuzela od Gerharda Schrödera. Rusijom je predsjedao Dimitrij Medvedev, Putinov zamjenski predsjednik dok je ovaj obnašao premijersku dužnost pripremajući se za povratak na tron. Te godine, dvadeset nakon što je Franjo Tuđman osvojio svoj prvi predsjednički mandat uvjerljivom pobjedom brojčano izraženom sa 83,14% glasača, predsjednik Republike Hrvatske bio je Ivo Josipović, a premijerka Jadranka Kosor, žena od povjerenja svojeg prethodnika - Ive Sanadera.
Michel Platini i Sepp Blatter već dugo su povijest na svjetskoj nogometnoj vlasti i subjekti sudskih spisa. Naime, kad se godinu prije izbora domaćina ovogodišnjeg svjetkog nogometnog prvenstva 2009. po nogometnim kuloarima pričalo da bi jedan od ozbiljnih kandidata za domaćina mogao biti Katar, mnogi su na to gledali s podsmijehom, a to se domaćinstvo upravo i dogodilo. Prema nedavnoj izjavi Seppa Blattera, kolegu mu Platinija kontaktirao je njegov francuski predsjednik Sarkozy koji je nakon svojeg sastanka s prvim čovjekom Katara i poručio da svakako želi da domaćinstvo Svjetskog prvenstva dodijele Kataru. I tako je bilo: pored Južne Koreje, Australije i Japana, a malo kasnije u finalnom krugu izbora i pored SAD-a, koje su bile prvi favorit, Katar je uvjerljivo izborio domaćinstvo. Umjesto za pobjedu nužno osvojenih 12 glasova, Katar ih je dobio 22. A kako je Platini Kataru donio presudne glasove, pitanje je vjerojatno za sud jer su nedugo nakon toga s mjesta predsjednika FIFA-e i s mjesta predsjednika UEFA-e otišli i Sepp Blatter i Michel Platini. Padale su otužbe, a bilo je i dokaza.
Šest mjeseci nakon dodijeljenog mu domaćinstva Svjetskog prvenstva, Katar je s Francuskom odradio neki posao s borbenim avionima u vrijednosti od oko 15 milijardi dolara.
Podaci o cijeni svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru, oatavimo kupovinu domaćinstva na stranu i gledajmo samo na trošak ulaganja u materijalnu infrastrukturu, ove godine različiti su i ovisno o jediničnoj mjernoj vrijednosti prilično nepouzdani. Zaboravimo li na trenutak na potrošene kamare, hrpetina dolara, eura, nafte i zlata i usredotočimo li se na ljudske živote i odigravanje svih svjetskoprvenstvenih nogometnih poluvremena skupa sa sudačkim nadoknadama, svaka odigrana minuta koštat će jedan ljudski život. Jedan ljudski život. Pravi pravcati život. Život od krvi i mesa. Po svekolikim katarskim gradilištima nogometnih stadiona, hotela i ostalih sekundarnih sadržaja stradalo je oko 6.500 ljudi. Doduše, ta krv i to meso, jedno po odigranoj minuti, iz nekih je Zapadu trećih zemalja pa se o tome nedovoljno brinulo i pisalo. Neki će reći da bi taj broj poginulih bio dosegnut na nekim drugim gradilištima i da ih se po drugim gradilištima broji da bi ih se i tamo nabrojilo toliko i toliko po ugrađenoj tisući tona betona ili čelika i da je to stvar prakse loše zaštite na radu i zapostavljenih ili nikakvih ljudskih i radničkih prava. Neki će te brojeve, da si približe sliku, usporediti sa brojevima žrtava u nekim ratovima. I zamanta li se čovjeku od svega toga pa pomiješa lončiće i umjesto riječi bauštela čuje riječ Krim, umjesto broja 22 čuje 18, i onako zamantanom neke bi mu stvari mogle biti jasnije. Ako je prošla agresivna Rusija, zašto ne bi miroljubivi Katar?
Za ovih posljednjih dvanaest godina dosta toga se promijenilo, a mnoge stvari su ostale iste. Predsjednik FIFA-e danas je Talijan Gianni Infantino, a predsjednik UEFA-e Slovenac Aleksander Čeferin. Umjesto Sarkozyja koji od tada na repertoaru za slušanje ima tri nova albuma supruge mu Carle Bruni, novi francuski predsjednik je Emmanuel Macron. Bunga-bunga Berlusconi u međuvremenu je od fotelje premijera države i AC Milana dogurao do vlasništva nogometnog kluba Monza, a nakon Enrica Lette, Mattea Renzija, Paola Gentilonija, Giuseppea Contea, Marija Draghija, talijanski je novi premijer Giorgia Meloni. Obama je postao već pretpretprošli američki predsjednik, i nadajmo se da je Trumpova pojava prije sadašnjeg Bidena bila jednokratnog karaktera. Tek nedavno, nakon dugotrajne Merkel, novi njemački kancelar postao je Olaf Scholz. Britanska premijerska stolica postala je vrela poput talijanske tako da je pitanje koliko će se trenutni premijer Rishi Sunak na njoj zadržati jer su se od Camerona do njega izredali i Theresa May, i Boris Johnson i Liz Truss u sve kraćim mandatima. Princ Charles je konačno dobio posao koji je godinama pikirao. Na Istoku ništa novo. Putin je nakon generalke 2014. i otimanja Krima, odlučio raditi krvava sranja većeg kalibra. Ljudi po Ukrajini ginu na sve strane, a ozbiljno je trusno i u nekim drugim krajevima. U Hrvatskoj, da, u Hrvatskoj, da, situacija i dalje, uz malena odstupanja, sa HDZ-om i Andrejem Plenkovićema na čelu, ide svojim zacrtanim tokom.
I sad, nakon što su cijelih tih dvanaest godina mnogi od onih koji su nešto znali ili su opravdano sumnjali u korupciju u svjetskoj nogometnoj federaciji šutjeli ili prigovarali toliko tiho da ih ni učitelj razredne nastave ne bi izbacio sa sata, sad su svi ti i takvi oči uprli u nogometaše, u njihove trenere i njihove nogometne izbornike s jasnom porukom da bi na neki način trebali osuditi pa čak i bojkotirati ovo svjetsko nogometno prvenstvo. Ma nemoj.
Samo da ne zaboravimo jednu usputnu stvar: i Hrvatska je s Francuskom imala neke poslove oko borbenih aviona. Izgleda - prekasno.
