tesla

Sanjam Teslu kako mirno skoncentrirano stoji pred mojim otvorenim ulaznim vratima u stan. Na glavi mu šilt-kapa, na nosu naočale dvoznamenkaste dioptrije. Pita me za prazne boce. Ima ih. Vinske, pivske, jogurt, mlijeko, sok. Dajem mu ih, zatvorim vrata i taj me zvuk probudi. Za doručak, a tek je nekih pola osam, iz frižidera vadim dvije šnicle iz paca i šaku cherry rajčica. Šnicle ispečem, rajčice operem, odrežem komad kruha i sve to pojedem. Primjećujem da snove mogu sortirati prema vrsti uvečer pojedene hrane i popijenog pića: jedem li ovo i pijem to, snovi će u onom smjeru, a ako jedem ono i pijem ovo, putovat ću u sasvim drugom smjeru. Mogao bih složiti tablicu, možda ciljano sanjati. U sred razmišljanja o snovima i kratkoj pomisli na kavu zaljulja me snohvatica i potonem. Ponovo sanjam. Na Vlaškoj nedaleko od biciklističkog servisa provjeravam zadnju gumu. Na jednom mjestu je malo istrugana vanjska i izviruje unutarnja. To moje čačkanje mečke rezultira probijanjem zračnice. Odguram bicikl do serivsa. Gazim kroz vodu koja kulja kroz ulaz u radionicu. Pod u radionici je nakošen. Cijelom dužinom zida suprotnog ulazu izvire voda. Objašnjavam dečkima u radionici da mi treba promijeniti zadnju gumu i pokazujem na bicikl. U tom trenu vidim da mi je prazna i prednja guma. Budim se. Ponovo razmišljam o kavi i shvaćam da mi je džabe razmišljanje jer kave nemam. Možda čaj? Čaj!? Ne. Obična voda je skroz dobra. Budim se. Sat pokazuje pola sedam. Prisjećam se snova. Bicikl, radionica, poplava, Vlaška, šnicle, stan, Tesla. Da, Tesla nije Nikola, Tesla je Rene, autistični starac u mirovini. Jednom mi je, kad sam ga pitao je li mu Tesla prezime, objasnio: "Tesla me zovu jer sam dugo radio u "Tesli"*, a onda sam dobio otkaz kao tehnološki višak, i zovem se Rene, to ti je francusko ime". Siđem u prizemlje pogledati bicikl. Čitav je. Vratim se u stan. U ormariću s otpadom pored kanti stoje prazne boce.