ponedjeljak

Svako se jutro budim i govorim si, onako potiho, nemoj podlijegati predrasudama, nemoj uvijek gledat ono loše, nemoj mislit da nije dobro, i sve tako pozitivno mantram dok pijem prvu kavu, al izgleda da ne vrijedi.

Jutros u žurbi, uđem u tramvaj i skoro se onesvijestim. Pa ne teče vam vodovodom voda s Marsa! Okupajte se! Barem ponedjeljkom! Kubik Bandićevke košta ko litra Todorićke. Nećete u stečaj radi podapiranja. Ako ništa, onda barem nemojte smradom carinit na vratima.

Krenem prečicom kroz parkić, a kreten trogodišnjem sinu govori: "Glup si. Kaj ti to nekoliko puta dnevno moram govorit?" Konju, (ovo ne govori otac sinu već ja ocu neverbalno želim svako dobro jutro), trebalo bi te i uškopit i jezik ti odrezat, propali abortuše!

U dućanu pored hladnjaka s mliječnim proizvodima parkirana žena prikoličar s dodatnim, prednjim kolicima. Ne moš jogurtu prić prije isteka roka trajanja. Pitam je jel se može malo pomaknut, a ona meni da gleda datume na poklopcima i da je ne uznemiravam. Ta na svojem osobnom poklopcu sigurno ima otisnuto "rok trajanja neograničen". Blago li se njezinima kotkuće.

Idioti dolje i dalje granatiraju. Malo sjevernije isto. Onom malenom dalo zlatnu kuglu za šetanje po travi. u Saboru izvjesni Ingrid A. M. i Ivan Š. postali jezikoslovci, Zločinačka pizdi na Nesposobne. Iznenađuje me da su i jedni i drugi na poslu.

A ponedjeljak tek počeo...

posljednji dan proljeća

Omalen klimatiziran prostor, posljednji dan proljeća. Pult. S jedne strane pulta kombinacija, licem, Vukojevića i Šukera, ne mislim na nogometaše, s druge strane ja.

- I erjedan Vas molim.
- Nema problema. Recite na koga glasi?
- Sedmica.

Piše.

- Do... obro. Adresa?
- Kačićeva sedam a.

Piše.

- Ha!? Zgodno. Dobro kaj je na toj adresi, hahaha!
- ?
- A znate, postoji i Devetka.
- Je, na broju devet, al u jednoj drugoj ulici.
- Da, kak znate?
- I oib zapišite, molim.
- A znate kaj, ja sam se raspital, jer sam bil na takvom mestu, to opće ne treba pisat. Ja Vam stavim svoj matični broj obrta i to Vam je to.
- Je. Šest devet sedam...
- Evo, evo, pišem.

Piše.

- Sad ste me podsetili.
- ?
- Imel sam, znate, jednog kaj je samnom u školu išel, zvali smo ga Žabac.
- ?
- A prezival se je Žabarić. I, znate, pitam ja njega jednom, Žabac, jel ti znaš zakaj tebe zovu Žabac? A on me gleda. Pa zato kaj se prezivaš Žabarić, velim ja njemu... hahahaha!!!
- Jel Vam netko rekao da ste duhoviti?
- Mmmm... Ne!
- A da razmislite zašto? Doviđenja.
- ?

Izađem podnosit vrelinu dana. Lakše neg ovo unutra.