prikladna obljetnička razmjena

Ja njoj "Potpuni raspad", ona meni "Godinu u merdeu". 

Naslovi govore i mimo sadržaja.

trotakt (reminiscencija)

 

Napišem. Pročitam. Obrišem.

Napišem. Pročitam. Obrišem.

 

 

minus i plus

Split danas dobio dva plusa. Jedan na Marjanu, a drugi u izbornim kutijama. Zagreb nije te sreće. Ni pameti. Nit plusa, nit žice. Ni na Medvednici, ni u glavi.

Zagreb, foto: Tošo Dabac

 

čišćenje

A.: Jebenti, mora san se rukovat s Bandićen.
J.: ?
A.: E, a zvalo me da dođen jer smo završili radove na paviljonu.
J.: I nisi to mogo izbjeć?
A.: Ma kakvi. I reka san in da se ne volin naslikavat, a oni meni da moran doć. Sad ne znan bi li išao ruke prat ili da se ispovjedin. Treba mislit na i dušu i tijelo. A pravo da ti kažen, ne znan ni kome ni kako bi se ispovjedio.
J.: A eo, sad si se meni ispovjedio i ja ti umjesto zdraomarija i očenaša propisujem pranje ruku. Pranje ruku ti je dobro. I za tijelo i za dušu.
A.: Imaš ti pravo.

kontraproduktivnost

Sunčano popodnevno predizborje. Britanac. Iza leđa mi, podjednakom brzinom gurajuć dječja kolica, hoda mladi par.
 
Prolazimo pored štanda aktivista ujmeobitelji, onih pritajenih klerofašita amatera što bi zavirivali u svačije tanjure, ormare i krevete. Guraju pod nos letak, list papira za potpis, šta li već, svim prolaznicima. I prolaznicama. Odignoriram odmahivanjem. Letak guraju i ovima s kolicima.

"Ni slučajno!" odrješito će mlada žena odgurujuć ispruženu ruku koja priječi prolaz.
"Draga, ne budi tako netolerantna." - muškarac će na to.
"Ja netolerantna? Tko bi im normalan to potpisao?!"
"Ja potpisao."
"Ti?!"
"Da, ja. Jučer."
"Daj, pa ti stvarno nisi normalan! S kim ja djecu rađam... Kreten."

Ilicom nastavljaju šetnju u šutnji.

teorija relativnosti

Ne znaš koliko si nisko dok ne vidiš tko je sve iznad.

 

generacijski jaz

Trg (onaj trenutno bez najljepšeg šatora u Europi), tramvajska stanica u smjeru zapada, nešto iza 17:30. Tri generacije na okupu.

Baka (cca 55): "Baš lijep dan, zoološki, Zrinjevac pa sad doma..."
Unuka (cca 8): "Ja bi slaaadoleeed!!!"
Majka (cca 30): "Imali smo fin dan i ti baš moraš to sjebat!?"

sreća poprima različite oblike

Polumrak. Prvo shvatim da sjedim. Onda da sam u polufotelji. Preda mnom uzvišenje pravilnog oblika. Golema stuba. Zapravo, to je bina. Ja u prvom redu. Na bini jedan stalak sa jednim mikrofonom.

Svjetla se blago pojačavaju prateći dolazak dviju žena iz pozadine prema onom mikrofonu. Odnekud kreće melodija, znalci bi prepoznali matricu. One dvije, odjevene u zastorastu odjeću punu kitica mode tridesetih, krenu s pjesmom. Na engleskom. Lijeva, plava, čini mi se da je Britney Spears, a mogla bi biti i Madonna, svejedno, pjeva glasno, vodi duet, a desna se vidno šlepa. Prepoznajem je egzaktno. Ava Karabatić. Prati Madonnu Spears na engleskom, no kako je blizu, u prvom sam redu, vidim kako često samo otvara usta bez da glasa pusti.

 Odjednom, iz zvučnika dopire malo kakofoničan duet. Gledam u Avu, a ova zapjevava malo na hrvatskom, malo na engleskom. Pa sve više na hrvatskom i sve manje na engleskom. Neki tekst koji nema veze blage sa onim što su do sad pjevale, ali melodiju nije puno omanula. Iz publike nešto dobacuju na engleskom, bune se. Madonna Spears se zbunila, ušutila, gleda ovu, publika počela obraćati pažnju na događanje na bini. A ova, Ava, izdužila vrat k'o guska, oči zatvorila, sevdah pjeva reklo bi se da je se ne čuje. Madonni ne da mikrofonu blizu, pušta glas jače, publika se već ceri. Ova još jače zaskviči, publika vrišti od smijeha. Ova izdužuje vrat, ne bi li valjda izvukla višu, prodorniju notu, publika u transu. Pušta Ava neku nekontroliranu količinu zvuka iz sebe, publika u deliriju. Ovacije... Pogledam desno, a na fotelji pored mene usred ove buke zavaljen sjedeći spava Brane.

Probudim se, mrak vani. Pripišalo mi se. Sreća.

dilemma

may day or mayday?