Draškovićeva. Kratki tamvaj u smjeru sjevera. Zadnja vrata. Na
stepenicama jednog krila vrata, u stilu srednjoškolkog huligančića,
naslonjen na rukohvat stoji starac u sedamdesetima svojeg stoljeća. Po
izgledu i stavu bi se reklo da je daleko od mirogojskog kandidata.
Pet-šest putnika ulazi kroz drugi dio vrata.
Generacijski mu bliska, za plac dotjerana, s pripadajućom dvokotačnim ljubimcem, starica gleda u balvan na vratima:
- Kaj Vi baš morate stajat na tim vratima tak da mi nemremo uć?
Vratar drčno:
- Moram!
Prikoličina ljubimca u penjanju pridržava sredovječan muškarac:
- Gospon ojte sjest da Vam se ne pogorša.
Vratar:
- Kaj ti provociraš?!
Sredovječni odmahne glavom i prođe.
Već sjela na sjedalo posljednje u nizu polupraznog tramvaja, Prikolica iščuđavajuć se vrti glavom, Sredovječni joj dodaje kolica:
- Džabe je ostario.
Prikolica potvrdno kimne glavom.
- Kaj Vi baš morate stajat na tim vratima tak da mi nemremo uć?
Vratar drčno:
- Moram!
Prikoličina ljubimca u penjanju pridržava sredovječan muškarac:
- Gospon ojte sjest da Vam se ne pogorša.
Vratar:
- Kaj ti provociraš?!
Sredovječni odmahne glavom i prođe.
Već sjela na sjedalo posljednje u nizu polupraznog tramvaja, Prikolica iščuđavajuć se vrti glavom, Sredovječni joj dodaje kolica:
- Džabe je ostario.
Prikolica potvrdno kimne glavom.
