područje bez signala

Jučer, evo nema ni cijeli dan da je prošao, u potrazi za vinom Crazy Lud Red Oskara Maurera preko Sremskih Karlovaca i Subotice došao do Hajdukova, malog vojvođanskog sela na sjeveru Bačke, kako bi to opjevao gospodin Glas, Zvonko Bogdan. Danas, upravo sad, u naknadno dostupnom programu HRTi-ja Nikola zove Olega u Hajduke, u birtiju u Nuštinu, ekraniziranoj maloj poslijeratnoj i postprivatizacijskoj balkanskoj vukojebini iz romana Područje bez signala Robija Perišića. Dodamo li prekjučer pročitani Dežulovićev tekst o legendama Hajduka iz davnih dana, ispast će da me Hajduk ili hajduci svakodnevno prate, a što i nije daleko od istine. Bit će da je to sudbina rođenog dinamovca koji je plavu boju već u djetinjstvu znao mijenjati za crvenu, Savu za Neretvu i Mersey, ili za rudarsku zeleno-crnu u kombinaciji sa Stavnjom. Za bijelu pod plavim nebom i nad plavim morem, iako mi nisu mrski - nikada. Kad je bijelo u pitanju, najdalje sam otišao do Drave i osječkih bijelo-plavih.

 

Ajmo natrag u hajduke. Oleg, Nikola - Nuštin, Hajduci. Područje bez signala. Tko je roman čitao, shvatit će da autorima serije Ankici Jurić Tilić i Dadi Mataniću nije bilo lako. Nije bilo lako ni scenaristima Hani Jušić, Jeleni Paljan i Milanu Živkoviću, Ni Robiju dok je pisao nije bilo lako pa zašto bi ikome drugom poslije bilo. Ozbiljan zalogaj. I roman i serija. Tvornice radnicima, zemlja seljacima. Kako to gordo zvuči. Zapravo ne. Nostalgično. Gordo je nekad bilo. A bi li se moglo opet?! Vidjet ćemo.

 

Uglavnom, ako trebaš nekog iritantnog, da svojim nastupom i stavovima bude malo drugačiji od zamišljenog lika za vrijeme čitanja romana i da ti smeta od samog početka prve epizode, za ulogu poduzetnika, ili "poduzetnika" Olega, uzmeš Renea Bitorajca i nema fulanja. Treba li ti netko tko je poput Nikole ipak samo jednom nogom na zemlji, netko u kome je utjelovljeno inženjerstvo u nostalgičnom obliku ipak malo sputalo umjetničku stranu, uzmeš Krešu Mikića. Fali ti Janda, nuštinski Che ili Lech Wałęsa? Zoveš sjajnog Izu Bajrovića. Ambiciozna Lipša? Evo ti Tihane Lazović. Šeila? Mahnita i još lipša. Nema do Jovane Stojiljković. Ako ti treba još neka jaka muška uloga, za Branoša angažiraš Gorana Bogdana. S njim ne možeš promašit. Kamera, fotografija? Mrak. Muzika? Odlična. Od Konjuh planine do natruha sekvenci Bladea Runnera Hansa Zimmera. 

 

A jesam već rekao kako i koliko mi lik snene savjesti, lik Olega Renea ide na jetru? Na najjače.

 

Jedva čekam sljedeći ponedjeljak da u utorak pogledam drugu epizodu.

 

 

(foto: screenshot, Područje bez signala, E1/6, 00:00:35)

 

 

glas razuma

- Ljudi, ajmo kućama. - glas razuma će. Nešo. U deset do četri. 

 

Sreća da je Dadi bila tek četvrta godišnjica braka. 

 

 

fine mrkve djevojke

Nakon pojave sramotnog prvog plakata Studija Ucuclić za skarednu predstavu "Fine mrkve djevojke" Made Tadanića, kojim su povrijeđeni osjećaji nadrealno velikog broja poljoprivrednika, kojega je uspješno i brže od snijega sa zagrebačkih ulica, uime slobode i tolerancije maknuo gradonačelnik Bando Milanić (plakat, ne Madu), i koji se po tom pitanju još jednom pokroviteljski oglasio: "Nisam znao da će to izazvati veliku polemiku. Ako već pljuvačine u medijima mora biti, onda neka se dopusti da se strane pljuju međusobno. Manje mudar gradonačelnik od mene bi na ove napada, koji dolaze, uvjetno govorim s lijeva, rekao - oprosti im Bože jer ne znaju što govore. Malo više mudar gradonačelnik, a udvaram si da jesam, bi odgovorio - oni koji su kritizirali ne mogu ući u moju kožu, a još manje u kožu poljoprivrednika. Kad bi mogli ući u moju kožu znali bi što onda to ne bi govorili. Stao sam iza svog poteza kao gradonačelnik svih građana, kao i poljoprivrednika. Napravio bih isto i da neka zemljoradnička manjinska zajednica doživi isti osjećaj. Ovo je grad tolerancije, suživota i ja sam gradonačelnik svih građana. Ja to ne glumim, ja to živim. I to svi znaju. Prema tome, ima li što sporno? Nema.", a ravnatelj Stazo Darkić strgao sa zidova dramskog kazališta Gavella, pojavila se i inačica plakata na kojem umjesto dviju zagrljenih mrkava moderne sorte (koja čini preko 95% od ukupne količine mrkava prema posljednjem popisu iz 2012. godine), pri čemu druga mrkva drži ruku na intimnim zonama prve, prikazuje dvije zagrljene mrkve stare, skoro izumrle i sa ovih krajeva protjerane divlje sorte u jednakoj pozi.

Na ovu novu skandaloznu pojavu priopćenjem za medije reagirao je i predsjednik Hrvatske zadruge zemljoradnika dr. Njivoslav Baštijan.

"Zemljoradnja je oduvijek bila predmetom inspiracije i za zemljoradnike i za one koji to nisu. Zemljoradnički simboli i ostale zemljoradničke vrijednosti predmetom su poštovanja svakog zemljoradnika, a kada su u pitanju i poljoprivreda i zemljoradnja, posebno mjesto zauzima Daucus carota ili Daucus carota L. ssp. carota, majka Daucus carota L. ssp. sativus iz porodice Apiaceae, kako se u poljoprivrednoj terminologiji kolokvijalno naziva i mrkvom, i koja je jedna od rijetkih biljaka u povijesti koju se jednako poštuje i u poljoprivredi i zemljoradnji.", ističe u priopćenju predsjednik Hrvatske zadruge zemljoradnika dr. Njivoslav Baštijan.

Dodaje kako se u proteklim vremenima dopuštalo vrijeđanje poljoprivredničkih i svakih drugih osjećaja zbog niskog stupnja civilizacijskog razvoja, no, upozorava dr. Baštijan, "trend vrijeđanja poljoprivredničkih osjećaja pod raznim krinkama slobode, sve više jača."

Ističe kako slobodno izražavanje "ne podrazumijeva vrijeđanje ni u kojem smislu pa tak ni vrijeđanje poljoprivredničkih osjećaja", te kako je "neprihvatljivo da drugi određuju što je za koga uvrjedljivo pa tako i kada je u pitanju poljoprivreda."

Slika na plakatu za predstavu "Fine mrkve djevojke" uvrijedila je zemljoradnike i u prvoj verziji koja je tradicionalno poljoprivrednička. "Još više zabrinjava istaknuta želja da se zemljoradnici, ukoliko to nisu shvatili s prvog plakata, uvrijede posebno izrađujući plakat u kojima su likovi prikazani kao eksplicitno raozdjevene Daucus carota L. ssp. carota.", navodi se u priopćenju.

Najoštrije osuđujući vrijeđanje bilo čijih i bilo kakvih, pa tako i poljoprivredničkih osjećaja, Zemljoradnička zajednica u Hrvatskoj "poziva sve umjetnike da svojim kreativnim umjetničkim radom oplemene naše društvo, vodeći računa da neće nekoga uvrijediti", jer "vrijeđanje nije umjetnost, niti je to bilo čije pravo ni sloboda", zaključuje predsjednik Hrvatske zadruge zemljoradnika dr. Njivoslav Baštijan.

jedna za gradonačelnika

Makni šator, a ne plakat! *

__________________________________________________________________________
* u originalnom pozivu pisalo je i "majmune", no kako od 1. siječnja 2013. g. definicija slobode
   govorenja u RH ima neku devijaciju, ta je opća imenica vrlo osobnog karaktera - izostavljena