Pages

29 August 2019

organoleptička varka

Nešto danas mrljao po kuhinji. Nož, daska, šerpa, kuhača, zaimača. Ugljikohidrati, masti, minerali, proteini, vitamini.

Gotovo.

Sjedim za stolom i mislim: il je varivo vrelo i sporo se hladi ili sam pretjerao s chillijem. Bunar i šumu da nit ne spominjem. Semjona Semjonoviča također.

27 August 2019

dvije u nekoliko sati

Na tom je otoku uvijek dinamično, pijačni dan ili obični, svejedno je, čak i dan odlazaka. Hridi, bijele i naborane, baš poput onih otočkosvetačkih, skrivaju unutarnju pitomost pješčanih, skoro ravničarskoriječnih rukavaca. Avion je pun da mi se čini da tone. Ali, ako i tonemo, tješim se, tonut ćemo ravnomjerno. ​Ipak, polijećemo ko iz katapulta.​ ​Dobro je.​

Moram stić poslije posla na operaciju​: lolalna anestezija, zub. I već kasnim​. Pola​ je​ šest, a još nisam ni kući stigao. ​Penjem se uz renesansno razlivene stube. Ima ih ko u Šibeniku. ​Treba pospremit spavaću sobu. Dolaze gosti na otvorenje izložbe, a gosti kad dolaze, svugdje ulaze​: od ormara ​do špajze. I kako ne bi onda ušli u središnju ​prostoriju​ okruženu galerijom​. Pogotovo žene. U stanju su sve prepipat. Zatežem tu sivu posteljinu do trampolinske napetosti, prebacujem neki pokrivač preko svega, pogledam na sat - šest je. U kutu gomila najlona. Sjetim se da sam u sedam naruč​​en na još jednu operacijicu. Nešto kod, oko bubrega. Isto lokalna.

Pitam je li problem imati dvije u par sati. Nije, ​veli mi, ​samo drugoj reci za prvu​. I prvoj za drugu​​, naravno​. A ja, ja uvijek kažem. Ne znam lagat. Čak ni u snu.​ Prije bih se probudio nego slagao.

16 August 2019

11 August 2019

moni

​Kaj se mi nismo već upoznali? Čuj, mi se sigurno znamo od prije, ja ti to garantiram. Gdje? Da, imaš pravo! Na brodu! Na trajektu, tako je. Ne? A, na njegovom brodu. Pa da. Je. Eto, a kaj ti ja velim? Ipak se znamo.​ ​Bum si spila još malo vinčeka. Odlično mi je. A ne mrem se baš žalit. Ovdje uvijek pijem fino vino. Znaš, vino je božansko piće. Vino je pjesničko piće. Pogle samo ko je sve pil vino. Svi pjesnici su pili vino. I filozofi, naravno. Kaj to sad slušamo? Koena?! Joj pa da, ne slušam dok pričam. A ja tak obožavam Koena. O, bo, žavam! Sin je tak-tak. Je na njega, ali tata je tata. Koen. Znaš, on je fakat pravi pjesnik. Pa reci, kaj nije!? A možda se ipak znamo iz Sedmice? Ti si meni tak poznat da je i to moguće. Ali nema veze. Poslušaj ga samo. I bil je frajer. Tak zgodan, tak lepi. I Židov. I kuiš ti kaj ti ja velim? Pogle mu taj lepi nos. Kak i Dilan. I moj Toni. Frajeri! I pjesnici. Dobro, moj Toni nije baš pjesnik, al je frajer sa stilom. Nemoj me krivo shvtit, lep je mladi Koen, ali - tata je tata. Ja, kak i vidiš, volim starije muškarce. Ne bum više nikaj rekla. Jel tako Toni? Ali i mladi su mi lepi. Nemoj me krivo shvatiti. Nema se tu više kaj za reći, ne? Oh, dens mi tu di end ov lav! O, bo, žavam tu stvar! Ne smeta ti to kaj ja pričam dok svira? Ja tak volim pričat dok glazba svira. Kaj si rekel da i inače? Ne razmem. Ja glazbu i inače volim. Ma kaj volim?! O, bo, žavam! To ti je život. Dec lajf. Akordi, melodije! Glazba! Umjetnost! Baš sam sretna. I samo da znaš, a to nikad ne govorim: ja sam ti jako dobra osoba, samo kaj nisam solventna. Moj Toni i ja godinama radimo odlične stvari. Fe, no, menalne! Samo kaj ih ne znamo materijalizirat. Možda sam tu ja malo više kriva jer sam ti ja jedna grande fijasko. Grande fijasko! Ali nema veze. Ali tu si nemremo pomoći, ne? Tolko o tome. Je, takvi smo kakvi smo, kak nas je dragi Bog stvoril.​ Znaš, ja sam ti malo naivna, kak da velim, ja ti u sve vjerujem, ja svim ljudima sve vjerujem. Kaj se to ne vidi? Nije to baš uvijek dobro, ali tak ti je to s menom.​ Nego, kaj si ono rekel za Dilana? Ma daaaa. Naravno. Mislim da si tu skroz u pravu. A pogle nju! Kaj nije lepa tak stara? Dobro, nisam ni ja mlada, samo kažem. I kak lepo peva. Skoro je bolje peva od Dilana. A zakaj on ni došel? Kaje odbil nagradu? A, nije. Dobro, to je okej. Nego. Jesam ti već rekla kak ja volim dugokose muškarce. Vidi mog Tonija. Vidi i njega. Dobro, ti nemaš tak dugu kosu, ali nije to najvažnije. Sreća je najvažnija. Toliko o tome. I dobro srce. I onda ne trebaš bit solventan. Uvek se nekaj dobro dogodi ak dragi Bog oće. Slušaj je. Božanstven glas. I ta kosa. Može, može, ali samo prst, ne više. Bum se napila. Ne! Evo, ne bum više reči rekla. Samo ja pričam. Ti do reči ne mreš od mene. A, sam ti rekla kak sam, kak smo mi došli tu? Bili smo...​​