Nije lako, sigurno nije ni malo lako napravit skulpturu lika i djela
prvog predsjednika i doktora Franje Tuđmana. Mnogi se i mnogi autor, što
profesionalac, žestok kritičar ili zanesenjak i pobornik, što amater
(mater je, eno, kotkuće), uhvatio kakve gline, kamena, bronce il betona
pa udrio oblikovat lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika i doktora
Franje Tuđmana.
Bezuspješnih je primjera diljem Lijepe naše, od
Trgovišta preko Knina i Pakoštana do Splita, Makarske i Ploča, od
Osijeka i Slavonskog Broda preko Virovitice do Škabrnje, Bibinja i
Benkovca. Još uvijek ih je samo dvoznamenkast broj. Ne krivim ja tu
amatere. Ernestinovo i Hlebine su izvor odraza hrvatske naive pretočene i
u primitivnu umjetnost, daju ljudi od sebe i iz sebe maksimalno što i
kako mogu i znaju. Mene malo muče profesionalci. Zapravo čak ne toliko
ni oni, koliko oni koji su im na likovnim akademijama predavali
figuraciju. Ili samo figu. Jer to što kao krasi mnoge državotvorne trgove po hrvatskim
gradovima i selima, ta nakarada, nije ni za po doma, nije za na terasu,
nije ni za u primaću ili čak nedajbože spavaću, nije ni za u podrum, nit
za u garažu. A kamoli za trgove i parkove. Kako ste ih podučavali, tako
sad i rade. I podučavaju nove generacije.
Dobro, ima par
iznimaka, ali te nisu zaživjele. Ili zbog neprilagođenosti i klanske
neovisnosti autora ili radi apsolutne i iskrene iščašenosti same
skulpture. Kad spominjem ovo drugo, nju se komotno moglo podvalit pod
spomenik palim češkim turistima.
I sad, kad je već svaki kutak
Lijepe naše dobio adekvatan podsjetnik na prvog predsjednika i doktora
Franju Tuđmana, došlo vrijeme da se i metropola obogati kakvim prikazom.
(nije tipfeler, ne piše "kakvom prikazom")
Međutoa, nekako mi se
čini da ni ovi novi, zagrebački nagrađeni radovi skulptura Franje
Tuđmana za spomenik Franje Tuđmana na Trgu dr. Franje Tuđmana ne odskaču
daleko od svih postojećih prvonabrojanih.
Četiri je
prvonagrađena rada četvero autora. Četiri hrvatska umjetnička asa,
oćureć, tri kralja i dama. Usput, ova četverostruka izjednačenost pojava
je inače užasno rijetka, ali ne i neviđena. Događalo se sličnih stvari i
u hrvatskom sportu i u hrvatskoj politici pa zašto ne bi i u hrvatskoj
umjetnosti.
Bilić je, Neven jel, krećem od najmlađeg
jednakonagrađenog zato što na mladima svijet ostaje, bit će, iako
prilično originalan, bio pod velikim uticajem Andréa Franquina jer mi
njegov Franjo u upitn(ičk)om kontrapostu u stilu Gastona Lagaffea,
poznavateljima starih izdanja Stripoteke u bivšoj tamnici naroda i
narodnosti, znan i kao Gaša. Ili je, ako malo bolje pogledamo detalje, a
ne formu kao cjelinu, dakle, u predjelu između lijevog kuka i pupka, u
pitanju ipak skrivena poruka. Pogledajte te ruke! Nisam mislio na
paorske i na studenta i žito, nego ove hrvatske predsjedničke.
Pogledajte kako hrvatska ljevica ne da hrvatskoj desnici bunarit po
hrvatskom džepu! Da je ostavit samo središnji dio, bila bi to zanimljiva
i povijesno nerealizirana konstrukcija.
Za razliku od
Nevenovog, Franjo Tuđman Marije Ujević Galetović me strašno podsjeća na
njezine skulpture Alojzija Stepinca i pape Ivana Pavla drugog, a i njih
dvojice međusobno. Uostalom kao i sve njene skuplpture iz posljednje
faze rada i života. Opet, krenula ženu karta, a zna se da ne treba
mijenjat konja koji pobjeđuje.
Ono nadnaravno, oćureć nadnaravne
veličine, Kažimira Hrastea stablo s krošnjom glavom prvog hrvatskog
predsjednika u najmanju me ruku užasava i podsjeća na jedan, da prostite
krvav običaj - nabijanja glave na kolac u svrhu zastrašivanja slučajnih
ili namjernih gostiju pokazivanjem vrha dekapitacije bivših. Možda se,
čisto radi odnosa veličina i proporcija, trebao konzultirati s
pripadnicima prijateljskg i nesvrstanog plemena Jivaro, ali to su sad
samo zanemarive sitnice.
Četvrta jednakonagrađena skulptura, rad Kuzme Kovačića, ruku na srce, može se opisat trima riječima: katran i perje.
Eto, toliko. Nadam se da će, za razliku od mene priučena i lajava
laika, cjelokupna struka i mimo izbornog povjerenstva konačno znati
prepoznati nagrađene radove i rješenja, a sve ostale nestručne i laičke
građevine poput mene moći uživati na Trgu dr. Franje Tuđmana u šetnji
parkom s pogledom na skulpturu dr. Franje Tuđmana pazeći na džepove. Da
ne završe ko navedenom trgu susjedno Kamensko.
