Pages

Showing posts with label budimpešta. Show all posts
Showing posts with label budimpešta. Show all posts

5 March 2015

coitus interruptus

Prestane doba nesjećanja snova pa te kresne da se zamisliš nad tim svojim neuronima i sinapsama, što li rade dok ti tijelo odmaraš. Sreća ili ne, stvarni svijet ne staje (odvojeno napisano)...

Kad namjerno siđeš na krivoj stanici iz gradskog autobusa negdje u Budimpešti kako bi otišao, zapravo vratio se do ulice Djeve Ire IV (četvrte) jer je naziv ulice, iako je Budimpešta, na poprilično jasnom češkom automat-spikerica iz zvučnika izgovorila "Irenina" i jer si joj naziv čuvši ga tren ranije, vidio kroz zamusan prozor. Do nje, ulice, prečicom po pločniku koji je, za razliku od prije nekoliko mjeseci kad si zadnji put bio tu, krcat stolovima i stolicama s postavljenim objednim priborom i alatom. Proširili se restorani po nogostupu ko kuga po Europi u četrnaestom stoljeću, ne moš proći nema šanse. Siđeš do rijeke. Rijeka debelo nedunavski zelena i srednjedunavski mirna, spokojna, a ti uz obalu polako prema onoj ulici ne znajuć hoćeš li stići il možda zauvijek zalutat.

Trepneš očima, a od rijeke ni R. Upeklo usred dana, nebo plavo do boli, kamen bijel do usijanja. Uz rub litice drvene su stepenice, moglo bi se reći ljestve. Ispred tebe se pentraju roditelji. Ne gledaj dolje, majci će otac, ženi muž, Seki Hrvoje, previsoko je, samo naprijed! Baciš pogled dolje jer nije tebi rekao da tamo ne gledaš, a dolje je daleko ko pred Sorentom kad se iz Napulja stiže. Uhvatiš čvršće konopce što drvene prečke povezuju i poželiš ne vraćat se više iako te brodica dolje čeka za provozit te između pješčanih sprudova i južnih jadranskih otoka.

Trgneš se, ne prođe niti dan, a u rukama ti iskrzane vlažnjikave karte. Polagano dijeliš svoj trojici, sebi i drugoj dvojici, a karte se umalo pa raspadaju. Nudi ti trbuhozborno Tomica nove, plastificirane, a ti samouvjereno odgovaraš da je bolje ovako jer te nove samo on po hrptu prepoznaje dok ove stare poznajete sva trojica. Treći šuti, kesi se, a pas mu Rudi, zlatan ko retriver, plazi po podu i plazi se svima.

Zvono!... Zvono!!!... Digneš sebe s kreveta pa slušalicu interfona. Ona bi unutra. Dijelit letke po kaslićima. Neće ići! Coitus interruptus!