kvaka

Javio se Ekhem. Već sam se zabrinuo što ga nema, ni njega ni pisma ni razglednice. U Poljicama je, veli. Namače se i osoljava. Izvana i iznutra. Povemeno skokne malo iz kuće pa gdje ga put nanese. Šalje slovnoslikovnu poruku:
"Sjedim ti u nedjelju u Đardinu kod Zlatnih vrata (Porta aurea), pijuckam pivo iz konzerve i pitam se: otkuda i kamo vode ova vrata?"

 
Gledam pristiglu fotku. Slijepi prozor, nijema vrata. Rudimentić civilizacije na rubu rudimentine civilizacije. Od nekadašnje uporabnosti ostala samo okamenjena dilema sa dvije nahero obješene slike. Gledam pa odgovaram:
"Meni ta što nisu Zlatna izgledaju kao da iz mračne prošlosti vode u svijetlu budućnost. Samo, pitanje je može li se kroz njih."
"Nisi ti to loše vidio, ali vjerojatno može jer ima tu i jedna kvaka."
"A gdje je kvaka?"
"Pa u vratima, Stenli moj, kvaka je u vratima."

 

izoamplitude

Zaspati nikada mu nije bio problem. Probuditi se jednako tako. Prije svitanja. Najmanji povod. Petak. Savršen dan za početi nešto lijepo. Kao weekend. Trebao bi poraditi malo na Virtualnom. To je lik, sublimat zapravo,
[Zovem se Ekhem Sugurbija Čelonazadović (inicijali bez dijakritika ESC valjda nešto znače). Rođen sam devetog listopada dvijetisućepete godine negdje na razmeđi Dalmacije i Zagore, nešto prije Muća, ako čovjek ide starom cestom prema Kninu i Drnišu. Posljedica sam greške. U verbalnoj komunikaciji, .... sklon sam tradiciji marketinga zapadnog kršcanstva, ali ni druge kulture nisu mi strane jer mi je životno okruženje omogućilo upoznavanje svih glavnih proizvođača religijsko-kulturnih brandova.]
 

koji se pojavio krajem prošle godine kao rezultat doooobre atmosfere (matematički: dobra atmosfera = dobri ljudi + isto mjesto + isto vrijeme). Dosta materijala se već skupilo. Malo koncentracije i Eskejp bi raširio krila. Turbulencije u glavi grabe krupnim koracima. Količina ideja sa različitim težištima omogućuje stvaranje tlačnih izoamplituda koje omogućuju stvaranje gadnog nevremena (u pisanju mu se omakne i skoro napiše "nevermena"!). Spojiti „Idiotsku noć“ i „Beskrajni dan“? Igra riječi izvediva u hrvatskom prijevodu. Tko može reći da prijevodi naziva, kao i prijevodi dužih formi nisu neki vid umjetničkog rada? Može? E, onda je u pitanju loš rad. Griffin Murray i Andy Arquette. Kakav frankenštajnizam. Naći cijene za blindrame i iskopati industrijski uništavač papira. Pisati kod i pisati hrvatski. Boja i crnobijelo. Kuhinja i soba. Hodnik je rješenje. Izlaz.
Bit će bolje da se danas odmori. Od svega. I svih. Odlazeći među ljude. Možda ih nađe.