Pages

Showing posts with label alhambra. Show all posts
Showing posts with label alhambra. Show all posts

27 November 2022

catherine

Budim se, otvaram oči. Prekrivena sivom plahtom, gleda me kroz tanke primarno žute okvire naočala. Frizura joj je valovito plava i postojana kao s reklame. Spavao si s naočalama, pita. Jesam, često mi se to dogodi, odgovaram. Ja sam svoje triput tako lomila. Oči su joj bistre i velike, plave. Zove se Catherine.
 
Idemo na izlet. Nonšalantno prebacuje svoju desnu ruku oko mojeg vrata i preko ramena mi kako bi usne skoro prislonila na moje lijevo uho. Sve je to zbog jednog komadića tamne čokolade, objašnjava mi kako je njezina sestra Danielle promijenila svoje rođeno prezime i prije udaje, da zavara trag svojeg prethodnog života i to ne zbog stida nego onako, radi neke sigurnosti u moguć neki normalan običan život jer nitko običan ne voli glumice stvarno, a to joj je među tim normalnima činilo nelagodu. Nije mi jasna veza između čokolade, glume i običnog života. Nećeš ti to shvatiti, nitko to ne može, tješi me Catherine.
 
Catherine danas ne nosi naočale. Možda ih je opet slomila. Alhambra. Kakvo čarobno mjesto! Bez obzira što smo tih sat vremena ljepote možda malo skupo platili, jer platiti 177 eura za pet ficleka nečega izgledom i okusom između parmigiane i pizze s pet jednostavnih pića uvećano za jedan sokić za skandinavski plavokosog sina samoprozvanog nam tipičnog andalužanskog vodiča kao naknadu za uslugu pokazivanja strana svijeta, vrijedilo je. "Keš or kard? No kredit, no majnus, no kunas, đast juros!" Tako nekako je zvučala starica koja nam je naplatila pogled s malo hrane. Uz malo znanja osnovnih matematičkih operacija dolazim do zaključka da ću izlet morati skratiti na pola jer mi je prijetila opasnost nemogućnosti povratka kući. Opasnost? Možda to i nije opasnost, možda je to neka nova šansa.
 
Alhambra. Ne vidi se tu danas previše islamske arhitekture, nema tu više ni onog intenzivnog crvenila cigle, zaštitnog znaka cijelog kompleksa, ali iznenada otkriven pogled na beskrajnu morsku površinu namreškanu ogromnim tustim valovima bez pjene skoro je neopisiv. Neopisiv sve dok se ne probudiš u svom zagrebačkom krevetu. Sâm sa žutim naočalama. 
 
Deneuve, tako se prezivala.