antipirotehnička poslanica

​Jeble vas petarde!

I piratice i magnumice i kozmikreaktorice i atomikpauerice. I zeusi i crveni zmajevi. I mini i mega i iksiksel. I jebli vas oni koji vam dadoše novce za kupit ih i oni koji ih napraviše i oni koji vam ih prodaše i oni koji ih u ovo, kao i bilo koje drugo doba godine bacati dopustiše!

Jebo vas decibelski terorizam i u prosincu i u decembru, i po ulicama i na stadionima, i na zemlji i po moru i u zraku.

Retardi, manite se petardi!

nemira

Nemira. Naselje smješteno nekoliko stotina metara ispod magistrale, udaljeno oko tri kilometra od Omiša u smjeru Makarske, stotinjak i nešto kilometara zapadnosjeverozapadno od Dänikenove Troje, daleko od gustog prometa, idealna za obiteljski odmor, mjesto gdje i putnik namjernik, čak i iz susjedne države može uživati plivajući u kristalno čistom moru, gradelati se na dvjema prekrasnim šljunčanim plažama ili se sakriti u sjeni mirisnih borova.

Naselje koje bi desetljećima i desetljećima europskog hrvatskog sna živjelo mirno i spokojno da u njem, uz naslijeđe Ine, supruge, ne MOL-ove, nije svoje nepokretno blago nenadano počeo širiti poznati splitski kolekcionar umjetnina i starina, slika, skulptura, amfora, starorimskog stakla, inkunabula, unikatnih geografskih karata, plovila, članarina hrvatskih gospodarstenika, životinja, živih i prepariranih, te fosilnih ostataka izumrlih vrsta.

Uz poznate bunkere pod kućom u zagrebačkom Gornjem prekrižju i pod nemirajskim vilama, na pomorskom dobru nedaleko od Vile Marije, ekspertni podvodnoarheološki tim Jasena Mesića, bivše desne ruke još jednog velikog samozatajnog hrvatskog kolekcionara, otkrio je novo, podmorsko Nadanovo skrovište.

Naime, na navedenoj lokaciji pronađeni su ostatci ni manje ni više nego potopljene Noine arke na kojoj su povjesničari i viktimolozi, specijalisti za biblijsko kao i doba druge polovine dvadesetog stoljeća, identificirali fosilne ostatke mnogih životinjskih vrsta te na opće iznenađenje, a nakon potvrde vrhunskog hrvatskog stručnjaka za forenziku Dragana Primorca, i ostatke Evinih karličnih kostiju i Adamovih podlaktica, što su dokazi kako da lov i skupljanje članarine nisu bile najegzotičnije zanimacije Nadana Vidoševića, tako i da su Adam i Eva (a ne Evo ili Stevo) prvi Hrvati.

Iz anonimnih izvora bliskih policijskoj istražiteljskoj ekipi, priča se kako je u niši foajea jedne od vila zamijećena i polica sa nevelikim staklenkama sa prozirnom tekućinom u kojoj su plutali sferoidi nalik orašastim plodovima ne odveć hrapave površine. Na nekoliko njih su primijećeni parovi slova JŠ i DŠ, za koje se pretpostavlja da predstavljaju inicijale.

Nemira. Naselje smješteno nekoliko stotina metara ispod magistrale, udaljeno oko tri kilometra od Omiša u smjeru Makarske, daleko od gustog prometa, idealna za obiteljski odmor. Za one koji traže ugodnu atmosferu, šljunčane plaže u sjeni borova, kristalno čisto more, Noinu arku, Ali Babinu pećinu ili možda Atlantidu, Nemira je pravi izbor.

sammir

esc

Ekhem, da Ekhem, nije tiplefer u Ekremovu imenu, elem, Ekhem Sugurbija Čelonazadović rodio se početkom jednog listopada u autu, točnije u skoro dvodimenzionalnom mikrokombiju marke Subaru, na putu kroz Liku prema Zagrebu, u povratku s jedne viške svadbe koja će ostati upamćena po plaćanju svega popijenoga, dobro, pamte se još neki detalji poput mora toplog za okupati, ajngemahteca od povrća sa komiške tržnice, po nestanku struje, po komarcima, vrabaca nije bilo, od oca Lapsusa i majke Linguae u nazočnosti šest što muških što ženskih primalja. Virtualan da virtualniji ne može biti. Kao beba uopće nije bio zahtjevan, nije bilo dojenja, nije trebalo pelena, nije bilo noćnih bdijenja nad njim. Tek bi se povremeno oglasio, a i to virtualno i samozatajno. U vrtić nije išao, školske knjige nije trebao, dječjim bolestima nije obolijevao, ni matični ni osobni identifikacijski broj nije dobio. Državljanstva, etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, boje kože, čak ni spola nije imao. Tek adresu. I to elektronsku. 

A onda su ga ovog jutra životnoosiguravajući spameri pronašli. Da su konzultirali eNeSEj i SiAjEj ne bi Zemljine resurse uludo trošili. 

Sve nešto mislim da bi ga valjalo osigurati i za slučaj nestanka nasljednike navesti...

krušna svagdašnjost

Institut zdravlja i istine dr. Andrija Hebrang putem eminentnog znanstvenog časopisa Like u nakladi EPH, europske kuće mode, javnosti otkriva dugoročni projekt Vlada, Ministarstava zdravstva, povijesti i nacionalnog jedinstva, a u suradnji sa Hrvatskom pekarskom komorom. 

Projekt olakšavanja nacije, gostiju i svih ostalih građana i građanki Republike Hrvatske je, a nakon višegodišnjih faza razvoja i testiranja, pušten u produkciju još ranih devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Autori projekta su odlučili, a sve kako bi smanjili unos štetnih tvari u hrvatski organizam, poput soli, modificiranog kukuruznog škroba, maltodekstrina, šećera, emulgirane masti, emulgatora E322, E471, E472e, E481 , E482, konzervansa E200 i E300, regulatora kiselosti E330, umjetnih aroma, bojila E160a, nekretnina, tvari za rahljenje E500 i E339, i ndustrije i tvari za otpuštanje E541,  stabilizatora E263, sredstava za sprečavanje zgrudnjavanja E170, zgušnjivača, prirodnih resursa, amilolitičkih enzima, sojinih proteina, te regulatora kiselosti E270, a u skladu s rupama u Pravilniku o žitaricama, mlinskim i pekarskim proizvodima i Pravilniku o općem deklariranju, po kojima naziv i točna težina pekarskih proizvoda moraju biti vidljivo i čitko istaknuti na prodajnom mjestu, nastalim kao posljedica nepostojanja inspekcije za provjeru normi propisanih pravilnicima, smanjiti masu pojedinih vrsta kruha.

Procjena arhitekata ovog projekta pokazala se točnom jer u praksi ovaj sustav prevencije pokazuje visok stupanj učinkovitosti. Tako je vidljivo da se pojedine skupine građana hvale kako sve više novca izdvajaju za nabavu kruha. Skupine građanki također.

Osim povećanja potrošnje kruha (komadno, naravno) povećan je i broj usrećnica što se dade vidjeti skoro na svakom uglu križanja ulica, a ima ih i interpoliranih u ulične zgradorede. Tako je posredno i u praksi dokazano kako su stari Rimljani svoju poznatu krilaticu "panem et circenses" zapravo naučili od Hrvata, a što razrješava povijesnu dilemu o dobu dolaska Hrvata na ove prostore te se vremenska lenta razmotava u povijest puno dalje od stoljeća sedmog.

Iako se po kuloarima može čuti kako i Vatikan, preko svojeg zemaljskog izaslanstva na Kaptolu sudjeluje u projektu kao suinvestitor, a sve radi, unatoč pritiscima predstavništva Coca-Cole za Europu, očuvanja ugovora sa Europekarskim parlamentom u kojem se definira nasušnost kruha.

Iz izvora bliskih švedskoj kruni (1,00000 SEK = 0,871569 HRK, sr.teč. HNB), projekt kolokvijalno prozvan "Olakšanje Hrvata i gostiju" veliki je konkurent za laskavu titulu dobitnika Nobelove nagrade u superkombinaciji medicina/kemija/ekonomija za 2014. godinu. Medalja na Olimpijskim igrama nije isključena.

prosvjedi eskaliraju

Sinoć, u sjeni događaja u koji su bile uprte oči svih Hrvata, zbio se nemili incident na za sada nepoznatoj lokaciji. Mladi aktivisti Stožera za obranu digniteta hrvatskog jezika, gramatike i pravopisa, pod okriljem nogometnotrgovačkih događanja razbili su službenu ploču - natpis iznad poznate ćevabdžinice i buregdžinice u okolici središnjice.

Poruka izaslanika Stožera za obranu digniteta hrvatskog jezika, gramatike i pravopisa bila je jasna i nedvosmislena:

- Nećemo Č u ćevapima i ne želimo K i Đ u buregdžinicama!

O daljnjem tijeku događaja bit ćemo izviješteni na vrijeme...

hnb

Nekako ti u ruke dospije novčanica od, reklo bi se piputaoko, 95 kuna. Stotica bez uha. A a uho je, znamo, ona pojava na listovima bilježnica i knjiga za školovanja, radi koje su se dobivale packe i zaušnjaci (ne mislim na one iz roda Parotitis, što će reć mums, već na tangentu koju tuđi teški dlan tvori sa bočnim izraslinama glave). Rješenje je, a u nedostatku kooperativnosti komercijalnobankarskošalterskog osoblja, jednostavno: otići u nekomercijalnu i Narodnu banku Hrvatske.

Tamo - procedura.

Prvo porta.

- Dobar dan.
Muk. Loš dan. Za javnoslužbujućeg portira prointelektualjenog izgleda dobar dan ne postoji.
- Trebao bih zamijeniti oštećene novčanice.
- Kune?
Ne mora ni meni bit dobar dan.
- Ne, tenge. Naravno kune. Zato sam i došao u HaeNBe.
Upre prst u unutrašnjost zgrade, kimanjem glave potvrdi smjer.
- Odite na recepciju.

Onda recepcija.

- Dobar dan. Trebao bih zamijeniti oštećene novčanice.
- Dobar dan. Osobnu Vas molim i izvolite sjednite tamo i pričekajte malo.
Japijevska recepcija definitivno ima bolji dan od porte.

Sjednem na fotelju za slobodnim stolom i čekam. Nije to čekanje dugo, nije ni kratko. Onako, taman. Taman da vidiš kako se nekoliko vrećica s placa vraća u ured, ta podne je, i kako nekoliko iskaznica silazi niz stube i prolazeći pored recepcije odlaze nekamo. Iznad recepcije kamere. Možda imaju i mikrofone. Možda i nemaju. Kako god, trebalo bi snimit dokumentarac montiran od materijala sa nadzornih kamera kojekakvih naših ustanova. I pustit ga na javnoj televiziji u prajmtajmu. Jer onaj koji sve to plaća treba imati i uvid u taj rad. Promet na tržnicama radnim danom pao bi ko pokošen dvostrukom fiskalizacijom.
Zatim ekspert za detekciju oštećenja.

Jedna od iskaznica, iznad tamnih cipela i hlača bijela košulja pod tankom kravatom, dolazi do recepcije koja ga, koristeći medij poznat pod imenom recepcioner, upućuje prema drugom arhipelagu fotelja gdje ga, onkraj mi je vidokruga, ustajući dočekuje vatrogasac mlad. Šuć-muć, nejasni dijalog i vatrogašče se uputi prema izlazu, a iskaznica natrag put stuba. Tu se povišenim tonom oglasi Recepcija:
- Gospodine Iskaznica, imate još jednog! - pokazujuć prema meni.
Iskaznica skrene prema meni i pokroviteljski, skoro očinski se obrati
- Da vidimo što Vi imate.
Prinese novčanicu recepcionerskom pultu, malo je pogleda pa se potpiše na nju i vrati mi je:
- Možete na blagajnu, za onim čovjekom.
- Kojim čovjekom?
- Ovim prije Vas.
Bit će da izgledam toliko maloumno kako ne mogu upamtiti više od dvije smjernice.
- Čovjek prije minute izašao kroz vrata i da ga ja pratim? Dajte Vi meni recite gdje je blagajna. Ili je to komplicirano?
- Ulaz je iz Račkoga.
- Eto, vidite, nije bilo teško. Hvala.

Slijedi Račkoga.

Mislim, nije ovo "Slijedi Račkoga" imperativ glagola slijediti uz dodatak objekta zvanog Rački već nastavak procedure: prvo ide Prvo, onda Onda, zatim ide Zatim pa na kraju Slijedi. E to. A Račkoga je Ulica Račkoga.

Dakle, kako je onaj vatrogasac mimo radnog vremena ipak sporohodan, prepoznam mu uniformu i skoro ga stignem do ulaza iza kojeg je skrivena porta sa pokretnim staklenim preprekama koje portiru omogućuje viši koeficijent. Ali, vatrogasac nije sam! ima i dvojicu kolega koji su mi, u maniri dobro organiziranog prodora i osvajanja terena u američkom nogometu, onemogućili preticanje svojeg kolege i time mi omogućili uljepšanje dana.

Prošavši pomislim pretposljednju prepreku i ušavši za njima u zgradu, ostanem pred vratima. Ali ta vrata ne biše posljednja prepreka. Naprotiv!
"Velite mladi gospon, opralo se s hlačama u vešmašini?!"
"Da."
"A kaj ste ih sami prali il je žena?"
"Žena. A novce nije izvadila."
"I kaj sad?! Žena je kriva?! Je pa mladi gospon, vama muškima nikak ni po volji. Ak zvadi žepa, kaj kopa, a ak ne izvadi, kaj nije pregledavala."
"Mrmlj-mrmlj..."
"Nemrete se vi od ovoga oprat više. Ni nama ženama lako z vama muškima. Izvolte novčeke i doviđenja."

Otvaraju se vrata. Izlazi vatrogasac crvena lica ko da je upravo iz akcije pa mi mahne glavom "e aj sad ti". Uđem kroz ta vrata sluteći kraj. Kraj priče o zamjeni novca, ne valjda života. Iza vrata, visokih i bijelih, tako siv i visok pult da sam sâm sebi počeo izgledati kao Sam Lowry. A iza pulta - gospođa sa smiješkom. Velim da nisam došao radi pranja novca već nedostatka površine, na što mi ona toplim tonom odvrati kako je ona tu da riješi moje probleme na najbolji način. I bi tako. Još je uz smiješak dodala:

- Znate kaj, ni vama ni lako z nama ženama.

Usput, ak vam netko veli da papirnata novčanica od 5 kuna ne vrijedi, recite mu da je u zabludi. Ima ih i koje vrijede. I dalje su lijepe i zelene. Samo ih je malo u opticaju. Puno manje nego priča o njihovoj bezvrijednosti.

vijest

Negdje u rubrici "zabava", negdje u "šouovima", a negdje u "spektaklima" (malo više rangiranima od rubrike "stvaran život" nad kojim bi se i Ana Žube zbljuvala) osvanula vijest bomba. Prijelomna, kak bi rekli lomitelji hrvatskog jezika zagubljeni u prijevodima.

Na nekoj društvenoj mreži, jedna je prilično lokalnog karaktera takozvana starleta objavila fotografiju dupeta hvaleći se njime. Međutoa, neki tip, konzument takvih objava po društvenim mrežama, otkriva kako dotično dupe ne pripada toj glavi koja je fotku objavila već jednoj drugoj glavi. Definitivno vijest koja će nadklikati ocvalu posvudušu u haljini bez grudnjaka, silovanje Madonne (ne virtualne već one stvarne) i cijenu jaja u studentskoj menzi. Ali, to nije sve! Jer, kako jedan, treći lik, napisa, to je dupe vlasništvo dviju glava, njegove i njegove supruge.

O jebemti i spektakle i zabavu i show. I medije i one koji ih takve konzumiraju...

Samo, mene, osim što sam se zagledao u fotku, a vezano za to dupevlasništvo, ipak zanima jedna stvar (zapravo dvije): jel incest ako se vjenčaju sijamski blizanci ili su ovo vijesti iz robovlasničkog doba?

A to, što ja sve čitam i gdje mi oko, prst i miš odlete, i na što energiju i vrijeme trošim, to bolje da ni ne spominjem...

kako je počelo prvo listopadsko jutro

Hodaš ulicom suncem obasjanom. Ptičice pjevičice cvrkuću, vrapčići skakuću, primijetiš osmijehe na licima prolaznika, a da nisu turisti, čak i vozač golfa ti stane na pješačkom, a i majstor za popravit bojler ti najavi vizitu za popodne.

A onda.

Nagaziš na ploču pod kojom je podpločna lokva jučerašnje kišnice pa si na nogavici složiš pollockovski dezen smeđe boje, pokušavši nazvati, shvatiš da ti je mobitel skupa s pripadajućim brojem van funkcije, preko prstiju stopala, ne onog nad kojim je trag rujanskih padalina, prijeđe ti kotač dječjih kolica u kojem majka vozi kitovo mladunče. I još se mimohodneš sa odjekom povijesne zbilje: Brat Domovine glavom i bradom i alfovski lepršavim bijelim pramenom.

Tako je počelo prvo listopadsko jutro.

italic

U sjeni Oklopnjače nedaleko od žućkaste zvijezde pritisnute bordo bremenom oblika kocke.
...
- Znaš. Ona slova.
- Koja?
- Ma ona, spavajuća slova.
- Misliš italik?
- E ta!

briga

zaštita od utjecaja ionizirajućeg zračenja

I da ću je u peć, kad evo ti Herrmanna. Svira s mobitela. Probudim se, javim se.
"Jes' čitao poruku?"
Nema smisla lagat, vidi se s katedrale:
"Nisam."

Poslije ću pročitati poruku, pisalo "nemoj zaspat." pa ću odgovorit da "već jesam.", ali to i nije važno.

Obučem se, siđem izaći pred kuću, kapija je zaključana. Nema više šanse da će koji provalnik ikad provalit u zgradu. Raskopam buketić ključeva, izaberem pravi, gurnem ga pa prvo malo tamo-vamo, a onda ga zavrtim za tristašezdeset pa ga izvadim. Pala brava otprve. Dam se kladit da bi pravom majstoru bez ključa manje trebalo...

Okrenem se natrag, uza stube, a iz kaslića, unatoč jasno istaknutom tekstu onog antispam zakona o zaštiti potrošača, napol viri letak, a na letku, blago meni odmah prepoznajem rukopis, skrbnik Pavle i njegov bend "Ured za upravljanje u hitnim situacijama" sa predgrupama DUZS i DURNS, vjerojatno potaknut onom serijom potresa, brine za svoje sugrađane. Nije letak onako raskošan kao antizemljotresni tiskan na debelom kunstdrucku već je neki šezdesetakgramski papir u pitanju, ali uredno koloriran i prelomljen. Naslov u tri reda: "ZAŠTITA OD utjecaja ionizirajućeg ZRAČENJA".

"Svaki stanovnik Zemlje izložen je ionizirajućem zračenju od prirodnih i umjetnih izvora ionizirajućeg zračenja."

Od? Od?! Od koga? Od čega?! A kuda i do gdje? Bentipadeže.

Malo niže, na pravnički diskretan način, spominje radioaktivnu riječ i nuklearku, a zatim objašnjava: "Ionizirajuće zračenje jest elektromagnetsko i čestično zračenje koje je nevidljivo, bez okusa i mirisa. Čovjek svojim osjetilima ne može prepoznati značenje. Korištenjem detektora zračenja moguće je brzo i precizno odrediti prisutnost vrlo male radioaktivnosti."

Tu je i grafički prikaz zona ugroženosti sa objašnjenjem koje bi u četvrtom osnovne dobilo jedinicu ko kuća. Nakon toga ide dio o Krškom, o radiološkoj kontaminaciji, o vodi i mlijeku... Jedino, nigdje se ne spominje ima li tenkić olovnu pregaču ili je neupotrebljiv za ovu priliku...

Već vidim uskoro nove police (ne osiguranja, iako ni one nisu isključene) u svim većim Konzumima:

AKCIJA!
Gajgerovi i Mileramovi brojači
299,99 kn
Samo ovaj vikenad!

Uz predočenu multikard karticu i kupljeni brojač dobivate paketić tableta stabilnog joda besplatno!

I ništa od one peći prije buđenja...

voight-kampff u zet-ovu tramvaju

Uđ​eš u tramvaj iz kojeg upravo izlaze tri oveća kontrolora, naravno bez karte, ti, ne kontrolori​, sjetiš se priče o jednoj tramvajskoj utakmici između poznatog ti putnika i nepoznatog kontrolora o tome tko će i radi čega zvati ethernal affairs, zapravo policiju, a onkraj dana kreneš ponovo gledati taj ripani R.I.P.D. sa ugraviranim kineskim titlom jer si noć prije stigao odgledati tek kraj najavne špice, odgledaš ove noći film do kraja, sklopiš oko krevetnoj lampi, sebi obadva i odletiš negdje, kadli odjednom to negdje prepoznaš kao tramvaj i nisu tri oveća kontrolora na izlasku iz tramvaja, a ti na ulasku, već ti pokušavaš izać iz njega, a oni, onako robusni navalili unutra mimo uljuđena ponašanja kako prvo netko treba izaći da bi netko drugi unutra ušao, i ne daju ti van ni pod razno i još ti jedan ruku na rame stavi, na što ti popizdiš jer šta ti ima fizički ograničavati kretanje osoba koja na to nema pravo pa krene ona poznata o zvanju policije i usred tog prepiranja ti izvadiš mobitel i kreneš utipkavati 192, a ova trojica se odjednom izobliče kao da si ih krenuo propitivati Voight-Kampffovom metodom pa stanu bježati pločnikom i fasadama ko kokoši pred biciklom, a ti za njima!

Probudiš se. I dalje bez karte.

fifa 2014

Šta Australija radi u Aziji? Gostuje.

Jbg., nije ni vic ni plejstejšn već geonogometna stvarnost.

Prvi srednje, prvi sat zemljopisa, upoznavanje sa djecom i njihovim znanjem. Prozvalo neko siroto djevojče (spol za priču nebitan, al je činjenica) pred školsku ploču preko koje je visjela karta svijeta pa pitalo da pokaže Evropu. Kruži čeljade glavom, miluje dlanom kartu po cijeloj površini, pravi se da razmišlja i u jednom trenutku prosvjetljenja i prepoznavanja bljesne pogled (nije se to vidjelo, samo glava joj se u reakciji unatrag trznula da ne može bit drugačije) pa upre prstom u zgodne joj konture Indije. Promašila nije nego tek za podlakticu.

Sjetio se tog detalja iz osamdesete i prizemne učionice u Šestakici čitajuć tekstić na portalu Njutanjeg.

Pomislim kako su se domaći stručnjaci (http://www.jutarnji.hr/deset-reprezentacija-izborilo-sp-2014-/1125467/) pobrinuli za alternativnu geografiju, al ne da vrag mira, nisi kopipejster ko neki tamo, nemoj na prvu skakat i optuživat. Odi provjeri službeno. A kad tamo isto. Australija u Aziji. (nu: http://www.fifa.com/worldcup/preliminaries/asia/standings/index.html)

E sad, odavno je poznato da su FIFA i nećakinje joj, među njima i UEFA, iznad politike, ne moralno već hijerarhijski, da se ponašaju pravo korporativno, ko sastavljači rasporeda sati, ko dežurni nastavnici za velikog odmora, a sad se ispostavlja da su i iznad zemljopisa.

Još možeš i zanemarit to što neka državica igra na drugom kontinentu, tipa Izrael sa Europljanima i intelektualcima, zapravo protiv njih, jer je nezamislivo da ih se gura u isti koš sa Arapima, mogli bi se poklat ko Hondurašani i Sansalvadorjani, ko Tutsiji i Hutui, ko Srbi i Hrvati (o ne! ovo zadnje više ne pali, eno ih igraju se, podržavaju i vole ko nitko na svijetu), ali koji je argument gurati jedan cijeli kontinent u drugi?! Samo da ne ispadne da se Odpamtivijećani ne podnose sa Običnima. Il da su im Japan, Irak, Jordan i Oman bliži od Tahitija, Nove Kaledonije i Solomonskih otoka.

Ako tko zna nek javi, stvarno bih volio znati.

taktika i doktrina

Ne kužim zašto svi napadaju ono što se vidi kad ZeeM okrene leđa i sagne (ne fali k, mislim na slovo u imenu, jel). Taktika, strategija, doktrina, dugoročno planiranje, molitva, sve su to odlike pravog znalca, a izvjesni IeŠ to upravo jeste i zato i jest od strane ravnatelja i intendanta postavljen za šefa statista.
 
Taj stari majstor nogometnih znanosti i umjetnosti, koji je praksu tesao po akademijama, diskotekama i ledinama, kako Brača, Splita, Cadiza, Derby Countyja, West Hama i Međugorja, tako i NK Neretve iz Metkovića, Dinama (vinkovačkog, naravno) i Hajduka (splitskog, naravno), onog u kojem je 2005. godine sa četiri pobjede, pet neriješenih rezultata i tri poraza došao do titule prvaka Hrvatske (Bakino besmisleno protjerivanje i beznačajno nasljedstvo omjera 14-3-6 nećemo spominjati) i vidi ono što plitkoumne osobe kritičara njegova rada ne vide niti će ikada moći vidjeti.

Plansko odmaranje igrača počelo je još nekako s jeseni prošle godine, pomalo nespretno skrivano paralelnim predstavama skrojenim vrhunskom tehnologijom zakrivljenih ogledala pa je stvarna izvedba temeljena na minucioznoj taktici bila prikrivena paralelnim prikazivanjem predstave za javnost, kako putem elektronskih medija, tako i onih koji su sve to pratili uživo, usljed čega se održavala diskrepancija između dobro upućenih stručnjaka i usputnih promatrača, a ovog je proljeća sve to podignuto na jednu višu razinu tako da su prvi ozbiljni rezultati bili vidljivi u gostoljubivoj predstavi sa škotskim igračima s klupe čija je izvedba bila u Zagrebu početkom lipnja, dok posljednja predstava lutkarskog teatra u gostima ulijeva povjerenje kako je sve pod kontrolom i svi su konci u rukama (i nego da jesu), sve to kako bi plaćenici odmorni i spremni dočekali reprezentaciju Albanije, tajni plan i skrivena želja koju je hrabro i gordo, ispalivši je u mikrofone, otkrio Precjednik nakon precjednika, Ljevica bez glavice, IeŠ-ov šulkolega, bivši brend, braco DeeŠ (jbg. bivši je brend jer ak više ne smijemo koristit naziv "Brandy" pa se u Maraski sjetili preimenovat ga u "Bratsky", onda ni brend ne može bit nego - braco).

I tako, dok će nepromišljeni prvi u skupinama za poneku prijateljsku i nesvrstanu utakmicu partnere morati tražiti od Čilea do Japana i plaćati sparing, nogometna će reprezentacija Hrvatske imati mogućnost besplatnog igranja još dvije utakmice.

Ali to nije sve! U tim će utakmicama prikupiti dodatne fifamultikardplus bodove za kupovinu ugleda i pozicije na tablici istoimene organizacije i time steći određenu prednost pred konkurentskim kućama u nastupima na brazilskom festivalu sljedeće godine.

Eto.

I, da ne zaboravim, ne nabijem ni na šta ni IeŠ-a, ni bracu mu, ni mentora im.

radnička menza

w-lan

Dvadesetprvo stoljeće, negdje istočno od Trga Republike. 

Zadubljena u tačskrin baca pogled letimično kako pitanjem ne bi promašila cilj:
- Jel imate vajerles?
Pogled usmjeren negdje između tačskrina i glave:
- Imamo.
- Kak se zove?
- Vajerles.
Nijemo kolutanje očima... slurp... slurp... čk... čk... :
- A koja je lozinka?
- Nemalozinke, samo mala slova.
čk... čk... čk... čk... Opet nijemo kolutanje očima:
- Al ja se ne mogu spojit! Traži mi lozinku!
- Pa rekao sam Vam. Nemalozinke, bez razmaka, sve mala slova.

hrvatska košta

 

 

Nova poštanska služba uskoro i pred vašim vratima!

pregled dana

Carla del Ponte, članica UN-ove komisije za istragu događanja u Siriji u neposrednu je vezu dovela sirijske pobunjenike i masovna ubojstva civila nervnim plinom, a što direktno šteti širenju demokracije, slobode govorenja i mišljenja te mira u svijetu koju u duhu aktivne miroljubive koegzistencije šire humanistički misionari iz Sjedinjene Britanije i Velikih Američkih Država.

Hrvatska i dalje ostaje taocem sumnjivih lica. Lex zvani Josip očito je zalogaj za koji, umjesto priviđenja plavih vragova, treba imati veća ne usta već muda no što ih ima imenjak jednog od braće iz pretposljednje vijesti. Svaka sličnost sa pričom o kukavičjem jajetu je slučajna. 

Na skupštini dioničara Konzuma odlučeno je da će ubuduće predmet djelovanja družbe Konzum biti i djelatnosti „pružanje univerzalnih poštanskih usluga“, "ostalih poštanskih usluga" i "kurirskih usluga" te "izdavanje svih vrsta jednostavnih osobnih dokumenata građanima Republike Konzum" (neimenovani izvor informacije za posljednju odluku poznat, ali neimenovan). Također, na skupštini su izabrani novi članovi nadzornog odbora: Ivan Crnjac, Ivica Sertić i Mate Štetić, dok su opozvani: Josip Zaher, Ana Jerković te Ante Todorić. Prvonavedeni opozvani nije doveden u vezu sa najavljenom večerašnjom bečkom poslasticom, dok je trećenavedeni nažalost, sumnjivim djelovanjem jakih snaga Porezne uprave, bio onemogućen u nakani kolovoškog posjeta svjetski poznatoj hvarskoj opernoj kući Carpe Diem.

 

ZET-ovi stručnjaci za kartografiju, nakon višegodišnjih analiza poslovanja, zaključili su kako se više građana šverca (agr.: vozi na crno) nego li ih plaća kartu koja je, usput rečeno, višestruko jeftinija od karte na relaciji Paris - New York. Kako bi spriječili daljnji rast ove pošasti, odlučili su povećati brojnost jakih snaga kontrolorstva kako bi obranili svoj pokretni teritorij. Uime pokazivanja dobre volje za poboljšanjem suradnje sa kolateralnim poslovnim partnerima razmatraju smanjenje cijena karata za 5,15-7,05%. U slučaju nemogućnosti kontrole situacije i eventualne eskalacije sukoba, razmotrit će i poziv Badinterovoj komisiji u arbitražu.
 

Zastupnik SNS-a u srpskom parlamentu Marko Atlagić (Benkovčanin, "mini star" u "vladi" Milana Babića) ukazao je kolegama kako bi se Srbija trebala ugledati u Tuđmana i njegov način rješavanja kadrovskih pitanja te time od strane svih relevantnih političkih struja u parlamentu RS polučio prizivanje bliže i daljnje rodbine, dijela faune te Adolfa Hitlera i Benita Musolinija uz napomenu kako se dotični Franjo ne citira ni u hrvatskom Saboru.
 

Zbog niza ubojstava, otmica i brojnih drugih kaznenih djela koja su počinili kao pripadnici "zemunskog klana", Žalbeni sud u Beogradu, odbivši sve žalbe, pravomoćno je na po 40 godina zatvora osudio hrvatske državljane Miloša Simovića i Sretka Kalinića.
 

Večerašnji sraz Bečkog šnicla i Zagrebačkog odreska zagrebački će chef (franc.: ku'ar) Z. Mamić (čit.: Zoran, Zdravko, kakogod) započeti sa udarnom postavom koju će svojom virtuoznošću upotpuniti izvjesni Jorge Cruz Campos, poznati supermen hvarskih i vodičkih šankova olso kold Sammir. Također, smjerni i bogobojazni Z. Mamić (čit.: Zdravko, Zoran, kakogod), obećao je 2 milijuna eunovaca zlatnim plavim biz... bluzonima ukoliko mu ovi svojim neprocjenjivim znanjem, svesrdnim zalaganjem, nemjerljivim talentom i bespogovornom vjerom u plavu boju, Domovinu i bolju budućnost, priskrbe desetak istih, te se po objavljivanju informacije obrušio na sve eventualne izvore i prijenosnike informacija jer u Hrvatskoj ima i gladnih hrane.
 

Vrijeme promjenjivo, uglavnom loše.

ilica

dilema

Prvi bio antifeudalist, pobornik demokracije, zagovornik samostalnosti, antiklerikalac, unitarist, bio u zatvoru, malo se preobratio... 

Drugi bio antifašist, komunist, bio u zatvoru, malo se preobratio, i bio i pobornik demokracije i zagovornik samostalnosti... 

I oba Oci Domovine. A gdje je mater?

u par dana svijet ostao bez dva velikana

Mirko i Slawomir. Kovač i Mrožek. Braća po peru. Disidenti, kritičari, književnici. Ljudi.

buđenje hrvatske

Buđenje Hrvatske

citat

"Jer oni koji odlaze kao da onima koji ostaju ostavljaju priznanicu za čežnju."

(Ingeborg Bachmann, 1955)

susanine genealoške grančice

Proteklih pretprošlih godina znala je nazvati u neko doba kad su nam vremenske zone gledale u sunce, nekad je bila i debela noć. Imala je potrebu ispričati neke detalje iz života, detalje kojih se sjeća i neke koje je čula od drugih i htjela ih prenijeti dalje...

"Trebao bi tamo u crkve ići. You know, oni imaju sačuvane dokumente iz tog vremena. Sve ti je drugo spaljeno, nestalo. Za onog rata, za ovog..."

"Djed ti se zvao Marko. Well, Križan. Rodio se devestočetvrte u Priluci. Umro je četeresprve u Glamoču. Jedno ti je vrijeme radio kao stolar tamo negdje u Njemačkoj, hard work, you know. Enyway, tata mu se zvao Luka Križan, a mama mu je bila Jozefina. Imao ti je on i braću. Trojicu. Iliju, Matu... hm... well... i sestru je imao, Ružu. Hm, you know Ruža? Onu što se za Jerka udala i bila mu druga žena..."

"Baka ti se zvala Jacenta, djevojački Petro. I ona ti se rodila devestočetvrte, ali u Guberu. Umrla je šeesetšeste u Brezi kad si ti imao samo pola godine. Jako te je ona volila, htila je da se i ti zoveš kao naš Neđo. Otac njoj je bio Ilija Petro. On ti je bio isto stolar, bio je otišao i u Ameriku pa se vratio i umro u Livnu. A majka se zvala Stanka i djevojački se prezivala Jurić..."

"Osim nas, Cele, Neđe i tate ti Hrvoje imala je mama još dvoje djece, ali su umrli kao mali. Enyway..."

Imao sam ja i pitanja, ali su ostala bez odgovora. Jer u posljednje dvije godine obitava u svom osobnom svijetu bez povijesti. Umjesto sa svojim Lyleom, budi se i liježe s Alzheimerom. Susan.

tanto tempo, perzeidi

Neki dan, u subotu, slučajno i nakratko u rukama mi se našla knjiga Lidije Nikolić, "Osećanja. O. Sećanja", biografija Margite Stefanović Magi. Ramo ostavio za Danči. 

Malo listam knjigu, malo na preskokce otvaram stranice, metodom slučajnog otvaranja čitam dijelove pa naletim na jedan, gle koincidencije, koji me podsjetio na jednu lijepu lipanjsku večer 2007. godine i koncert Bebel Gilberto u Tvornici što se dovoljno protegla, večer, ne Tvornica, da zakači i početak sljedećeg dana. Tanto Tempo. 

Tu ni Perzeidi ne pomažu.

zločin i kazna

Čačić knjižničar, Čobi u kujni. 

Zločin je kažnjiv.

fiskalizacija

Zašto su se nakupci po placevima i slični ekonomski stručnjaci uskopizdili oko fiskalizacije pa karaju (oćureć: kude) Linića umjesto da ga zazivaju da im što prije dođe? To bi im trebao biti katalizator u ostvarenju napretka. 

Vidi ovog hvarskog i ostale iz tablice, što su primili vakcinu fiskalizacije 1.1.2013. Sve im pošlo na bolje. Promet raste u nebesa, nezapamćeno u moderno industrijsko i postindustrijsko doba, osoblju povećalo plaću do granice dostojanstva, zaposlilo s burze još ljudi... 

Trebalo bi to uvest i u sportska društva i udruge, i one druge, mitološke udruge, u stranke, pa da vidiš kako bi učas svi isplivali iz teških stanja i besparice koja ih je sirote zadesila. 

Odjednom bi zajebnički i korporativni mediji bili puni naslova: "Kumica Štefanija sa zagrebačkog Dolca povećala prodaju grincajga za 7%", "Zdravko Omamić prodao Iliju Sivonjića Liverpoolu za rekordnih 63 milijuna konvertibilnih funti", "Radi usklađenja sa poreznim zakonima Bozanić naručio 1376 komada novih fiskalnih škrabica"...

http://www.jutarnji.hr/rekorderu-s-hvara-promet-u-6-mjeseci-veci-2729-posto-/1119001/

 

izlet

Sjedneš na ulazne stepenice u haustoru, dlanovima se osloniš iza leđa, ispružiš noge i zažmiriš. Kroz zatovrene ti kapke probija crvenkasta svjetlost popodneva, na dlanovima osjetiš smirujuću hladnoću, a uši ti tek povremeno napadne vibracija rijetkog auta što ulicom promili.

U tren tako otputuješ jedno četiri stotine kilometara i četiri desetljeća pa uz rijetki auto čuješ graju djece sa ulice, klepetanje klompi po kamenu, škripu letvenih vrata iza jakoprljavobijelih podrumskih ulaznih. Hodnici podruma zgrade su spojeni i ulaskom na jedan ulaz zgrade može se doći do bilo kojeg njenog dijela.

Samo... podrum više nije podrum. Umjesto mraka, polusvjetlo, a umjesto drva i metala - keramičke pločice i umivaonici, tuševi, školjke... nepregledan labirint javnih zahoda. Krenem pronaći stube prema gore, prema prizemlju, široki su hodnici, no redovi umivaonika bez ogledala, pisoara i zahodskih vrata samo niču iza svakog kuta! Ne znam čijih je ruku ova dorađena scenografija, ali bih rado vidio jablane ispred zgrade! Breze barem! ...

- Dobar dan.
Prene me tih glas. Trgnem se. Dupe mi se ohladilo od sjedenja na stepenici, ruke ukočile, a naočale iscurile na vrh nosa. Svjetlinu staklenog haustorskog ulaza zasjenila ljudska kontura.
- U hladu odmarate sused? - namigne mi stara susjeda iz prizemlja.

lubenice

Đakovčani uznemireni preglasnim reklamama. Smetaju im lubeničari što sokakom provoze i nuđaju ono što baciš zeleno, a padne crveno. "Lubeniiiica! Lubeni-ceeee!" 

http://danas.net.hr/hrvatska/prodavacima-koji-vicu-lubeniceeee-kazne-zbog-buke

Jest, malo je iritantno kad oko sklopiš u popodnevnu dremku poslije posla (zar već tako rano s posla?!), ali... Erteel, Haerte i Nova ne smetaju kad u bloku promidžbenog programa odfrlje zvuk do kraja?! Taman te uspava kakva domaća dramska serija novije produkcije ili takozvani nogomet, kadli eto pauze, poluvremena i reklamnog bloka: "Čisto, a ipak ne i bijelo. Kupite Vešeks! S Vešeksom vaše rublje bit će čisto i bijelo kao nikad prano!" i "Di-Go kapsule za otklanjane disfunkcionalnosti! Za eventualne probleme i nuspojave obratite se svom liječniku ili ljekarniku." pa onda "Kalfovit... stoka je zdrava i ne pada s nogu! Pogodno za stoku i ukućane." "Katran... kupite bitumenske pripravke od nas, a za perje se pobrinite sami!" Ima i onih betonsko-reklamnih blokova rađenih kod teve-prekupaca u kojima sve reklame, a čita ih Drago Celizić navrnut na deset, izgledaju jednoliko ko Božanićeva podnevna misa. Samo nema mikrofonije. I ne smetaju im ni oni majmuni što prakticiraju reciprocitet "više kubika - više decibela". O izboru sredstava za nadglašavanje buke frankfurtskog aerodroma neću ni slova.

Sjetim se utrinske faze života mi moga kad sam pod prozorom imao prilike slušati "krumpiraaaa! lukaaa! krum-pira!" Šetao začeonom stranom zgrade suvozač, mjeritelj i reklamirao svoj brend dok ga je s prednje strane zgrade vozač u kombiju s robom pratio (paralelni laki kas sinkroniziran kao u Ester Williams sa drugaricama u Balu na vodi). I smetalo mi. Priznam. Malo mi ipak smetalo. To što prodaju luk i krumpir, a ne lubenice.

Hjuh...

Oćel' to vrijeme više da mogu na balkon!?
Il da odem do tuš-kabine..

dvopredmetni studij

Riknuo kotlić. Vodokotlić. Nije moj, al kao da smo u rodu pa kad nema koga drugog - aj ti (engl. IT).

Prvo pomisliš - plovak. Lakopopravljivo. Al nije. Nije to pecaljka da plovak promijeniš i gotovo. Raštimano sve bilo, par polomljenih dijelova od ranije (vide se sedimentne naslage iz čega se dade zaključiti da su neka tektonska pomijeranja nastala u doba između Trijasa i Jure, a neka između Jure i Bobana), a par stradalih u nedjelju, povijesno poznat dan kada dame energičnije povlače one pertle/vezice/žnirance na kotliću, a poslije se u maniri M.K. (identitet poznat autoru, a i drugima) pravdaju rečenicom: "Nisam ja!".

Otišao u Pipa-Midlton-centar u Ilici kod Krajiške i tamo prepoznao model kotlića: Liv-Ulman-Laguna. A tamo mi objasnili da se "zelena" (čitaj: "tirkizna") na vodokotlićkom kaže "calypso" (eng. kalipso) i da ga imaju, al nemaju, tojest, da sam dovoljno rano došao da oni mogu robu naručiti da im iz skladišta dođe isti dan oko tri sata (ono doba kad Sunce još razmišlja o zenitu). Pristanem na nemoralnu ponudu po zvizdanu doći po isti, odem se hladiti u radionicu skulptura i razglednica pa oko pola tri nazovem. Vele - stiglo. Ništ, do tamo tramvajem (tko bi lud praznih ruku hodao ulicom, Ilicom), a natrag pješke (tko bi normalan punih ruku hodao ulicom, Ilicom).

Otvorim kutiju, a unutra - svega. Plastike, gume, metala. Ima i papira: upute. U glavi odmah zazvoni: ČJU! (eng. read the fucking manual). Sjetim se koliko puta sam se poskliznuo čitajući upute. Otprilike jednako onoliko koliko sam se puta poskliznuo i ne čitajuć ih. Prvo mi uspije razlučiti prvu od druge stranice, imaju slike brojeve, al imaju i slova i ne znaš jel redoslijed alfanumerički ili numeroalfički. Prepoznam neke zadane elemente pa krenem. Posložim dijelove montažno redoslijedno, spojim dio metala s plastikom, poslije dio plastike s gumom i opet s plastikom... ima viška dijelova. O (dodati po vokaciji i bogatstvu vokabulara)!!!

Odustanem od uputa pa se prihvatim šalabahtera u obliku strganog kotlića na zidu. Skinem šalac sa zida, otvorim ga, a unutra, kako već ranije rekoh, kaos. Kao i na papiru. O (opet dodati ono po vokaciji i bogatstvu vokabulara) i informatiku i povijest umjetnosti i elektrotehniku i strojarstvo. Za ovo treba dvopredmetni studij arheologije i vodoinstalaterstva. Jer to su izgleda najprikladnije metode. Pažljivo povadim sve komadiće koji su preživjeli kotlićke cunamije, poredam ih na čistu plohu pa krenem metodom pokušaja i popušaja. Ravensburger i Clementoni skupa ne bi to tako oslikali, narezali i zamiješali. Spojim karpalne i metakarpalne dijelove, zguram ih u ležišta - stoji. Od lič no! Zakačim kotlić na nosače, spojim ga na privremeno zatvoreni izvor vode, pritegnem, pustim vodu, dotegnem da prestane curiti sa spoja, stisnem gumb/dugme/puce za ispuštanje vode - radi. Možda i bude nešto od mene. Oćureć od kotlića.

Ostalo je povijest. A možda i budućnost...

pismo operativcima iz agencije za provalništvo

Poštovano provalništvo,

Ti, NN, muškarče u kasnim dvadesetima u havajki i kratkim hlačama i ti, NN, nešto mlađe djevojče u zelenoj aljinci (ne vidjeh vas, al tako vas susjedi koji su vas na svojem katu zatekli u operativnoj fazi opisaše), žao mi je što ste se toliko namučili oko brave koja je, kao pametnija, popustila.

Žao mi je što ste morali isprevrtati sve ormare. Košulje i hlače još kako - tako, al čarape i gaće!? Jest da su čiste, ali nekako mi se čini da nije baš ugodno po tuđem rublju vršljati. Valjda ste imali rukavice. Ako niste, u kupaonici, u drugoj ladli ispod umivaonika stoji nedavno načet paketić.

Žao mi je i to što ste morali prekapati po višemjesečno građenom kaosu na komodi, nastalom sudarom kojekakvog kablovinja, svjetlomjera i satova, olovaka i cedulja, cedeova i adaptera, mrtvih daljinskih upravljača i laptopa, neplaćenih računa i opomena. A sve ne biste li pronašli išta iz domene vaše interesne sfere.

I žao mi je što ste morali poskidati prašinu sa police sa knjigama ne biste li našli nešto iza njih jer iza tih vidljivih redova knjiga samo su još jedni redovi knjiga. Dobro, vidim da vam Ruska avangarda i Faust Vrančić nisu po volji, već preferirate rječnike i priručnike, a ni Douglas Adams i Krleža vam nisu strani, no jedino što ste iza knjiga mogli naći tek je kutija sa iskorištenim kinokartama.

Vidim da ste pregledali i kutiju sa novogodišnjim ukrasima (nemojte se ljutiti ili osjetiti povrijeđenima, ako ste kršćani, što te ukrase ne zovem božićnima, ali od malih me nogu tako učilo i tu si, hvala zdravom razumu, ne mogu pomoći) i da vam nisu baš bili po volji. Bit će da nisu u trendu za sljedeću sezonu.

Zlata za odnijeti u otkupne dućane u mene nema osim u tragovima. I to u imenu. Eura bi se našlo jedno nulazarezšest, kovanih naravno, a od domaćih životinja, umjesto kuna s ljudskim licima uzgajam samo dugonoge pauke.

Jebiga! A da ste samo pitali...

E! Da ne bi bilo da mi je stalno nešto žao, moram priznati, drago mi je što ste mi pomogli pronaći jedan mio mi predmet. Magnet kodnog imena Jedan Utorak Kod Šenoe (vi'š, i u nazivu mu riječ "kod"). Već ga pet godina neprežaljivo ne mogah naći. Tko bi ikad pomisliio da se zalijepio za nutrinu poklopca metalne kutije s negativima.

Hvala vam od srca!

PS

Nakon temeljitog čišćenja i inventure, rezime pohoda nezvanih i nesačekanih gostiju što mi štetu na ulaznim vratima napraviše: otuđen HDD WD MyBook (eksterni s vlastitim napajanjem) od pola terabajta dvotrećinski popunjen podacima koji se tiču uglavnom mene. I bliske mi okoline. Ne umišljam, ne utvaram si, kak bi rekao trener svih trenera, da to ima nekog većeg značenja osim što je bio dobro upakiran u Haminu spužvastu fasciklu. Živjeli!

doček nove g... države

Nisam imao tu sreću, privilegiju bi možda rekli neki, gledati svečani program pripojenja Republike Hrvatske matici Europi nit uživo nit na televiziji. Prvo mi nije padalo na pamet jer nisam ljubitelj masovki bilo kojeg oblika. Boje također. Drugo, tevelizijski aparat mi skuplja prašinu pod kuhinjskom radnom pločom i samo je susjedstvo krivo što nije završio kao Stublićev radio, pa sam bio oslobođen i te vrste torture bilo koje od tevekuća.

Umjesto toga s inokosnom sam se domovinom oprostio pokušavajuć gledati neki ni naoko duhovit film, redatelj i scenarist su sigurno imali najbolje namjere, al što vrijedi. Dobra volja je najbolja, ali samo u vlaku u snijegu. Tako sam usljed svega toga i zaspao.

I zaspao bih ja tako u Hrvatskoj, a probudio se u europski osvit ponedjeljka da me točno u ponoć (pogledao na sat što mi kraj uzglavlja glumi budilicu koja mi ne treba) nije razbudio rafal detonacija različitog intenziteta. Pa jedem ti i festival vatrometa i kinesku tradiciju i proslavu pripojenja! Da sam ja kojim slučajem sa svojeg balkona krenuo mahat prskalicama, sjatilo bi mi se čopor specijalnih postrojbi sa zemlje i jedno jato istih iz zraka pa bih vidio ne dvanaest niti 27-28 zvjezdica već bih po kumovoj slami prolio cijeli mliječni put. I s malim i s velikim početnim slovima.

Pa onda ustani zatvorit prozore i balkonska vrata ne bi li se količina buke smanjila, pa odi vode popit jer je večera bila slana, pa odi na zahod na sjeveru stana, pa lezi i bulji u smrznutu odjavnu špicu one nule od filma, pa...

Znate i sami. U Hrvatskoj je bila laka ljetna nedjelja, a u ovoj europskoj zajebnici odmah crni radni ponedjeljak.

bez euforije, molim

jezik naš svagdašnji

Hrvatski su jezičari (a ne, turski i kineski; čitati sa prvim zarezom ili bez, ovisno o razumijevanju) iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a nakon podrobnih konzultacija sa Hrvatskom Biskupskom konferencijom i Glasom Koncila, održanim na neutralnom terenu na Trgu žrtava fašizma (kbr. 4), a povodom završavanja hrvatskog pravopisa, promocije portala te najave tiskanog izdanja u ranim jesenskim danima i inačicama za pametne telefone i tabletiće, namijenjenog kako domaćima, tako i gostima, prihvatili prijedlog klerodostojanstvenika te samostalno, neovisno i bez pritisaka, odlučili da se ubuduće riječ komunizam piše prvim crvenim slovom. O svemu iscrpno, pismeno i informativno u dnevnom glasilu s juga Europske Uunije: link.

U isto vrijeme, izvjesni sveprisutni M.B., izumitelj teleporta, poznat i po velikim dostignućima iz područja ekologije, biologije, anatomske fizike, akvadinamike te mnogih drugih sportskoznanstvenih disciplina, uzverao se na ljestve kako bi prikucao još jedan čavao u gorespomenuti pravopis. Više, golje, crnje U Bezgrešnom listu: link.

hrvatski bandanatomium

"U podnožju Anatomiuma, gdje danas ponosno vijori hrvatska zastava u čast hrvatskog predsjednika, mogu reći par riječi. Na Trgu svetog Marka, pored crkve svetog Marka, Hrvatski parlament i Hrvatski sabor su simboli hrvatske povijesti, hrvatskog identiteta i hrvatske državnosti."

(izvjesni hrvatski M.B., Bruxelles, 24.06.2013)

posljednji dan proljeća

Omalen klimatiziran prostor, posljednji dan proljeća. Pult. S jedne strane pulta kombinacija, licem, Vukojevića i Šukera, ne mislim na nogometaše, s druge strane ja.

- I erjedan Vas molim.
- Nema problema. Recite na koga glasi?
- Sedmica.

Piše.

- Do... obro. Adresa?
- Kačićeva sedam a.

Piše.

- Ha!? Zgodno. Dobro kaj je na toj adresi, hahaha!
- ?
- A znate, postoji i Devetka.
- Je, na broju devet, al u jednoj drugoj ulici.
- Da, kak znate?
- I oib zapišite, molim.
- A znate kaj, ja sam se raspital, jer sam bil na takvom mestu, to opće ne treba pisat. Ja Vam stavim svoj matični broj obrta i to Vam je to.
- Je. Šest devet sedam...
- Evo, evo, pišem.

Piše.

- Sad ste me podsetili.
- ?
- Imel sam, znate, jednog kaj je samnom u školu išel, zvali smo ga Žabac.
- ?
- A prezival se je Žabarić. I, znate, pitam ja njega jednom, Žabac, jel ti znaš zakaj tebe zovu Žabac? A on me gleda. Pa zato kaj se prezivaš Žabarić, velim ja njemu... hahahaha!!!
- Jel Vam netko rekao da ste duhoviti?
- Mmmm... Ne!
- A da razmislite zašto? Doviđenja.
- ?

Izađem podnosit vrelinu dana. Lakše neg ovo unutra.

konkluzija

Goni te neka iracionalnost traženja smisla, a onda, uza svu gomilu te eskapističke naive, shvatiš racionalnost besmisla.

zemlja čuda

U zadarskoj hitnoj izvjesili cjenik za intervencije koje po procjeni dežurnog liječnika nisu hitne. Kažu, za one koji nisu zdravstveno osigurani. Ajd, razumljivo je da se na hitnoj pojavi svakojakog svijeta koji i nema potrebe za hitnom medicinskom intervencijom, ali reanimaciju staviti na cjenik? I to po 1800 kn? Pa jel ima neka reanimacija da nije hitna!? Ak mi to netko može objasnit, bio bih zahvalan (ovdje ne ubrajati slučajeve kojih bi reanimacija bila šteta).

Porez na novine (i one polunovine u pola cijene), ukoliko ih se tako još može nazivati bit će, vele, pet ili deset posto. Kad bi reanimirali onaj nekadašnji porez na šund, sve bi ove tiskovine trebale koštati barem dvostruko. Uime poreza.

Johnu Josephu Lydonu u nekim krugovima i pravokutnicima znanom pod imenom Johnny Rotten, uvalilo Porina. Lijepo. Blago mu se. Što nema pojma što je dobio (iako je prepoznao konture stećka). I s kim je sve sad u društvu.

13. je lipnja, i ne pada kiša.

Zemlja čuda.
Ima toga još. Svaki dan na tone. Ali mi se ne da.

 

biće uronjeno u laž izgubi onoliko vjerodostojnosti koliko teži istisnuta laž

Sunce se urotilo protiv oblaka, kazaljke na satu protiv nedostatka vremena. Nedjelja popodne, (ne)radni dan. Ulica nedaleko omanjeg gradskog nogometnog stadiona, terasa popularnog restorana.

U rukama vilica i nož, usta puna fine hrane, glava puna obaveza. Zazvoni mobitel. Ruka ostavlja vilicu i prinosi mobitel uhu.
- Alo... mnjm... ja sam... mnjm... da?
- Alo, trebali bi... krlj... kššš...
- Ne mogu sad. Vozim se... mnjm... prema Krašiću.
- Okej.
- Dobro. Budem... mnjm... javiću se.
Ruka mobitel mijenja vilicom i nastavlja sa prinošenjem hrane ustima. Nedugo zatim ruke ostavljaju beštek, vade novčanik, plaćaju prema priloženom računu i skupa s ostatkom tijela odlaze.

Osoblje se natječe u skupljanju praznih čaša i tanjura, vrapčići u skupljanju mrvica oko stolova, gosti zadovoljno mljackaju, kazaljke kradu vrijeme.

U lokalu zazvoni telefon.
- Dobar dan, izvolite.
- Ovdje gradonačelnik. Je li mi možda kod vas ostao sako?
- Jest.
- Dobro, budem poslao jednog od vozača po njega...

jedna o postanku (nea veze s mitovima i legendama)

Kao i mnoge druge priče, i ova počinje u garaži. Godine 1957. u gradu Hawthorne, u američkoj državi New York, dva su inženjera, Alfred Fielding i Marc Chavannes, htijući napraviti tapetu sa zračnim jastucima, dvije zavjese za tuš-kabinu prvo zalijepili jednu za drugu, a potom za papir. Ideja je bila zgodna, ali vremenski i tržišno promašena – u trendu su bile obične dezenirane 2D tapete.

Ipak, ta dobivena struktura imala je potencijala. Inovatori su je, osnovavši tvrtku Sealed Air Corporation, počeli koristiti kao zaštitnu ambalažu za transportno pakiranje lomljive robe. U tu svrhu prvi je put upotrijebljena 1959. godine za prijevoz računala IBM-ovog inventivna naziva IBM 1401 i povijest folije krenula je svojim putem.

U više od pola stoljeća korištenja ovaj se materijal oslobodio prozaične ambalažne sudbine svih boja i oblika, od zaštitnih traka, plahti i džepova do kuverti te ulazi i u druge sfere života, od građevinarstva do psihoterapije.

U rukama bi Vam uskoro mogla biti antistres razglednica „by bye“ koju biste možda poželjeli poslati nekome. A možda i nećete htjeti…

Aj dobro, ovaj naš dio priče nije nastao u garaži, ali nedaleko od mjesta ispiranja inspiracije, postoji i garaža.

(link za dalje je lijevo)

prikladna obljetnička razmjena

Ja njoj "Potpuni raspad", ona meni "Godinu u merdeu". 

Naslovi govore i mimo sadržaja.

trotakt (reminiscencija)

 

Napišem. Pročitam. Obrišem.

Napišem. Pročitam. Obrišem.

 

 

minus i plus

Split danas dobio dva plusa. Jedan na Marjanu, a drugi u izbornim kutijama. Zagreb nije te sreće. Ni pameti. Nit plusa, nit žice. Ni na Medvednici, ni u glavi.

Zagreb, foto: Tošo Dabac

 

čišćenje

A.: Jebenti, mora san se rukovat s Bandićen.
J.: ?
A.: E, a zvalo me da dođen jer smo završili radove na paviljonu.
J.: I nisi to mogo izbjeć?
A.: Ma kakvi. I reka san in da se ne volin naslikavat, a oni meni da moran doć. Sad ne znan bi li išao ruke prat ili da se ispovjedin. Treba mislit na i dušu i tijelo. A pravo da ti kažen, ne znan ni kome ni kako bi se ispovjedio.
J.: A eo, sad si se meni ispovjedio i ja ti umjesto zdraomarija i očenaša propisujem pranje ruku. Pranje ruku ti je dobro. I za tijelo i za dušu.
A.: Imaš ti pravo.

kontraproduktivnost

Sunčano popodnevno predizborje. Britanac. Iza leđa mi, podjednakom brzinom gurajuć dječja kolica, hoda mladi par.
 
Prolazimo pored štanda aktivista ujmeobitelji, onih pritajenih klerofašita amatera što bi zavirivali u svačije tanjure, ormare i krevete. Guraju pod nos letak, list papira za potpis, šta li već, svim prolaznicima. I prolaznicama. Odignoriram odmahivanjem. Letak guraju i ovima s kolicima.

"Ni slučajno!" odrješito će mlada žena odgurujuć ispruženu ruku koja priječi prolaz.
"Draga, ne budi tako netolerantna." - muškarac će na to.
"Ja netolerantna? Tko bi im normalan to potpisao?!"
"Ja potpisao."
"Ti?!"
"Da, ja. Jučer."
"Daj, pa ti stvarno nisi normalan! S kim ja djecu rađam... Kreten."

Ilicom nastavljaju šetnju u šutnji.

teorija relativnosti

Ne znaš koliko si nisko dok ne vidiš tko je sve iznad.

 

generacijski jaz

Trg (onaj trenutno bez najljepšeg šatora u Europi), tramvajska stanica u smjeru zapada, nešto iza 17:30. Tri generacije na okupu.

Baka (cca 55): "Baš lijep dan, zoološki, Zrinjevac pa sad doma..."
Unuka (cca 8): "Ja bi slaaadoleeed!!!"
Majka (cca 30): "Imali smo fin dan i ti baš moraš to sjebat!?"

sreća poprima različite oblike

Polumrak. Prvo shvatim da sjedim. Onda da sam u polufotelji. Preda mnom uzvišenje pravilnog oblika. Golema stuba. Zapravo, to je bina. Ja u prvom redu. Na bini jedan stalak sa jednim mikrofonom.

Svjetla se blago pojačavaju prateći dolazak dviju žena iz pozadine prema onom mikrofonu. Odnekud kreće melodija, znalci bi prepoznali matricu. One dvije, odjevene u zastorastu odjeću punu kitica mode tridesetih, krenu s pjesmom. Na engleskom. Lijeva, plava, čini mi se da je Britney Spears, a mogla bi biti i Madonna, svejedno, pjeva glasno, vodi duet, a desna se vidno šlepa. Prepoznajem je egzaktno. Ava Karabatić. Prati Madonnu Spears na engleskom, no kako je blizu, u prvom sam redu, vidim kako često samo otvara usta bez da glasa pusti.

 Odjednom, iz zvučnika dopire malo kakofoničan duet. Gledam u Avu, a ova zapjevava malo na hrvatskom, malo na engleskom. Pa sve više na hrvatskom i sve manje na engleskom. Neki tekst koji nema veze blage sa onim što su do sad pjevale, ali melodiju nije puno omanula. Iz publike nešto dobacuju na engleskom, bune se. Madonna Spears se zbunila, ušutila, gleda ovu, publika počela obraćati pažnju na događanje na bini. A ova, Ava, izdužila vrat k'o guska, oči zatvorila, sevdah pjeva reklo bi se da je se ne čuje. Madonni ne da mikrofonu blizu, pušta glas jače, publika se već ceri. Ova još jače zaskviči, publika vrišti od smijeha. Ova izdužuje vrat, ne bi li valjda izvukla višu, prodorniju notu, publika u transu. Pušta Ava neku nekontroliranu količinu zvuka iz sebe, publika u deliriju. Ovacije... Pogledam desno, a na fotelji pored mene usred ove buke zavaljen sjedeći spava Brane.

Probudim se, mrak vani. Pripišalo mi se. Sreća.

dilemma

may day or mayday?

nedostatak dnevne nesanice

- Men se spava, ja b išo kući.
- Kod kuće si.
- Kak kad sam na...
- Spâvaš...
- Ko si ti da to znaš?
- Ja sam ti koji sanja.
- I čujem ptičice?
- A jbg., sad te bude pa ih čuješ. Ti njih noću, one tebe danju...

ovo - ono

i ovo i ono

dan velikog srca

U nedjelju proslavili Borisov rođendan. Bilo je... ma bilo je, kako to Boris zna reći, jednostavno lijepo.

Sve je počelo prije Ima jedno dva tjedna kada je grupa prijatelja odlučila Borisu Cvjetanoviću, bez njegova znanja, organizirati zabavu za šezdeseti rođendan. I za pamćenje. Mjesto događanja: Ateljei na Žitnajku, vrijeme događanja: nedjelja popodne, 21. travnja.

Konspirativne su pripreme bile odrađene po planu, do posljednjeg dana. Meso se pacalo, vino se hladilo, pekli se kolači i torte, zagrijavala se srca i nožice lake.

"Ma Boris niš ne zna. Kaj K.P.D.? Pa nitko mu niš ni rekel." (Sven Klobučar)

"Nije bilo lako. Naročito objasniti Borisu zašto nakuhavam tako rano i u tim količinama." (Markita Franulić)

"Gle, mislim da zna, ali se barem dobro pravi da ne zna." (Boris Greiner)

"Previše je ljudi znalo i normalno je da nekom nešto izleti. I posljednjih nekoliko dana nitko se sa mnom nije htio družiti: čim dođem, svi zašute. A meni je najteže bilo praviti se da ništa ne znam, a znam." (Boris Cvjetanović)

Priča se kako je te nedjelje, par sati iza podneva, nakon početka jednodnevnog performansa "Nagrada" Zokija Pavelića u galeriji "Greta" posvećenog četrdesetgodišnjici rada Gorana Trbuljaka, Boris Cvjetanović pozvao Mia Vesovića da krene s njim put Žitnjaka. "Hajde sa mnom na Žitnjak. Tamo mi pripremaju parti iznenađenja. Red je da se i ja pojavim."

I pojavio se. Dočekalo ga prijatelja i kolega u količini da, kako sâm veli, nije mogao ni zamisliti. Svejedno, mjesta u srcu je bilo dovoljno za sve.

Stolnoteniskom su stolu, zahvaljujući kulinarskim čarolijama nekolicine, prigodno promijenili funkcionalnost, a u atriju se, kako i treba, pravovremeno zažarilo, dvaput čak. Bez ostatka. Palo je i gašenje svjećica na rođendanskoj torti. U jednom dahu Boris ih je sve pogasio. I šesticu i nulu.

U ateljeu kod Mitrova - živa svirka. Bend "KajVe". Uz Tomislava Pletenca (mandolina), Edina Tuzlaka (akustična gitara) i Alema Korkuta (bucket bas) bubnjarskih su se palica uhvatili eminentni udarači Marko Ercegović, Sandro Đukić, Siniša Labrović, Boris Greiner i Sven Klobučar. I prolupali.

Plesalo se, sviralo, snimalo i fotografiralo, jelo i pilo do kraja dana, možda i koju minutu ponedjeljka, a za jutarnje osvježenje u fluidnom obliku pobrinula se Ana Ugarković juhom od hobotnice.

I bilo je - jednostavno lijepo.

"Ovoliko mi je srce danas. Ja sam najbogatiji čovjek na svijetu!"
(Boris Cvjetanović, fotografirala Jana Dabac)