sir s placa

Tržnica Kvatrić. Red hladnjaka s mliječnim proizvodima. Kumica do kumice, sir do sira, jajca do suhoga, ispod pulta nekad neki picek. Dođem do "svoje", a te sam "svoje" od ranog djetinjstva znao birati. Prvo ruke i nokti, higijena je kriterij broj jedan. Jest, čistoća dućana ne jamči čistoću proizvodnje, ali se ipak malo reflektira i teško se može dugotrajno hiniti. Na drugom je mjestu miris, a okus je tek na trećem mjestu. Izgled je posljednji u nizu. Ako se bilo koji od kriterija pošemeri, to je signal za promjenu. Ovdje su, kod gospođe Marije svi kriteriji već dugo vremena na nivou.

- Dobar dan, godpođo Marija.

- O, dobar dan sused.

 

Svi smo mi susedi. I oni koji stvarno jesu i oni koji baš i nisu. Susedi su i stalni kupci i oni koji će to možda postati.

 

- Jedan ovaj Vas molim.

- Evo ga, izvolte.

- Hvala. Nego, oprostite, mogu li Vas slikat?

- Kaj bute mene staru babu slikavali. Morti bi me i na Fejzbuka stavlali i zmene sprdnju delali. Poglete kolike zgodnih mladih cura ima, njih morete slikavat i sve drugo tražit.

- Ma htio poslat prijatelju da objasnim kod koga treba sir kupovati.

- A to! O jezušmarija, kaj sam si ja sve pomislila. Tu dole poglete, tu imate tablu s podacima pa si nju slikavajte.

mesnice, tržnice, predrasude i stereotipi

​

​​Kad jednom prestaneš imati jedan plac, utrinski, i zamijeniš ga čak s tri, Branimircem, Dolcem i Kvatrićem, shvatiš koliko si tim dobitkom izgubio. Od znane stalne stavke postaneš jedna obična prolazna stavka. Što je gospođa rekla? Bilo da staneš pred prozirnim pultom obasjanim diskretnim crvenkastim svjetlom pod kojim bi i govedina iz doba prvog izdanja Balada Petrice Kerempuha izgledala kao mliječna teletina, a kako ne bi ona što je, ne maturirala nego remetinečki odležavala, bilo da zastaneš pod tržničkim šestinskim svjetlobranima pod kojima i glavica celera izgleda kao mini lubenica u završnoj fazi dozrijevanja, dočeka te pitanje: što je gospođa rekla? 

Bilo da je pred tobom mesar u krvavo bijeloj kuti, bilo kumica opasana pregačom boje upravo iskopanog krumpira, opet pitanje: što je gospođa rekla? Ima tu varijacija: od "Kaj je gospođa naredila?" do "Štaj gospoja naručla?". Sve začinjeno sa nekoliko "izvolte", "fala lepa", "molim" i sličnim dodacima uljuđene trgovačke konverzacije superiornog prodavača i inferiornog mušterije. Gledan istim očima kojima plavušu gleda tulavi automehaničar, skeniran radi procjene tvoje sposobnosti razlikovanja koljenice od kotleta, gefufne od getribe, buta od bifteka, rotkvice od cikle, ratkape od bobine, dunje od dinje, kučeta od mačeta. Bez gospođe ti nema kupovine. 

Nekad ti je to strašno išlo na živce, znalo bi te tako opeći to viđenje tebe kao indolentnog mužeka koji, umjesto da lovi lukom u strijelom kao svaki odrasli homo sapiens muškog roda, okolo hoda s cekerom i bespogovorno plaća za nešto što zna jedino da treba završit u loncu, toliko da si znao krenuti o obranu sebe i cijelog muškog roda na prvoj crti tezge rasipajući svoje poznavanje materije, uočavanje razlike između peršina i pastrnaka, da je to prelazilo prag dobrog ukusa. Šta je gospođa rekla, šta je gospođa rekla. Eto vam, šta je gospođa rekla! Rezultati toga su bili vidljivi doma. Dno štanicle, škarnicla i škartoca bilo je naravno vlažno. Spretnošću šibicara, ruke koje prodaju su ti pod izabrane plodove nerijetko pod normalno znale ubaciti i ponešto trulkastog balasta, u odeblji bijeli papir u lijepo podvijenom krasnom komadu buta dočekivala bi te žila za kamdžiju napravit, uz krumpir si kupovao i tešku vlažnu zemlju, a s lukom si dobivao toliko sasušenih opni da si mogao ofarbat plantažu jaja. Šta je gospođa rekla. 

Gospođa je umrla, znalo ti je doć da kažeš, prošli mjesec je umrla, a vi me jebete da šta je rekla! Onda shvatiš da je to poprilično nefer, da može ljudima izazvat traume usljed nenadanog napada empatije i da je ponekad najjednostavnije reći šta je gospođa rekla i kući donijeti neonečišćene i svježe namirnice bez umetaka, bez kala i kâla, pa šta god da je gospođa rekla. Zato ti uvijek ostaje ona mala doza zadovoljstva koje je obuzimalo inspektora Columba na kraju svakog slučaja. ​