o slobodi kreten... kretanja

Bezobzirne hodače sa ugraviranim ciljem, ništa manje bezobzirne dokone šetače, neodlučne snogenanožno klimave čekače javnoprijevoznih prometala, trkače za istima također, gurače bicikala i kolica, s djecom ili bez njih, nosače grozdova vreća i vrećica, sa robom ili samo s ambalažom, blazirane vucikofere i vucikoferete, isključene gledače nadzemnih elektroinstalacija, neba i fasada, vuciplactorbe i vuciplactorbetine, magnetizmom izlogâ privlačene fascinante, hranitelje jata pernatih širitelja zaraze, nosom neboparajuće šetače pasa i ostale živinčadi...

Sve odreda na pohađanje škole slobode kretanja. Besplatno. Uz obavezno polaganje kretačkog ispita. Isto besplatno. S aritmetičkim povećanjem cijene pada. One bez položenog ispita - u kućni pritvor. Dok ne nauče hodati među ljudima. O p(r)ogoniteljima dvo- i višekotačnih p(r)ometala da nit' ne govorim.

Jer sloboda kretanja, uostalom kao i sloboda govorenja, nije ništa drugo do li segment opće slobode.

A gdje je granica osobnih sloboda koliko vidim - znamo.

Ali malo sutra.