kvaka

Javio se Ekhem. Već sam se zabrinuo što ga nema, ni njega ni pisma ni razglednice. U Poljicama je, veli. Namače se i osoljava. Izvana i iznutra. Povemeno skokne malo iz kuće pa gdje ga put nanese. Šalje slovnoslikovnu poruku:
"Sjedim ti u nedjelju u Đardinu kod Zlatnih vrata (Porta aurea), pijuckam pivo iz konzerve i pitam se: otkuda i kamo vode ova vrata?"

 
Gledam pristiglu fotku. Slijepi prozor, nijema vrata. Rudimentić civilizacije na rubu rudimentine civilizacije. Od nekadašnje uporabnosti ostala samo okamenjena dilema sa dvije nahero obješene slike. Gledam pa odgovaram:
"Meni ta što nisu Zlatna izgledaju kao da iz mračne prošlosti vode u svijetlu budućnost. Samo, pitanje je može li se kroz njih."
"Nisi ti to loše vidio, ali vjerojatno može jer ima tu i jedna kvaka."
"A gdje je kvaka?"
"Pa u vratima, Stenli moj, kvaka je u vratima."