Miris
svježe uvelog lišća breze koja se na jutarnjem povjetarcu pravi da je
jablan, sunčano je nebo, rijedak zvuk auta u prolazu. Zažmiriš, nasmiješiš
se.
Mora da je bila rana jesen, ili kasno ljeto najranije, pet-šest
godina ti je. Miriše svježe uvelo lišće jablana, nebo je sunčano, a zvuk auta u prolazu rijetka pojava. Tvoja je najveća briga to što si svjestan da ne znaš
dobro s klikerima. Nisi bio loš, ali svi su bili bolji, oni malo stariji
pogotovo. I nije bila stvar u vještini čiste igre i fine motorike.
Izdizanje ruke, naginjanje, trenutno izmišljanje movih, instant pravila o
promjeni pozicije i kuta, o zamjeni aktivng klikera manjim ili većim,
po potrebi,
o čišćenju terena - prljavi trikovi su bili ti koji su im donosili
prednost. A ti to tada nisi znao. Jednom si naivno uletio u igru i
izgubio sve do posljednjeg, a onda si
kod kuće dobio porciju pedagoških mjera koje su te odvratile od daljnjih
eksperimenata, kako s klikerima, tako i sa sličicama.
Danas nije puno drugačije. Samo, sad znaš za sve te trikove, ali ne mariš za njih.
