bakalar na štriku

​​​Jutros veš iznio na balkon sušiti da ne smeta u sobi dok spremam doručak pa zaboravio unijeti, od minusa skloniti.

Nekada, dok je svijetom žario Hladni rat, smrznute na vjetru sušene kuhinjske krpe nisu me podsjećale na bakalar jer, ako ćemo pravo, za bakalar, imenicu, pojam, biće, nisam ni znao kao što bakalar nije znao za mene, a ni dandanas ne zna. Sa sušenim dimljenim šaranom stvari stoje malo drugačije. Taj mi je uvijek ličio na predimenzionirane smrznute gaće na štriku. Nisam ga volio jesti jer sam više energije trošio na vađenje kostiju nego li je energetski hrana vrijedila, dobro, nisam tada tako sebi i drugima to objašnjavao, ali općenito ribu radi kostiju nisam volio. Ali sam šarana volio mirisati. Mirisao je na dim i papriku, na sol, na Dunav. Na zore koje smo tiho namatali na kotače bicikala dok smo ujak i ja na pecanje vozili kroz selo, na prve zrake sunca koje su probijale nebo, na udice koje nisam znao svezati bez da ih barem jednom ne usidrim u jagodicu kažiprsta, na titranje vatre i pucketanje drva, na komad slanine na štapu. Na komarce.

Kasnije, kad sam upoznao bakalar, sušeni, podsjećao me na smrznute na vjetru sušene kuhinjske krpe, a šaran i dalje na jednako tretirane nemalene gaće na štriku. I ta sušena hrana i to smrznuto rublje fasciniralo me i raspirivalo maštu. Pustimo li još snijeg pasti, dobivamo sve preduvjete za smrznute prste. I na rukama i na nogama.

Ne znam zašto su paketi iz Kanade stizali baš u vrijeme kad se i Djed Mraz nalazio na proputovanju kroz naše krajeve, ali uglavnom taj prednovogodišnji period bio je odjeven u pamuk i čokoladu. Majice hokejaške, crvenobijeloplave, Montreal Canadiens (u to doba pretplaćeni na Stanley's Cup), majice obične s likovima još nepoznatih filmskih i strip junaka, traperice neobično prošivenih stražnjih džepova, niska obojanih pera, poglavice su ih samo nosile na glavi, revolveri bijelih drški s kožnim futrolama, metalna šerifska značka, plavobijeli skejt od kevlara, bijeli frisbee tanjuri s crvenim javorovim listom. Kaubojske čizme. Ej, kaubojske čizme! Prave! Naravno da se na igranje po snijegu iza zgrade nije ni slučajno moglo ići nego u njima. I ta igra traje sve do doba kad prestaneš osjećati prste na nogama, kad prestaneš osjećati prste na rukama, kad usne poplave kao da iz mora satima izlazio nisi. Pustiti me da se u tim čizmama smrznem bio je posljednji pokušaj da me se odgovori od nošenja tih kaubojki po snijegu. Nije im baš uspijevalo jer sam znao da im je vijek trajanja takav da ih u proljeće neću moči nositi. Tati su čizme mogle trajati i dvije godine, mami isto, samo što nisu bile usamljene, a moje su se smanjivale dok kažeš polugodište.

Sjedim u sobi, tik uz vreo kamen i brojeći zaboravljene, lopatanjem snijega probuđene mišiće, kroz prozor gledam kako se na vjetru klate ukočene kuhinjske krpe.

hrvatska nogometna prepredentacija

Milano - Zagreb - Nyon, 18. sluđenog 2014.

Uoči 11. prosinca i objave UEFA-inih sankcija Italiji i Hrvatskoj zbog nereda na nedjeljnoj utakmici, a iz izvora bliskih Nyonu dopiru izvjesne neprovjerene informacije kako će Hrvatsku, osim drakonske novčane kazne, vrlo vjerojatno zakačiti i kazna igranja svojih sljedećih dviju domaćih utakmica pred praznim tribinama, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, numizmatičar i najbolji strijelac nogometne reprezentacije Davor Šuker, demokratskim je putem odlučio da će hrvatska nogometna reprezentacija sljedeću utakmicu, ako ne i dvije, konačno igrati u Splitu na Poljudu te time zatvorio usta splitskim kritičarima koji mu spočitavaju privatizaciju reprezentacije u ime potpredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza te predsjednika udruge građana GNK Dinamo Zdravka Mamića.

Osim toga, kako javljaju predsjednikovi neimenovani suradnici, najavio je i vrlo popularne cijene ulaznica koje će se kretati od 10 kuna do kunske protuvrijednosti 4 antička novčića kojih je, pouzdano se zna, pregršt u okolici Splita te će time ulaznice biti više nego pristupačne ovom krizom teško pogođenom dijelu Hrvatske. Uz ulaznice, kao posebni dar, gledatelji će dobivati i povoljno nabavljene polistirenske sjedalice sa otisnutim omiljenim likovima iz Hrvatskog nogometnog saveza.

better call...

perwoll

karijola wine bar

hrvatska pomoć posrnulom američkom gospodarstvu

Palo Alto - Zagreb, 07. istopada 2014.

Posjet hrvatskog vladinog izaslanstva u kejome su osim premijera Zorana Milanovića bili i ministar vjeronauka i sporta Vedran Mornar i ministar zdravstva i unutarnjeg uređenja Siniša Varga, te Ivan Marić, zamjenik ravnatelja SRC-a, Zvonimir Stanić, ravnatelj CARNet-a, Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost i Marija Vukelić, izvršna koordinatorica službe za privlačenje investicija, amerčkim informatičkim divovima, Microsoftu, Ciscou, Oracleu, HP-u i IBM-u., dobio je posve novo značenje nakon informacija objavljenih u uglednom financijskom magazinu Wall Street Journal.

Naime, unatoč jednostrano plasiranim informacijama o odlasku hrvatskog izaslanstva u Sjedinjene američke države po jamstva za nove investicije, kako stvari stoje, radilo se o sasvim suprotno orjentiranom poslu. Veliki su američki i svjetski IT divovi zapravo zatražili pomoć hrvatske Vlade i resornih ministara u poslu vlastitog restrukturiranja. S obzirom na tradiciju nemijenjanja hrvatskog gospodarskog kursa, Amerikanci su zaključili kako im je svejedno što u izaslanstvu nema vodećih hrvatskih stručnjaka poput Miroslava Kutle, Ivice Todorića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Ive Sanadera, Luke Rajića, jer cijeli proces nije zasnovan na entuzijastičnim pojedincima već na desetljećima građenom i dorađivanom sustavu.

Prvi dokaz tome obratu u cilju susreta objava je informacije da se kompanija Hewlett-Packard (HP), koju su na globalnom tržištu pretekli kineski Lenovo i američki Dell (koji hrvatsko izaslanstvo nije posjetilo), dijeli na dvije: HP Enterprise i HP Inc, prilikom čega će HP, umjesto ranije planiranih 45-50 tisuća zaposlenih, otpustiti 55.000 radnika. Proces podjele i otpuštanja u HP-u bit će završen do kraja fiskalne 2015. godine.

Očekujemo nove vijesti iz Microsofta, Ciscoa, Oraclea i IBM-a.

outsourcing

Nezgodan taj outsourcing. I borba s njim. I protiv njega.

Imaju golubovi, a i neke druge ptice, običaj da se pošlihtaju po žici, kabelu što spaja dva stupa, bandere, njima, a nekima i više od toga, poredaju se kao na smotri i čekaju na pregled. I dogodi se, bit će normalno redovno pražnjenje probavnog trakta, ili loša probava, svašta se za pod kljun može naći, možda strah, jer svakakav se nasilan zvekan s u blizini nađe, da se neki i useru. Uglavnom, ispod takve smotre nije za prolaziti.

Jednu takvu smotru neki sam dan ugledao pored jedne od obližnjih mi gomnazija, tko bi im brojeve zapamtio, a ispod njih - fotograf, reklo bi se neoprezni amater jer nije baš dobro procijenio opasnost od zračnog miniranja.

Da smo u onom vicu, znate ga sigorno, dodao bih i razgovor.
Ja (kimam glavom): Fotograf?
On (također kima glavom): Da.
Ja (razumijevajući situaciju): Amater?
On (nonšalantno, okidajući ptice): A mater je kotkuće, domaćica.

Ali, u vicu nismo. Nismo ni kod škole, one gimnazije čiji se broj, kao i svih ostalih, ne trudim pamtiti. U Draškovićevoj smo. Na potezu tik prije fontana i Trga burze i hrvatskih velikana, uz zgradu u kojoj su se osim Ministarstva u ime obitelji, branitelja i međugeneracijskog jaza smjestile i karitativne udruge što se kriju iza naziva OTP i Atlanta.

Prođem tim dijelom ulice nekoliko puta dnevno. Umjesto žice kraj gimnazije - povišen dublji sokl uz povelik višedijelni izlog, ubio se za sjedenje, a na njemu, umjesto golubova - pošlihtala se zaposlena hrvatska mladež. Sjedi mladež, i muška i ženska, il je tek naslonjena na taj sokl. U jednoj ruci plastična čaša, u drugoj cigareta ili papirnata vrećica s pecivom iz jedne od obližnjih pekara ili iz nekog od dućana. Sjede neko vrijeme, a onda odlepršaju u jedno od grotala korporacije preko puta. Pri tome ostatke onih jestvina i puševina ostave na istaku, po pločniku, poput golubjih govanaca.

Sad, ne znam, nije mi jasno kako nikome od stanara zgrade ne smetaju sve te papirnate vrećice, ostaci pojedenog peciva, plastične čašice, ostaci ispijene takozvane kave, papirići i opušci na trotoaru? Ne kažem da te mlade zaposlene u telekomunikacijskoj korporaciji izrasloj na imovoni građana ove države, a koji unatoč ovom feudalnom kapitalizmu uspiju iskoristiti zakonski reguliranu pauzu za vrijeme radnog vremena, treba otjerati otamo, ali kad ih već nitko redu do sada nije naučio, ni roditelji ni škola, bi li ih barem kakav komunalni redar redu naučit mogao?

Skroz zajebana stvar taj outsourcing. Svijesti i savjesti. I osjećaja za urednost i čistoću.

hrvatska svetkovina znanosti i umjetnosti

Zagreb, Kaptol - 24. ujna 2014.

Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić, u društvu pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Valentina Pozaića, sisačkog biskupa Vlade Košića, zadarskog nadbiskupa Mons. Želimira Puljića, rektora zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Damira Borasa, te pokrovitelja naprednih srednjevjekovnih ideja, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, svečano je u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava otkrio fluorescentni kip ministranta.

Kako javlja Izvještajna katolička agencija IKA, a za L'Osservatore Romano prenosi vatikanski Fides, skulptura nemalo podsjeća na vrhunskog stručnjaka s područja informatike, elektronike i mirkoelektronike, trenutno izgubljenom na poziciji ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Unatoč tome, poznati povjesničar umjetnosti i komparatist, nositelj drenovačke povelje Visoka žuta žita iz 2008. godine, vjeruje kako figuracija u skulpturi ne mora biti bazirana na stvarnom već je, a u skladu s Michelangelovim naukom, moguće oslobađanje već predefinirane forme zarobljene u kamenu, odnosno u konkretnom slučaju - betonu. Jedan od usputnih uzvanika, hrvatski premijer Zoran Milanović izjavio je kako je ovo veliki iskorak za znanost u Hrvatskoj, dok je drugi, predsjednik države Hrvatske Ivo Josipović, priznao kako se u jednu ruku s premijerom slaže, a u drugu, sukladno funkciji koju obnaša, možda baš i ne.

Ovom svečanom činu nije nazočio poznati gospodarski strateg Tomislav Iznogud Karamarko, ispričavši se zauzetošću poslovima u Saboru. Svoje izbivanje Kolinda Grabar Kitarović, zavjetovano Natolija, opravdala je kreiranjem budućnosti države i regije. Poznata aktivistica za ljudska prava, Željka Markić izrazila je žaljenje zbog nemogućnosti dolaska, no bila je, kako veli, spriječena potpisivanjem referendumske peticije

ne bola

Zagreb, 21. kolovođa 2014.

Američki liječnik dr Kent Brantly, član kršćanske dobrotvorne udruge Samaritan's Purse, u Liberiji zaražen ebolom, ozdravio je nakon što je dobio eksperimentalni serum PtL!, iako u određenim krugovima sumnjaju kako je korišten serum skrivan pod kodnim nazivom ZMapp (svaka sličnost sa kraticom sa jednim slovom p, slučajna je).

Dr Kent Brantly je, prema navodima udruge za koju je radio, prije odlaska iz Liberije, prevezen je zrakoplovom u SAD, bio u jako lošem stanju no ozdravio je nakon što je dobio eksperimentalni serum i bit će uskoro otpušten iz bolnice, javlja televizijska mreža CNN prenoseći riječi glasnogovornika sveučilišne bolnice u Atlanti (Emory University Hospital), Georgia, SAD.

Radi nepotrebno podignute prašine i panike u Hrvatskoj zbog eventualne mogućnosti širenja zaraze i u Hrvatskoj, povodom ovog čudesnog ozdravljenja, uime Vlade i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, sa Ksavera se hrvatskom puku obratio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Želimir Puljić izjavom kako je ovo očit dokaz kako serum PtL! djeluje i kako se Hrvati i Hrvatice ne trebaju bojati ebole niti sličnih zaraznih boleština jer je, za razliku od Hrvatskog zavoda za Javno zdravstvo i slučaja sa serumom protiv ugriza zmija, HBK osigurala sredstva iz državnog proračuna za povećanje broja ustanova u kojima se serum PtL! (puni naziv: Praise the Lord!) dijeli u zamjenu za simboličnu novčanu naknadu.

Ovu hvale vrijednu akciju HBK podržali su i hrvatski premijer u sjeni, jedna predsjednička kandidatkinja, Hrvatica i katolkinja te najvrijedniji vrtlar sa zagrebačke Savice koji u slobodno vrijeme obnaša i funkciju gradonačelnika.

O terapiji i izlječenju više na samom izvoru informacije:
http://www.samaritanspurse.org/article/samaritans-purse-doctor-recovered-from-ebola/

crtica iz odgoja

- ... paradajzić, kokakolica...
- ... satić joge i jaknica, moreko i plažica...
- ... hlačice, čarapice, kapica...
- ... prstić, nogica i glavica...
- ... školica, domeko, sobica...

Još joj fali - ulica.

Ružo, sin ti ima dvanaest. Ne odgajaj kretena!

kraj ribara

Umro Robin Williams. Šteta. I mnogi ga se uhvatili pa razvlače, te kako je bio najbolji, te kako je bio najduhovitiji, te kako je bio ovo i bio ono i bio je tako dobar, duša od čovjeka da će u raju završit. Da baš. I odmah dobit titulu anđela.

Malo me tu muče nekonzistencija, nedosljednost i kontradikcija. Ništa strašno, mogu ja normalno spavati i jesti, nije to nesanica ili kakva boleština koja ti ubija volju za hranom, ali svejedno neke mi stvari nisu bistre.

Prvo, gdje su svi ti koji ga kuju u mrtve zvijezde bili kad je čovjeku trebalo pomoći, a eto isplivavaju informacije o depresiji, o materijalnim problemima, čisto ovozemaljske ljudske muke. I ne samo da ga dižu do neba, nego mu i mimo tih mitoloških regula mjesto u raju daju. Kakav raj? Koji raj? A dobro znaju da mjesta u raju nema za one koji su se samoubili, ali eto, Robina bi možda mogli preko veze, dobar čovjek bio i to, još ako se zemaljske namjesnike dobro podmaže, ne bi trebalo bit nikih problema za uć u kraljevstvo nebesko.

Meni, iskreno, žao čovjeka Robina Williamsa. Bilo mi tako da sam skoro paracitirao onaj grafit iz zagrebačke Krajiške ulice "Bože uzeo si krivog Senu!", osvanuo nedugo nakon jednog prvog maja. Ipak nisam. Prvo, kome bih se ja to kao obraćao, a drugo, kojeg bi to Williamsa trebalo ponuditi u zamjenu? Žao mi i njegovih nabližih koji trpe onu drugu stranu medalje ljudskosti na kojoj im oca smećad ljudskog roda razvlači ko hijene mrtav plijen. Ti su onda već potpisali ugovor za pakao.

Ali žao mi i onih stotina i tisuća djece, u Gazi i u Siriji, na istoku Ukrajine i u Iraku, u Brazilu, Kolumbiji, po afričkim zabitima i europskim vukojebinama, svih koja nemaju nekog svog Petra Pana, i ne samo djece već i odraslih, svih kraljeva ribara po predgrađima i podzemljima Pjongjanga, New Yorka i Bukurešta koji su maknuti u životni i medijski zapećak. Gdje je tu raj?

I? I šta ćemo sad? Ništa. Stisnuti vlasitim okovima svakodnevice za par ćemo ih dana zaboravit kao što ćemo zaboravit i smrt mnogih drugih, onih bliskih, onih dalekih, a bliskih, i bliskih, a dalekih. Sjetit ćemo ih se naletjevši slučajno na neki dobar njihov rad, osjetivši neku asocijativnu dobru vibru koja će nam barem malo razvedriti unutrašnjost glave i razvuć joj osmijeh po površini. Možda baš u trenu dok pokušavamo učinit nešto za one koji su još živi?

supermjesec u suzama

Zagreb, 11. kolovođa 2014.

U iščekivanju večerašnjeg Supermjeseca, osim astronoma, relevantnih znanstvenika, mjeritelja Mjesečeva perigeja (nema veze nit sa higijenom nit sa seksualnom orijenacijom) za punog Mjeseca i opservatora Suza svetog Lovre, te sveprisutnih astrologa, maštovitih poput meteoprognostičara, u objašavanje istog uključili su se i iz vladini resorni stručnjaci. Iz ureda ministra financija Borisa Lalovca stiže potvrda o Supermjesecu.

"Današnje pojave Supermjesec i Suze svetog Lovre u Hrvatskoj zovemo i kolovozom jer mjesec kolovoz će mnogim građanima Hrvatske, i pored dugog postblagdanskog siječnja, biti ne samo najveći već i najdulji mjesec pun suza. Onima koji su dvije do tri plaće izdvojili za tjedni odmor na najljepšoj obali na svijetu uz najljepše more na svijetu pod najljepšim suncem na svijetu, mjesec kolovoz izgledat će dvostruko dulji tako da će im već 18. kolovoza izgledati kao 31.! Oni koji nisu u mogućnosti vidjeti te prirodne ljepote, ne mislimo na Mjesec na nebu već na raj na Zemlji, mjesec kolovoz bit će jednako velik, dugačak, suzan i nepremostiv, ako ne i više od toga."

zagrebački triatlon

Al-Zagrab, 09. kolovođa 2014.

Nakon kurtoaznog razgovora pred kamerama i perima (čit.: diktafonima) svih važnijih medija ovog dijela Europske unije, zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić proveo svog gosta, princa Alwaleeda bin Talala bin Abdulaziza al-Sauda pored Nacionalne i sveučilišne biblioteke prema fontanama, zadnjem velikom gradonačelnikovom ponosu. Tom se prilikom gadonačelnik Milan Bandić obratio princu riječima:
"Stojimo Vam skromni i ponizni na raspolaganju za sve što poželite napraviti u Zagrebu."

U manirima pristojnih gostiju, princ Alwaleed bin Talal bin Abdulaziz al-Saud je odgovorio gradonačelniku Bandiću:
"Veliko mi je zadovoljstvo biti u Zagrebu. Proveo sam se jako dobro, kao što ste rekli, odradili smo jedan atipični triatlon, iako su kod nas popularniji sportovi u kojima se broje oktani i, oprostite na izrazu, konjske snage. No, unatoč svemu tome mogu reći da su ljudi doista divni i veseli me što su nas Zagrepčani tako dobro primili."

Dodao je i da mu je ovo tek prvi posjet te da je već u planu i idući na kojem će biti prilike konkretnije razgovarati o investiranju u zagrebačke zelene površine, kao i u dovršenje izgradnje, od strane gradonačelnika spomenute crkve Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta u Kninu.

U znak sjećanja na susret s gradonačelnikom i odmor u Zagrebu, saudijski princ Alwaleed bin Talal bin Abdulaziz al-Saud od gradonačelnika Hrvatske dobio je šestinski kišobran, monografiju "Zagreb, kratka urbana povijest i zlatno desetljeće", bibliju s potpisom presvetoga monsinjora Ante Ivasa, krunicu koju mu je po gradonačelniku osobno poslao sâm humanist Dario Kordić, te sedmokraki svijećnjak s grbom grada Zagreba.

zdravko smjenjuje zokija

Zaagreborg, 08. kolovođa 2014.

Iz izvora poznatih Navodnim novinama procurio je zvučni zapis monologa poznatog bjelovarskog poduzetnika i davnašnje neotkrivene nade Dinamove pionirske škole. Naime, nakon jučerašnjeg rezultatskog debakla pred domaćim gledateljem, u svlačionici hrvatskog veleprvaka bilo je bučno sve dok se jednog od mikrofona nije uhvatio visoki sportskorekreativni klupski glavešina, nadpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, izvjesni Z.M., te vidno potresen zbog poraza bez dlake na jeziku optužio glavnog krivca:
- Kriv je Zoki! Taj je lopov obmanjivao i mene i ovaj napaćeni narod i tome treba stati na kraj! I stat ćemo! Jer to je nečastivi u ljudskom obliku! On je protiv velikog Dinama. Borit ćemo se svim dozvoljenim i nedozvoljenim zakonskim sredstvima protiv tog običnog uzurpatora.

Spočitavši mu nedosljednost, nestručnost, negativne i niske strasti spram svetinje, izjavio je kako je Zokiju mjesto na nekoj drugoj stolici i da je ovu okupirao pokvareno koristeći dano mu povjerenje.

Na upit je li nakon svega nabrojanog i ukoliko dotični ne odstupi, odlučio smijeniti brata s mjesta trenera i spottskog direktora udruge građana nogometnih katolika Dinamo (skraćeno GNK Dinamo), izvjesni je Z.M. odgovorio:
- Znam ja da vi govorite ono što priželjkujete, samo kad Zdravko Mamić govori o Zokiju, on ne misli na svog brata, nabijem vas sve na qrac, Zdravko Mamić ne govori o Zokiju Mamiću, on govori o Zokiju Milanoviću!

propuh

Terasa napol natkrivena jednobojnom diskretnom tendom. Kontrast šarenilu o štrik iznad tende obješenog šarenog veša padobranskih dimenzija. I oblika. Dječica skakuću, šaraju kredom po pačvork stilom betoniranom dvorištu. Odrasli posjeli oko stola, čaše, djelomično ispunjene hladnim pjenušavim napitkom, ovlaš orošene kondenziranom vlagom.

- Znaš ono - veli jedan - kod Dubioze, kako ono ide: "nemoj vode vruć, kod nas i propuh ubija", tako nekako? E tako ti mene propuh ubi. U autu. Ženu klima, mene propuh. Ukući isto. Joooj (dlanom se po tjemenu lupi), tu me rasturi! Glava volka (raširi dlanove u orbitu oko nemalene glave).
- Aj, bogati, - drugi će - nemoj pretjerivat. Vjetar ti ne smeta, a propuh - smeta. A sve ista stvar. Vjetar - vjetar. Zrak se kreće s područja višeg ka području nižeg tlaka radi izjednačavanja tlakova. Jel to ide kroz vrata i prozor il bez njih - isto ti je.
- Ma znam ja to, nemoj meni fizku prodavat. Moš ti reć šta oćeš, al mene ti taj propuh ubi.
- Sve ti je to, bolan, u glavi. Taj propuh.
- Ma znam ja da je propuh u glavi, ali... ćekaj, ti to mene zajebaješ?!
- Nego šta.

slova ubijaju

Subota popodne. Zvizdan ljetni. Kiosk nedržavni. Pred pultom ocvala lađa s novcem u ruci i podlakticom oslonjenom o na pult izložene novine. Znojem preslikala naslovnicu epehalnog izdanja dnevnog tiska, a poslije će doma pred ogledalo i umjesto pitanja o najljepšoj u kraljevstvu čitat naslove i najave senzacija dana. Nije baš sadržajno, al ni unutra nije puno bolje.
 

S druge strane pulta duhandžika se ne osvrće već bočno okrenuta jednom rukom pridržava poklopac licemjerštine zakona, a drugom vadi kutiju po kutiju istih cigareta (znam koje su, al nema majci naziva, imam i ja šešir, al ne reklamiram cigarete ko neki). Na stolici iza nje već kamara od jedno šteku i pol, a ona vadi li ga vadi. U jednom trenutku se okreće Lađi:
- Gospođo, nema s manjim slovima.
- Kak kod vas nikad nema?! Tam preko imaju! - uzvraća kalemberovskim glasom Lađa.
- Pa, nema. Vite da sam izvadila sve i sve su iste. Ote preko.
- Onda ne bum niš. Ja to ne mrem gledat! I još ste bezobrazna...
 

Otplovi Lađa put Afrike, a duhandžika mi se kolutajuć očima obrati.
- Danima mi dolazi, svaki dan i traži cigarete s malim slovima upozorenja o zdravlju jer ta ne vidi. Ona maltretira, drugi čekaju, a ja joj ne mrem niš.
 

Suosjećajno kimnem glavom nit ne pokušavajući smisliti neko suvislo rješenje, ipak sunce tjera na siestu, a trafikantica uzimajući mi novac za prodanu robu, dodaje:
- Znate sused, već sam joj probala reć da ak ju cigarete ne ubiju, slova sigurno nebuju.
- I?
- I opet niš.
Slegnem ramenima.
- Hvala Vam, doviđenja.
- Doviđenja sused.

češnjak

Ove kumice po placu postale skroz novorvacki poduzetne. Prevladalo to mračno doba državne ekonomije i okrenulo se tržišnoj, i to uz dogovorni nastup na zajedničkim tržištima trećeg svijeta gradskih bezvrtnjaka. 

 

Češnjak, glavica pet kuna. Pet kuna! Da nije u Dubaiju odrastao?! Ili na Manhattanu?! (skoro sam napisao Pantovčak, al to već vuče na buzaru, a to mi nije opće tema) Bokte, cijena mu ko nafti. Za vijenac moš dobit barel. Da jel kineski, pitam, a kumica spremno da kak mi to pada na pamet jer da je to domaći, iz vrta. Maj es iz vrta. Sve im glavice ko jednojajčani blizanci. OK, svim je češnjacima pramajka Eva negdje u Kini, ko nama naša u Africi. Ali ovom su i mater i ćaća u prvom koljenu pradomovinu vlastitim češnjevima doživjeli, a njemu glava odmah po šopingu u vrtu iza kuće umočena u ovlaženu zemlju (domaću!) ispod petlova oka. Ili karanfila. 

 

Nekak sve više sumnjam kak se ove današnje kumice za poso pripremaju po Todorićevom menjuelu vlastitog nouhaua. Kulturna baština koju bi valjda UNESCO trebo zaštitit. Ne od izumiranja, te Hayleyevu kometu po dvatriput stignu vidjet. Od porezne.

yellow submarine

Kad je prestalo biti važno imaš li pony sa ravnim dijelom rame ili onim zakrivljenim, dolje, na zglobu, i kad je sve manje bilo važno je li ti prugasti dres (nisu nam priznavali jednobojne dresove jer takve je mogla odglumiti bilo kakva majica) plavo-bijel, crveno-bijel ili crno-bijel, okreneš ploču ka slušanju ploča. I eto nove diferencijacije. Jesu ti draži Stonesi il Beatlesi? I to strogo i isključivo. Meni nisu bili mrski ni jedni ni drugi. Preferirao sam Floyde. Bend koji je izvjesni precijenjeni glazbeni kritičar nazvao precijenjenim. Preferiram ih i danas.

Unatoč toj činjenici i činjenici da u nedostatku inventivnosti ljudi posežu za nečim prepoznatljivim pa čak i po cijenu toga da se u istoj ulici nađu dva lokala koji u nazivu i interijeru vuku u podmorje, i u konstelaciji s traženjem osigurača za neke sklopke, danas sam zašao u burgeraj Žutu podmornicu.

Menu otisnut na podlošku od debelog papira pomalo je nesretnom kombinacijom boja i rasvjete unutar lokala nečitak. Inače, okusu ne baš hruskave (iako je takvom opisana) pancete nema se što zamjeriti, mesu, junetini, također. Dimljeni sir (ima ga u burgeru Smokehouse koji sam naručio omaškom, i to s integralnim pecivom kojeg me pak spasilo osoblje pripremivši mi i donijevši mi uz ispriku - bijelo) i nije neka sreća, baš kao ni rukom pometene mrvice sa stola. Sos Barbie Q, štoćereć barbecue umak obilnošću ne može skriti sličnost s prosječnim ketchupom. Zelene salate ne nedostaje, ali, kad se već furaju na neku visoku priču, nedostaje zrnce estetike. I funkcionalnosti. Papirna podloška koja se našla između peciva i daske, suvišak je sklon petljanju u hranu. Sve u svemu, neloše, ali i nejeftino. Jezik veli tridočetri, nos baš ko i oko daje trojku, a uho bi, poput džepa, dalo dvojku.

Možda netko istančana okusa i profinjena nepca vičan peru može onaj Marinov RougeMarin nazvati rock'n'roll ikonom Rolling Stonesima burgerajstva, dok bi netko jako maštovit i nedovoljno kritičan ovu podmornicu mogao čak i poistovijetit s Beatlesima, a i to više rad imena nego klase, no meni su Floydi i dalje najdraži. A ćutim ih skoro svaki dan dok mi harmonija mirisa nadire kroz vrata terase i sinestetski dočarava hamburgersku kompoziciju prve mi susjede.

zora

BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
Odzvanja mi ulicom. I glavom. Odbija se jadan zvuk o stijene zgrada, izlaz naći ne može.
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
I tako u beskraj...
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
Pokušam zatvorit uši, ne ide. Otvorim oči. To ide. Četri i nešto.
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
Ptice otpjevale svoju prvu jutarnju i bit će probudile alarm u nekom priparkiranom autu.
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
A da znam jel mu to spojeno na automobilsku sirenu, mada mi to ne bi puno značilo jer ne znam gdje mu je pod haubom, ili ima poseban zvučnik...
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
... i da mi je kakva zbrojovka, tetejac il beretta...
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU....
... sišao bih mu dolje i propucao ga bez imalo grižnje savjesti.
BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP-TUU-BIIIP....

Između tih BIIIP-ova i TUU-ova osluškujem. Ne čujem malu da radi. Vešmašinu. Završila. Odem prostrijet rublje sušit na balkonu pa natrag u krevet. Odjednom, skužim: tuljenje prestalo! Konačno! Legnem u krevet, a kroz glavu mi prije sna i ideje šljunka prostruji jedna kratka: da možda taj alarm nije u dosluhu s mojom vešmašinom?

ponedjeljak

Svako se jutro budim i govorim si, onako potiho, nemoj podlijegati predrasudama, nemoj uvijek gledat ono loše, nemoj mislit da nije dobro, i sve tako pozitivno mantram dok pijem prvu kavu, al izgleda da ne vrijedi.

Jutros u žurbi, uđem u tramvaj i skoro se onesvijestim. Pa ne teče vam vodovodom voda s Marsa! Okupajte se! Barem ponedjeljkom! Kubik Bandićevke košta ko litra Todorićke. Nećete u stečaj radi podapiranja. Ako ništa, onda barem nemojte smradom carinit na vratima.

Krenem prečicom kroz parkić, a kreten trogodišnjem sinu govori: "Glup si. Kaj ti to nekoliko puta dnevno moram govorit?" Konju, (ovo ne govori otac sinu već ja ocu neverbalno želim svako dobro jutro), trebalo bi te i uškopit i jezik ti odrezat, propali abortuše!

U dućanu pored hladnjaka s mliječnim proizvodima parkirana žena prikoličar s dodatnim, prednjim kolicima. Ne moš jogurtu prić prije isteka roka trajanja. Pitam je jel se može malo pomaknut, a ona meni da gleda datume na poklopcima i da je ne uznemiravam. Ta na svojem osobnom poklopcu sigurno ima otisnuto "rok trajanja neograničen". Blago li se njezinima kotkuće.

Idioti dolje i dalje granatiraju. Malo sjevernije isto. Onom malenom dalo zlatnu kuglu za šetanje po travi. u Saboru izvjesni Ingrid A. M. i Ivan Š. postali jezikoslovci, Zločinačka pizdi na Nesposobne. Iznenađuje me da su i jedni i drugi na poslu.

A ponedjeljak tek počeo...

originalni vladin tweet

ošišan

Skoro sam napisao da se čovjek ne može više ni ošišat, al nije istina. Može. Ošišalo me, mislim nemetaforički, oko metaforičkog dvojbe uopće nema.

Dođem do svoje frizerke, ovo moja je uvjetno, znamo se i šišanje kod nje rješavam s nekim prekidima i pauzama preko deset godina, a ona mi veli da mogu na red doć za sat i pol, tu negdje. Ne da mi se čekat, kavu tolko pit ne mogu, a do drugih mi napitaka i nije oko subotnjeg podneva. Odem do druge, i tu se povremeno šišam, a i ova prva je radila ovdje prije nego li je otvorila svoj salon. Ta mi veli da sad ne može, podne je, a ona žuri na svadbu. Velim joj da mi nije prvi put da prije dva, do kad subotom radi, ja tu poljubim vrata, a ona odrješito opvrgava. Pa ženo božja, ne ljubim baš tako često, pogotovo vrata, pa to dobro pamtim. Ne velim joj to već samo pomislim i krenem put sljedećeg cilja. Usput zagledam, prisjećam se gdje se sve nekad moglo ošišat, a sad il je prazno il prenamijenjeno u unosnija zanimanja tipa otkupa zlata, kladionice i trgovine cipelama. Prođem tako dobar dio ulice za koju neki tvrde da je najdulja u ovom dijelu Europe, pa pređem i cijelu drugu ulicu i sjetim se da u trećoj ima jedan frizeraj koji sigurno radi. Ne ide mi se baš nešto tamo, al ne mogu sad odustat. Dođem tamo, a ono, nije ni šišaonica ni brijačnica ni frizerski salon, ni institut ko neki, u najskromnijem opisu to je barem akademija za odstranjivanje dlakolikih bjelančevina!

Gužva ko u grupnoj stomatološkoj ordinaciji na istoimenom fakultetu u Gundulićevoj: pacijenti po stolicama, oko njih u bijelom specijalisti frizerske kirurgije, staro profesorsko, mlado praktikantsko, muško, žensko, pola ih muškobanjasto, pola ženskasto (nemoj da bi netko sad tu nešto krivo shvatio, diže li im se na Markićku ili Milanovića ili jel se ovlaže kad pomisle na Karamarka ili Kitarovićku – jebemese, i to za sve nijh dok god mi tko od njih uho ne odreže, ali ako krenemo sa svim vrstama korektnosti kako onda opisat ovaj kolodvor od frizeraja?), sve u do jednog u bijelom. Priđe mi jedna mlađa dama, ostavivši pri tom ramena jednog gospodina pacijenta i upita za razlog dolaska. Šišanje, velim. Šta bi drugo, pomislim. Uto joj se obrati stogodišnje biće u rep spletene crno obojane duge kose, u bijeloj lanenoj košulji i hlačama iste boje i materijala. Klompe bijele isto.

"Kaj si tam pustila gospona da te čeka? Odi masirat!"

"Samo sam..."

"Ništa samo, ne skidat ruke s mušterije.", pa se okrene prema meni: "Izvolite gospon dragi, samo malo si sedite i pričekajte... Evo, već ste na redu!... A ne, oprostite, mladi gospon je prije vas, hihi... Sedite si tu malo... Ste za kavicu? Rakijicu možda?"

"Ne hvala, znate, ja sam za šišanje..."

"A hi-hi, bez brige, bumo mi i to,..."

Kako je krenulo, već se vidim na kakvoj terasi i dok ispijam kavu, osoblje pita jesam li za da mi podrežu nokte ill mi u ćevabdžinici predlože tretman akupunkture ražnjić-štapićima, u knjižari mi ponude depilaciju, a u tramvaju namještanje kralježnice. Dobro, ovo posljednje već je u ponudi.

Sjednem na suncem opaljenu terasicu, zapravo malecki bijeli dvosjed pored pletenog bijelog stolića na kojem je keramička bijela pepeljara. Zapalim i počekam par minuta, a s vrata mi se sa smješkom na licu, zapravo grimasom ako ćemo iskreno, obrati, samo u šareno odjeven, ženski pandan onom crnokosom snjegoviću:

"Izvolite! Uđite."

Nekako mi u tom trenu na pamet pali Ivica i Marica, al sad šta je tu je, uđem, ono šareno biće me posjedne na stolac pa se nekom anemičnom pučkoškolcu obrati:

"Pripremi gospona za šišanje!", pa se okrene meni: "Šišanje ste rekao, kaj ne?"

Potvrdno kimnem glavom, a oko vrata mi se već mota krep traka i pregača. Ono derište uzima špricaljku s vodom i krene mi s tim oko glave pa štrcne povremeno, al sve na isto mjesto, uho mi desno poplava zahvatila. Sve nešto mislim, šta je meni ovo trebalo, a vjerojatno isto to misli i ovo jadno čeljade na praksi ne odustajući od masaže glave koja se svodila na trljanje moje ne baš čiste, ali mokre glave i tako bi to trajalo sve do globalnog zatiranja kose mi da ga nisam prekinuo jednim kratkim "dosta".

U tom trenu se ukaže Majica s uzorkom leopardova krzna i zamoli me da se preselim na njenu stolicu. Sjednem pred ogledalo, a na pultu četka i čašica.

"Jeste možda za kavicu? Jegerčić?"

"Nisam, samo sam za šišanje.", pokušavam održati ton pristojnim.

"Kako ćemo?"

"Sve skratite, a sa strane slobodno i mašinicom i nek bude prijelaz, bez crte."

"Naravno bez crte, dragi moj mladiću. Crte su za starce."

Mladić njenih godina odloži naočale pored četke i čašice i zašuti.

frrrrn- frrrrn- frrrrn...

Kam idete na more? Kaj ste već bio negdje? Vi tu negdje živite il delate? Ste vidio kak je vruće danas? Imate klimu u uredu? A u autu? Bože, kaj ovi mladi danas rade, ste čitao...? Leopard je nezaustavljiv... Razmišljam je li pogodnije u usta joj gurnuti četku ili čašicu sa pulta. Svoje naočale ne bih.

frrrrn- frrrrn- frrrrn...

"Dvadesetšest godina dragi moj gospodine ja šišam. Po petnaestak svaki dan...", ničim izazvana nastavlja monolog.

Jebiga, nije u redu ne prokomentirati barem nešto.

"Znači, prešli ste stotku."

štric-štric štric-štric...

"Ma kaj Vam je? Ja Vam nemam ni pedeset."

štric-štric-štric-štric...

Ak sam ti ja mladić, onda je to sigurno, prešutim i dodam:

"Šišanja. Sto tisuća šišanja."

"???", ruka sa škarama se srećom zamrzla u položaju po metra od glave mi.

"Dvaesšest puta dvjestaosamdeset, to je oko dvaesčetri puta tristo, sedamdeset dva, sedam i dvjesta po petnaest glava, sedamdesetdva i triešest, to je stoosam tisuća. Dakle, ošišali ste preko sto tisuća glava. Oke?"

U našem kutku tajac, čuje se samo okolno zveckanje škara i staklovinja i zvockanje primarijusa doktor kirurga, poneki uzdah, vrijeme stalo. To stajanje vremena trajalo je nekih dvije-tri sekunde.

"Isusebože!", odledi se Leopard, "A kak bumo sa strane?"

"Pa rekao sam, bez crte, prijelaz i to."

"A ta crta!? Joj, to ste već rekao, a ja mislila na crtu gore. Bumo onda prelaz nariktali..."

frrrrn-frrrrn-frrrrn...

Uzme fen, ispuše dlačice, ostavi fen, uzme kutijicu pa kažiprstom odvadi gela ili voska, nešto, rastrlja po dlanovima pa mi rukama priđe glavi...

"I pranje sam bio rekao nakon šišanja...", zaustavim je.

"Skroz sam zaboravila. Oprostite dragi gospon. Mi Vam inače peremo kosu i prije i poslije šišanja. To je tak normalno kod nas."

Je, to je tak normalno. Da, samo, ono zalijevanje cvijeća ne bih baš nazvao pranjem prije šišanja, a ovo preskakanje poslije isto. Očito da masaža demenciju diže u viši stadij.

Opra mi kosu, fenom posuši to malo kose što mi je ostalo, ponovo u dlanove utrlja gel pa na kosu, doda mi naočale, ogledalo stavi iza ušiju, kimnem potvrdno da je to to i gotovo.

"Jeste sad i za jednu malu masažicu?"

"Nisam, hvala lijepa."

Odem do prve prostorije, do blagajne. Onaj šareni zmaj me upita je li sve bilo uredu, potvrdno joj odgovorim na što mi umilnim glasom dobaci:

"Sto kunica, prosim lepo."

Platim. I šišanje i pranje, i geliranje i masiranje, i kavu i jeger, i monolog i recitaciju i tko zna što sve ne i izađem na suncem opaljenu Bauerovu lak ko povjetarac.

Inače, moji novi prelazi imaju i crte, za svaki slučaj.

susan

Prvo nas je, nas nekoliko, na vrhu, na terasi nekog nebodera starac nalik Seanu Conneryju nagovorio stati na nekakve vrste segwaya bez kotača, a onda i da se pokrenemo prema rubu i preko njega jer da će se prilikom početka pada aktivirati raketni minimotori koji će nam omogućiti lebdenje. Nisam stigao pitati što ako se netko prilikom prelaska ruba prevrne. Stvar je funkcionirala besprijekorno i spustio sam se pred u cvijeće obraslo zdanje nalik Esplanadi.

Ušavši, nađoh se u polumračnoj sobi. Susan mi je, u društvu Aloysiusa, objašnjavala kako upravo odlazi i dala mi svežanj kanadskih dolara isprintanih na tkanini za jedra. Stočetiri dolara u raznim banknotama svaka veličine pola papirnate maramice. Bio je jedanaesti srpnja. Sutradan, na očev rođendan, pojavio sam se u roditeljskoj kući. S majkom razmijenio pozdravne riječi i grljenje, s ocem nijeme poglede i stisnutih usana kimnuo glavom. Shvatio je poruku. Susan mu je bila sestra. Sućutno se zagrlismo.

Probudih se u šest i četrdesetpet. Peti je srpnja...

milanović konačno priznao...

fifa poništila utakmicu hrvatska - kamerun

Hamburg - Singapore - Manaus - Zürich - Zagreb, 30. linja 2014.

Prema informacijama koje je jedan od najuglednijih njemačkih medija Der Spiegel prije same utakmice dobio direktno od Wilsona Raja Perumala [čit.: Vilson Raj Peri Malo], Singapurca, širom svijeta poznatog i po nadimku Velibor Džarovski Dalekog Istoka, dugogodišnjeg koordinatora nogometnih terenaca, funkcionara te kladioničarskih poduzetnika: "Utakmica će završiti 4:0, a Kamerun će u prvom poluvremenu dobiti crveni karton", koje perfidno objavljuje tek sad kad su Nijemci sigurni da se njihova nogometna reprezentacija neće morati susresti sa Hrvatima u nekom četvrtfinalu, FIFA je, iako je u prvom trenu odustala od istrage o namještanju utakmice, nakon objeve svjedočenja ovog relevantnog nogometnog djelatnika, istragu ponovno pokrenula te odlučila drastično kazniti sudionike mutnih poslova koji nisu pod njihovim pokroviteljstvom.

Šef FIFA-ina osiguranja, Nijemac Ralf Mutschke [čit.: Ralf Mućke], objavio je kako će ova utakmica, a kao ogledan primjer FIFA-ine borbe protiv nezakonitosti u nogometu van njihovog pokroviteljstva, biti registrirana rezultatom 3:0 u korist Hrvatske. Sukladno poništenju rezultata, FIFA će zatražiti od poznate i relevantne hrvatske dnevne tiskovine jednako medijski tretiran demanti koji će se referirati na naslov s naslovnice tiskovine: "opet smo velesila", a koji treba glasiti: "opet nismo velesila" te ima biti objavljen na istoj stranici tiskan istom veličinom i vrstom slova.

Predsjednik HNS-a Davor Šuker izjavio je kako ne da se se neće žaliti na ovu odluku, već svesrdno podržava FIFA-inu borbu protiv nezakonitosti van njihove ingerencije, nevezano radi li se o milijunima eura ili o pokojem novčiću. Pot(puni)predsjednik HNS-a Zdravko Mamić obećao je održati konferenciju za medije povodom ove istrage. Predsjednik FIFA-e Sepp Blatter [čit.: Sep Plater] nekomentiranje istrage je opravdao zauzetošću koordinacijom poslovanja svih sudionika tekućeg svjetskog prvenstva. Predsjednik UEFA-e, Michel Platini [čit.: Mišel Platimi] pozdravio je Hrvatsku podršku FIFA-i. Predsjednik Ivo Josipović tradicionalno je odlučno ostao suzdržan podsjetivši sve kako je jednom već primio Michela Platinija, dok je kandidatkinja za predsjednicu Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović potvrdila da će i ona prvom prilikom službeno primiti Michela Platinija na Pantovčaku. Predsjednik najjače oporbene stranke u Hrvatskoj nije se oglasio povodom ovog događaja pravdajući šutnju zauzetošću istraživanjem povijesti stradavanja hrvatske nogometne reprezentacije.

suzama zaliveni doček vatrenih

Zagreb - Pleso, 25. linja 2014.
Nakon gotovo mjesec dana provedenih u neljudskim uvjetima džungli i prašuma brazilskih resorta, Vatreni su danas ponovno u Hrvatskoj. Nekoliko stotina vjernih prijatelja i simpatizera dočekalo ih je u Zagrebačkoj zračnoj luci pjevajući "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata" te uz najpoznatiji Thompsonov hit "Lijepa li si", a predsjednik Komisije HBK "Justitia et Pax" i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup Vlado Košić molitvom je dočekao Vatrene.

Isposnički mršav, Izborniko Kovač se prvo pozdravio sa sportskim i katoličkim dužnosnicima, a onda se obratio okupljenima više kao kršćanski propovjednik, a manje kao nogometni izbornik koji je zbog svog ranijeg djelovanja osuđen na dugogodišnju izborničku klupu. Dok su okupljeni skandirali "Niko, Niko" i "Hrvatska", jedan je poviši muškarac jakog stranog južnjačkog naglaska uzviknuo "Za dom spremni", što je izazvalo šok i komešanje. Na njegove riječi reagirali su okupljeni i policija koji su ga udaljili sa skupa. Muškarac je, koliko smo uspjeli vidjeti, dobio nekoliko lakših udaraca, ali nije teže ozlijeđen.

Nakon incidenta Izborniko Kovač nastavio je govor u kojemu je pozivao na molitvu i zajedništvo hrvatskog naroda. Posebno je zahvalio Katoličkoj crkvi i svojoj obitelji, ali je naglasio da je najveći teret u podizanju sportske spreme reprezentativaca podnio on sam. I njegov brat Robert također.
Posebno je zahvalio biskupu Košiću, koji je uz nadbiskupa Bozanića, reprezentativce ispratio na ovaj teški kružni put te im pomogao u traženju Boga. Zatim su svi zajedno izmolili Očenaš. Kovač je izrekao zahvalu svim hrvatskim reprezentativcima koji su ostavili srce na terenu te pokazali dijelove svojih tijela za slobodu tiska. Stalno je pozivao na mir i toleranciju pa je čak pozvao okupljene da se mole za mir u Ukrajini i Siriji. Gotovo u svakoj drugoj rečenici pozivao je na molitvu i vjeru u Boga.

Njegovi stožerni kolege kao i neki reprezentativci bili su iznenađeni njegovom preobrazbom, no pokazali su veliko razumijevanje jer, kažu, tko bi mogao toliko mjeseci izdržati na izborničkoj klupi bez vjere. Uz biskupa Košića na dočeku su bili nebrojeni velenogometni stručnjaci i poklonici, bostonski alternativni glazbenici kodnog imena Pixies, dvjestotinjak mažoretkinja odjevenih u tradicionalne kaubojke i plave bluze, te ciklona Gracija. Željko Širić, poznati hrvatski sportskotrgovački dužnosnik, svoje je odsustvo pravdao nedovršenim investicijskim poslovima u Brazilu.

Puku se obratio i kapetan reprezentacije Darijo Srna. Teško je bilo gledati blijedog i mršavog Darija koji se pojavio pred ushićenom masom na zagrebačkom Plesu. Teško ga je bilo gledati i zbog neslućenog broja ljudi koji ga je došao vidjeti, dozvati ili dotaknuti. A on je, u stilu velikog čovjeka, želio baš svakome pružiti ruku. Najbolje tome svijedoči par iz Zagorja koji je kazao:
"Naravno da smo ga došli vidjeti, pa on se borio za Hrvate, ne za Palestince!"

Kapetan Darijo koji je pao na koljena i poljubio hrvatsko tlo dokazao je da sa sobom nije donio ni gorčinu, a niti ljutnju. Oni koji ga znaju, kažu: To je Dario. Jedan od kolega koji su ga čekali, kazao je: "Čuo sam se s njim. Umjesto da zbog Japanaca, Brazilaca i Meksikanaca ja tješim njega, on je smirivao mene."

I zaista, Srna je sa svojom pojavom donio ushit, sreću, dobru volju i samo pozitivne riječi koje su malo koga ostavile ravnodušnim:
"Propustio sam Tjelovo i Dan antifašističke borbe, ali sad sam ponovo sa svojom obitelji te ćemo zajedno proslaviti Dan državnosti, neovisnosti ili domovinske zahvalnosti, što već danas jest."
te dodao:
"Širim svoje ruke, ali ne mogu dovoljno... Želim zagrliti sve Hrvate i sve najljepše sada im reći. Ako izgubim glas, govorit ću im srcem.", a ruke su mu uglavnom bile u zraku. Darijo je Srna, uz stalnu napomenu da je pravi heroj njegov izbornik, cijelo vrijeme zahvaljivao Bogu i Crkvi koja svo ovo vrijeme nije prestala misliti na njega i moliti za sve njih u misiji.

Zahvaljivao je poimenice svojim prijateljima, zahvaljivao je svećenicima i časnim sestrama koji su se za njega molili, zahvalio se i svim onim kolegama "koji su pokazali najviše, a to je svoj dio tijela". Darijo Srna je, unatoč svemu što mu se dogodilo, neprestano bio zahvalan. Izgubljen u masi transparenata i zastava, baš kao i Izborniko Kovač i svi drugi reprezentativci, i Darijo Srna danas je započeo jedan novi život.

b(r)azooka joe

Ne kužim. Uza sve druge, manje važne i sporednije pizdarije, poput svjetskih opakih kriza koje ćemo i mi na grbači svojoj osjetit, ili upitnih zakona i ministara, ili povećanja cijena svega osim rada, a koje su trenutno pod medijskim tepihom, eventualno ih se mrvice tek naziru, što se sad ima tko ljutit na kovače, na igrače il na šuma-osovinu. 

Svi su dali koliko su mogli. Izbornik bolje nije mogao jer od izabranog igračkog kadra nije bio kadar više izvući, igrači su dali sve od sebe na pozicijama na kojima su se zatekli, a lopta je okrugla i danas svatko igra nogomet, što bi reko jedan nogometni mislitelj. To su kockasti dečki maestralno i dokazali, s igračem više razvalivši jednu od dviju najslavn... najslabijih reprezentacija na mundijalu, a čime smo pokazali da smo velesila, reći će neki dan i vrlo uredničko pero jedne dnevne tiskovine. I to velesila u društvu velesila. Španjolska, Engleska, Italija, Portugal, sve sâm svjetski i europski prvak do prvaka i velikan pakira kufere i napušta precijenjene brazilske resorte. Ionako je naše more najljepše na svijetu, naša obala predivna, ženska i muška čeljad prelijepa, a u koje smo se reprezentativne primjerke mogli i u toj dalekoj južnoameričkoj zemlji uvjeriti.

Osim toga, kalendarski je stiglo ljeto i vrijeme da se trudbenici zasluženo odmore od kopanja i oranja. Ne mislim na Oranje s velikim O. Do njih nisu ni stigli.

ne u oko...

seksualna sabotaža zorana milanovića

Je, vruće je. I meni čak ni pod šeširom nije sve bistro. Evo tome i dokaza. 

Bit će da se, osim što sve sigurnije figurira kao Karamarkov najjači predizborni adut (i vice versa i Vukov), ovaj naš državnik novog kova poprilično napio. I to ni manje ni više nego svete vodice. Nije da pratim baš sve pore djelovanja vlade po ministarstvima, niti sam nešto kompetentan, ali nekako mi se čini da će mu svjetski prepoznata i priznata paraznanstvenica Judith Reisman osobno udijeliti vlastoručno potpisani primjerak svoje nove knjige "Seksualna sabotaža" (koju, bajdvej, neki županijski proračuni već financiraju, vidi pod Zd) jer od svih ostojića i od svih vrdoljaka, zmajlovića i jovanovića, jakovina i marasa, hajdaša i dončića, dakle, od svih tih bauka, on smijeni ministre zdravstva i odgoja. 

Da su ga Košić, Jezerinac, Pozaić i Bozanić instruirali, bolje ne bi mogli.

pad maski

pocrvenjeti i poplaviti

Kaptol – Zagreb – Sarajevo – Beograd, 18. svinja 2014.

Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup mons. Želimir Puljić primili su u prijateljski posjet Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske koji im se na proputovanju Lijepom Našom, a povodom elementarnih nepogoda koje su pogodile Hrvatsku te susjedne države, zahvalio na ustrajnoj molitvi za spas ugroženih katolika i drugih Hrvata na poplavljenim područjima Republike Hrvatske. Tom ih je prilikom izvijestio kako će provesti istragu o odgovornosti zbog nastale situacije. "Ne tvrdim da je itko kriv, ali želim utvrditi odgovornost", izjavio je prilikom zajedničkog obraćanja medijima.

Nadbiskupi su pak premijera prijateljske Republike Hrvatske obavijestili kako će Kaptol i HBK, a u suradnji sa Hrvatskim Caritasom izvršiti uplatu izvjesne količine hrvatskih kuna na račun Todorićevog Konzuma kako bi ovom maloprodajnom lancu omogućio bolju distribuciju vode i konzervirane hrane potrebitima. Po akcijskm cijenama, naravno.

Ali to nije sve!

Uz kardinale je bio i stožernik Stožera Za Obranu Vlastitih Povlastica koji je Milanoviću najavio novu akciju ovog homoljubnog pokreta: odlučili su živim štitom stati na nasipe uz nabujalu Savu kako bi spriječila okupaciju hrvatske zemlje, te navodno izjavio kako "sava nije nikakva slovenska rijeka već je to prikriveni srbin peder koji svoju pravu sliku pokazuje na ušću u beogradu" sve to potkrijepivši citatima srpskog partijarha Irineja o božjim opomenama, porocima, zlobi i bezakonju, te komparabilnim metodama zaključio da je hrvatski bog milostiviji za oko dvaipol metra vodostaja od srpskog i muslimanskog, i dodao kako je nažalost razvidno da je u Srbiji i Bosni srazmjerno više pedera i homoseksualaca nego u Hrvatskoj. Hercegovinu nije spominjao.

sport i grozba

Rijeka - Zagreb, 15. svinja 2014.

Odlukom predsjednika HNS-a, Davora Šukera, poznatog i kao prvog strijelca Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, odavatelja počasti posmrtnim ostacima najvećeg među najvećim trgovcima hrvatskom zemljom, te pronalazača antiknih kovanica u tuđim avionskim pretincima, čovjeka kojem, a pokazao je i pokazuje to tijekom svoje karijere, noga i glava služe u podjednake svrhe, po naputku svojeg zamjenika, izvjesnog Z.M., ubuduće će nepodobnima biti uskraćena mogućnost dodijeljivanja nagrade pobjedniku nogometnog natjecanja do danas poznatog pod nazivom Hrvatski nogometni kup.

S obzirom da je trenutni sponzor država Hrvatska u kojoj je praksa da demokratski izabire ovakvu ili onakvu vlast, odnosno kliku u razvijenom svijetu znanu pod nazivom administracija, Šuker će, u ime svojeg zamjenika, otkazati sponzorstvo državi te ga dodijeliti zainteresiranoj korporaciji čiji će predsjednik uprave navedenu nagradu dodjeljivati pobjedniku natjecanja. Na pitanje je li moguće da sponzor bude korporacija koja je ujedno i najveći dioničar u vlasti Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskog nacionalnogometističkog saveza egzaktno je elaborirao ovu mogućnost izjavom: "Nemam komentara."


Upitan je li, uoči odigravanja nogometnog susreta finalista Hrvatskog nogometnog kupa, u neformalnom razgovoru sa delegacijom predsjednika Republike Hrvatske spominjao crne cigane, predsjednik Hrvatskog nacionalnogometističkog saveza izjavio je kako je možda rekao da će crnim ciganima dopustiti uručenje, ali to zapravo nije mislio, umjesto na crne cigane mislio je na crne uniforme.

izložba

Sinoć u prolazu navratio u Gretu na izložbu. U prolazu. I ja i naziv izložbe u Greti. Gužva. Nišposebne fotografije i mnoštvo ljudi, mnoštvo nepoznatih u odijelima. Jedan mi poznat. Bivši ministar farbanja tunela. Fotografije su kćerine. Crnobijele.

crveni ili smjena na vrhu

Crveni su si sami krivi. Smjena na vrhu nije bila neočekivana. 

Skoro frtalj stoljeća prođe, a oni opet zahvaljujući vlastitim greškama puše. Jest, bilo je bljeskova u ovom stoljeću, ali to nije to. I nema tu mjesta za upiranje prsta u nekog drugog. Svojim su propustima dopustili drugima, plavima, ali i crnima i zelenima, da ih rastegnu po terenu, razvuku im obranu i zabiju im golčine u sudačkim nadoknadama. Odlični su bili dok su, kao pravi oporbenjaci što snivaju premoć, napadali, na tuđim greškama i svojom inventivnošću zabijali golove drugima, ali kad su se domogli liderstva, stvar se stubokom promijenila. Nisu izdržali pritisak, pozicija im skroz poljuljana i više ne ovise o svojim potezima. Kiks za kiksom i eto ih u sjeni plavih. 

Uostalom, kako intelektualno superiorni nogoloptači znaju reć, lopta je okrugla i danas svatko igra nogomet. Crveni. Redsi. Liverpool. A titula prvaka Engleske, kako stvari stoje, ostaje u domeni četvrtstoljetnog sna.

nedjelja kad je otišo hase

Dok čekate sabahe i sabahe sa šejtanima, danas sjećanje na Haseta i dan kad je otišo.

Što god tko rekao, on je bio svjetska klasa. A kad je otišo, sve sam sitni kriminalac i privredni promašaj postao fantazista i centarfor, krilo i stup obrane, borac za našu stvar. Prodaju tunele, sombrera, oksforde i slične driblerske zajebancije, ali nema Ronaldinha ni Ronalda, onog originalnog. Samo se neki šljam, jad i bijeda uhvatio lopte pa valja li ga valja.

Zato, danas u 15:05 barem malo zastanite i zamislite se.

s jučerašnje mise za josipa radnika (krotka postpraznična vijest)

Zagreb, 02.svinja 2014.

Jučer je, u sjeni prvomajskih prosvjeda koji su održavani po zemljama u kojima je nazočna manja ili veća količina hrvatske dijaspore, u bazilici Presvetog srca Isusova, u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, održana je tradicionalna prva misa za svetog Josipa radnika, poočima Isusova i pravog predstavnika hrvatskog radništva i hrvatskog seljaštva, te istinskog utemeljitelja prvomajskog svetkovanja u Hrvata, a i šire.

Misno je slavlje predvodio glasoviti dominikanac fra Vjekoslav Lasić, a misi su uz mase radničke klase nazočili i predstavnici takozvane izvršne vlasti Republike Hrvatske te mnoge druge uglednice i uglednici znani po poznatosti.