kako je počelo prvo listopadsko jutro

Hodaš ulicom suncem obasjanom. Ptičice pjevičice cvrkuću, vrapčići skakuću, primijetiš osmijehe na licima prolaznika, a da nisu turisti, čak i vozač golfa ti stane na pješačkom, a i majstor za popravit bojler ti najavi vizitu za popodne.

A onda.

Nagaziš na ploču pod kojom je podpločna lokva jučerašnje kišnice pa si na nogavici složiš pollockovski dezen smeđe boje, pokušavši nazvati, shvatiš da ti je mobitel skupa s pripadajućim brojem van funkcije, preko prstiju stopala, ne onog nad kojim je trag rujanskih padalina, prijeđe ti kotač dječjih kolica u kojem majka vozi kitovo mladunče. I još se mimohodneš sa odjekom povijesne zbilje: Brat Domovine glavom i bradom i alfovski lepršavim bijelim pramenom.

Tako je počelo prvo listopadsko jutro.