Pages

1 July 2013

doček nove g... države

Nisam imao tu sreću, privilegiju bi možda rekli neki, gledati svečani program pripojenja Republike Hrvatske matici Europi nit uživo nit na televiziji. Prvo mi nije padalo na pamet jer nisam ljubitelj masovki bilo kojeg oblika. Boje također. Drugo, tevelizijski aparat mi skuplja prašinu pod kuhinjskom radnom pločom i samo je susjedstvo krivo što nije završio kao Stublićev radio, pa sam bio oslobođen i te vrste torture bilo koje od tevekuća.

Umjesto toga s inokosnom sam se domovinom oprostio pokušavajuć gledati neki ni naoko duhovit film, redatelj i scenarist su sigurno imali najbolje namjere, al što vrijedi. Dobra volja je najbolja, ali samo u vlaku u snijegu. Tako sam usljed svega toga i zaspao.

I zaspao bih ja tako u Hrvatskoj, a probudio se u europski osvit ponedjeljka da me točno u ponoć (pogledao na sat što mi kraj uzglavlja glumi budilicu koja mi ne treba) nije razbudio rafal detonacija različitog intenziteta. Pa jedem ti i festival vatrometa i kinesku tradiciju i proslavu pripojenja! Da sam ja kojim slučajem sa svojeg balkona krenuo mahat prskalicama, sjatilo bi mi se čopor specijalnih postrojbi sa zemlje i jedno jato istih iz zraka pa bih vidio ne dvanaest niti 27-28 zvjezdica već bih po kumovoj slami prolio cijeli mliječni put. I s malim i s velikim početnim slovima.

Pa onda ustani zatvorit prozore i balkonska vrata ne bi li se količina buke smanjila, pa odi vode popit jer je večera bila slana, pa odi na zahod na sjeveru stana, pa lezi i bulji u smrznutu odjavnu špicu one nule od filma, pa...

Znate i sami. U Hrvatskoj je bila laka ljetna nedjelja, a u ovoj europskoj zajebnici odmah crni radni ponedjeljak.

No comments:

Post a Comment