noć muzeja

Nema te kiše, nema tog snijega, nema ni sjekira, ni kuka, ni veriga, koji će spriječit ljubitelja umjetnosti, i kulture uopće, da od svih pedesetidva u godini baš ovaj petak, ostalih dvjestašezdesetak dana nećemo ni spominjat, krene u pohod na skupljanje bodova ne bi li se sutra susjedima, u nedjelju rodbini ili u ponedjeljak kolegama s posla, stali hvalit što su sve u toj jednoj jedinoj noći muzeja stigli obići, protrčati kroz izložbene dvorane, proguravati se prekoredno ka izlazu i kroz lokve i sitnu bljuzgu na pločnicima jurit za tramvajima do sljedećih destinacija, kako bi se s besplatnog švedskog stola kulture što više nakrkali, ne smeta gužva, ne smeta nemogućnost sagledavanja eksponata u miru i tišini, ne smeta kolodvorski žamor, ne smeta kričanje zaigrane il umorne dječice, jer u masi je toplije i sigurnije, a već sutra, i u nedjelju, evenjumolovi, vestgejti, siticentri, haundemovi, zare, bile, konzumi i ostala svetišta.