hrvatska radiotelevizija

Subotnje svibanjsko prijepodne. Ptičice iz parka, auti sa zelenog vala...doručak, kava i to.

Zvono na vratima se nonšalantno oglasi. Otvorim vrata, a pred njima lik u trapericama i gornjem dijelu trenirke, kao da će sa jednodnevnim zakašnjenjem na proslavu Prvog maja u Maksimir. U rukama mu fascikl. Ipak ne ide u Maksimir.
- Dobâr dân.
- Dobar dan.
- Prezime Križân?
- Je.
- Znate, malo ću Vas zâsmetati. Jâ sam sa Hrvatske râdiotele...
- Nećete zasmetat. Do vi đe nja.
Zatvorim vrata i nastavim razgovor s kavom.

Ne plaćam televizijsku pretplatu. Za to nemam razlog. Nemam ni televizor. A i da imam, odakle mi? Šala. Da imam, ne bih valjda HRT-u plaćao, kad kak stvari stoje, mogu i HDZ-u.