Sunčan dan ova nedjelja bila. Dan dušu dao za šetnju Rokovim perivojem.
Loli, Sandri i Davoru. Meni je i Britanac bio dovoljan. Gužva. Izlagači i
lagači, zainteresirani kupci sjećanja upakiranih u tuđe memorabilije,
rijetki primjerci izdanja knjiga koji se mogu naći tek na svakom trećem
štandu, pregršt ih po cijeni jedne kave. Vinili, porculan, bronca,
papir. Zrak, zemlja, voda, vatra. Sitni prevaranti, oni malo krupnijeg
formata, vrijedni restauratori umjetnina i obrtnici pristojnog
profita, dokoni kolekcionari, luftiguzi poput mene. Sve je to na
Britancu.
A malo dalje, kad se niza Kačićevu čovjek krene spuštati, ima
što vidjeti. Iznad cijelog prizora i iznad Cibonina tornja - sunce, u
dnu se ulice šareni Zeleni val, a odmah na početku mladi se mačak na
uzici opire starcu i ulasku u kuću poslije nevelike šetnje do obližnje
iličke pekare. Zabilježiš to pa odeš do T.H. na kavu. I pivo. I... I
onda naravno da zaspiš u sedam popodne, jel.
A kad
se čitajuć u krevetu posklizneš i zaspiš u sedam uvečer, normalno je da
se probudiš iste večeri u polajedanaest. A nasanjaš se svega za cijelu
noć. I šta sad?
No comments:
Post a Comment