Pages

12 November 2018

1961.

Zagledaš se u čašicu pa u etiketu na boci, i slova i brojeve na etiketi, godina je 1961. destilerija na sjeveru Škotske radila je punom parom, a ti potegneš lutati po bespućima glave ti vlastite i internetskim prostranstvima, umjesto grlom u jagode, udariš jednim od Glenlivetića (destiliranom šezdesetprve i u bocu pretočenog dvijeidvanaeste) po grlu. Uhvati te onaj virus Baneta Bumbara. 





Te iste hiljadudevetstošezdesetprve Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. Astronaut Alan Shepard postao je prvi Amerikanac u svemiru, a Virgil Grissom u američkom svemirskom programu Mercury - drugi. Kozmonaut German Titov u sovjetskom svemirskom programu Vostok 2, postao je drugi čovjek u Zemljinoj orbiti i prvi koji je u svemiru bio više od cijelog dana. Venera I , sovjetska svemirska letjelica postala je prva ljudskom rukom napravljena letjelica koja je prošla pored neke druge planete Sunčevog sustava. Pored Venere, naravno​. John Fitzgerald Kennedy​ postao 35. američki predsjednik, ​ ​i Amerikancima i svijetu obećao Amerikanca na Mjesecu prije kraja desetljeća​. ​To se i dogodilo '69. ​

Osim što je slao ljude u Zemljinu orbitu, JFK je poslao i 18.000 američkih "vojnih savjetnika" u Južni Vijetnam i tako započeo rat na njihovom poluotoku. Nikita Hruščov, tadašnji sovjetski vođa, nije ništa obećavao. Samo je iz Lenjinova mauzoleja dao maknuti Jožu Visarionoviča Staljina, a Staljingrad, nekadašjni Caricin, dobio je novo ime – Volgograd. 

U Jugoslaviji je živjelo 18.549.300 stanovnika, u Hrvatskoj ih je, po tadašnjem popisu, živjelo 4.159.700, a od toga, prema tadašnjoj upravnoteritorijalnoj podjeli, u Zagrebu je živjelo njih 430.800. Mlijeka se u Hrvatskoj te godina proizvelo 626,8 milijuna litara, od čega je 543,8 milijuna bilo u individualnom, a tek 83 milijuna u društvenom sektoru. Jogurta i srodnih mliječnih supstanci proizvelo se te godine oko 2.868.000 litara. ​U Vrbovcu pokrenuta tvornica za preradu mesa PIK Vrbovec. Ivica Todorić će napuniti deset godina​, Željko Kerum jednu, Zdravko Mamić dvije, ​a Tomislav Horvatinčić 13. Tridesetdevetogodišnji Franjo Tuđman postao je prvi ravnatelj tek osnovanog Instituta za historiju radničkog pokreta.

​U proljeće te ​1961. godine ​Tito je na Galebu malo krstario zapadnom obalom Afrike, a na jesen je u Beogradu bio domaćin Prvoj konferenciji Nesvrstanih. Tamo je ugostio mnoge premijerke, premijere i predsjednike država, među njima i Šrilanćanku Sirimavo Bandaranaike, Egipćanina Gamala Abdela Nassera, Indijca Džavaharlala Nehrua, Cipranina Makariosa III, ​Ganca Kwamea Nkrumaha, Indonežanina Sukarna, Kambodžanina Norodoma Sihanouka i cara Hailea Selasija, poznatog i po tome da će ga 36 godina kasnije opjevati Zabranjeno pušenje.​ Kongoanac Patrice Lumumba nije došao jer ga je Tchombe sredio u Katanžanskoj džungli. U toj istoj kongoanskoj Tchombetovoj Katangi u avionskoj nesreći poginuo tadašnji, drugi po redu, glavni sekretar UN-a Dag Hammarskjöld, dobitnik Nobela za mir. Nobela za književnost dobio jugoslavenski (hrv.čit.: hrvatski; срб.чит.: српски; bos.čit.: bosanski) pisac Ivo Andrić. Godinu kasnije Dušan Vukotić će dobiti pravog Oscara za Surogat. 

Sva ta, a i mnoga druga nespomenuta imena su se i cijelo desetljeće kasnije provlačila kroz naš dom, ulazeći u nj kroz vrata u novinama velikog formata i kroz prozor crnobijelog RIZ-ovog televizora.
 
Počela ​i ​gradnja Berlinskog zida, ograničavajući kretanje između Istočnog Berlina i Zapadnog Berlina i stvarajući tvrdu granicu između Istočne Njemačke i Zapadne Njemačke, Istočne Europe i Zapadne Europe, između Istoka i Zapada. Ostatke istog vidjet ću prvi put u životu godinu dana nakon rušenja. Britanci počeli pripremati podlogu za Brexit - podnijeli su zahtjev za učlanjenje u Europsku ekonomsku zajebnicu, a rodila im se Diana, buduća princeza od Walesa. U Jeruzalemu sudilo i na smrt osudilo zloglasnog nacista Adolfa Eichmanna.

Fidel Castro objavio pobjedu u Zaljevu svinja u borbi protiv​ ​paramilitarnih skupina koje je financirala CIA. Kasnije je, u obraćanju voljenoj Kubi priznao da je marksist lenjinist i da će Kuba prihvatiti socijalizam kao društveno uređenje.

U Zagrebu je otvoren​​a izložba Nove tendencije, jedna od najznačajnijih izložbi te godine u cijeloj Europi pa i malo šire​. Nastavak je to, na neki način, avangarde iz grupe EXAT 51- Nove tendencije​. Mogućnost za pokretanje svega oslonjena je na postojanje kontinuiteta “umjetnosti konstruktivnog pristupa”, inicijatoru njemačkobrazilskom umjetniku Almiru Mavignieru, ali i "našima", Juliju Kniferu i Ivanu Picelju.​ ​Kompozitor Milko Kelemen osnovao Muzičko bienalle Zagreb, festival moderne klasične glazbe, jedan od najznačajnijih festivala te vrste u Europi. Već na sljedećem festivalu gost će biti John Cage, a par godina kasnije i Karlheinz Stockhausen. Jebate, koja imena za tu tamnicu naroda i narodnosti. Zapravo, s​ve to je izgledalo kao da ovaj dio svijeta prestaje biti šupkom Europe, da postaje mjestom dobrim za prosperitetan život.​

U Liverpoolu, u The Cavern Clubu, prvi put nastupaju Beatlesi​, a u New Orleansu se rađa Wynton Marsalis​, trubač i kompozitor, prvi koji će, i to dva put za redom, dobiti Grammyja istodobno u dvjema kategorijama: jazz i klasika. Za vrijeme gostovanja Kirov baleta u Parizu, ruski baletan Rudolf ​N​urejev traži azil u Francuskoj.

Uz milijune manje poznatih, te se godine rađaju budući američki predsjednik Barack Obama i Yanis Varoufakis, grčki ekonomist i trenutni ministar financija, sprinteri Calvin Smith​, Carl Lewis​ i Ben Johnson, rumunjska gimnastičarka Nadia Comăneci, koja će za svoju izvedbu na dvovisinskim ručama na Olimpijskim igrama u Montrealu prva u povij
esti dobiti čistu desetku. Svijet prvi put u životu vide i američki košarkaši Dennis Rodman i Isiah Thomas, kanadski hokejaš Wayne Gretzky, te nogometaši​ Lothar Matthäus i Carlos Valderrama. Rađaju se​ i Heather Locklear, Meg Ryan, Alka Vuica, Doris Dragović. Tim Roth (onaj što u filmu Bugsy liči na Kerumovog pekara Svagušu), George Clooney (onaj što liči na Iću), Michael J. Back to the Future Fox, Forest The Last King of Scotland Whitaker, Woody True Detective Harrelson, ​Laurence Matrix Fishburne i James Sopranos Gandolfini.

U Sjedinjenim Američkim Državama prigodno štampajući poštansku marku, proslavljaju stotu godišnjicu rođenja oca košarke Jamesa Naismitha, premijerno ​prikazuju film West Side Story sa Natalie Wood u glavnoj ženskoj ulozi​, a n​akon trogodišnje pauze, na scenu se ​vraćaju i​ Tom i Jerry. Barbie upoznaje Kena.

Te godine, sa i bez mačke, svijet umirući napušta austrijski fizičar, nobelovac Erwin Schrödinger. Umire i psiholog Carl Gustav Jung. Puškom si skončava život Ernest Hemingway, pisac najmoćnije i najkraće kratke priče na svijetu, a Garyju Cooperu odzvanja točno u podne.

Prvenstvo Jugoslavije u nogometu osvaja Partizan, druga je Crvena Zvezda, Hajduk treći, a Dinamo četvrti. Dinamo je tog proljeća u polufinalu Kupa pobjednika kupova izgubio od Fiorentine koja je u finalu tukla Glasgow Rengerse, postojbine onog Glenliveta koji me potaknuo na ovo glavinjanje po svemrežju.

​​Moja buduća majka napunila je 15, a njezin budući muž 24. INA, buduća firma u kojoj će moj otac dočekati penziju, nije postojala, bit će osnovana ​tek ​za tri godine​.​​ Ja ću se roditi za pet. Godina.​

5 November 2018

kratka jutarnja ​telefonska​ prigovaranja

- ​Alo, majko.​
​- Bok, sine.
​- Jeste dobro, zdravi i to?​
​- Eno tata je na tavanu, traži nešto.​
- Mama, jel ti mene ne čuješ ili me ne slušaš šta govorim?
- Da.
- Jesi ti uopće čula šta sam te pitao?
- Jesam. Šta?
- Dobro​, okej​. Nego, jel istina da tata treba na operaciju očiju?
- ​Otkud ti to?
- Čuo. Iz Švicarske mi javili.​
​- ​Ma pusti ga. Znaš ti tatu, svašta priča​ po tom Skajpu​, a ljudi misle da je ozbiljan.
- Jel treba il ne treba? I nemoj mi odgovarat sa da.
- ​Rekla sam ti da je na tavanu. ​Ne treba. Eno ga vidi i bez naočala. Kad hoće.

Ona čuje, on vidi​. Skype radi. Dobro su.

29 October 2018

sam


sam (ne san)

​​Sam. Sjeda. Mahne.
- Molim te ​j​ednu i čašu vode.

Nakon čaše tišine, progovara:
- Može još jedna​.​

Coktanje, tipkanje, upaljač, glasno udisanje...
- Daj još jednom i vode.

Škrgutanje zubima, struganje čašom po stolu...
​- Još jednu te molim i da platim.
- ?
- Nije došla.

Tjedan kasnije opet. Nigdje nikoga. Samo on. Povijest se ponavlja. Ovdje je ciklus dug sedam dana.
- Molim te ​j​ednu i čašu vode.

Druga, treća, četvrta, coktanje, škrgutanje zubima, tipkanje, struganje čašom po stolu, upaljač, glasno udisanje...
-​ Da platim.
​- Nije došla?
- Nije došla.

​A možda je krivo mjesto.​

27 October 2018

sanjaju li ZET-ovci električne putnike

Polugužva, poluprazno, tramvaj zvan šestica subotom popodne. Sjedim, ima mjesta - gluho je doba: nit za plac, nit za doktora. Monoton ritam sraza metalnih kotača i tračnica umotan u šum motora i nemušte udaljene glasove kao podloga za razvučene slike gradske jeseni u nijansama sive, žute, crvene, zelene i plave, spušta utege na očne kapke. Opirem se - ne ide. Nadljudskim naporom podižem kapke, ko da stoj na njima radim, tako su teški, nakratko progledam, a ovi se, kao pod dodatnim opterećenjem, odmah spuste...

Službeni kontrolor putnih karata zagrebačkog javnog prijevoza (SKPKZJP, nadalje: kontrolor):
- Dobar dan, kartu na pregled, molim.
Neslužbeni aktivni putnik u zagrebačkom javnom prijevozu (NAPUZJP, nadalje: putnik):
- Dan. Neam.
Kontrolor:
- Osobnu molim.
Putnik:
- Ne dam.
Kontrolor:
- ​Morać ​zvat ​policiju.
Putnik:
- Zovite.
Kontrolor:
- Zvaću policiju, ozbiljno.
Putnik:
- Zovite.
Kontrolor:
- Stvarno ć zvat policiju!
Putnik:
- Pa zovi, čoeče božji, šta čekaš!?

Kontrolor vadi aparat za zvanje policije. Zove. Možda policiju. Putnik nezainteresirano gleda kroz prozor. Tajac ko u filmu. Ne čuje se ni ž od žamora ostalih putnika. Samo se tiho, poput ulaska Doca Hollidaya u legendu, otvore tramvajska vrata. Putnik i dalje nezainteresirano gleda kroz prozor.
- Ejebiga. - promrmlja kontrolor i izađe van.

Kapci postaju lakši, dižu se kao hipnotizirani. Pogledam. Progledam. Tramvaj izgubljen u prometnom zastoju. Nema kontrolora, automatski nema ni registriranih putnika bez karte. Žamor prekriva zvuke ulice.
Šta li ZET-ovci sanjaju?

19 October 2018

mali hommage učinkovitosti javnog sektora

​Čim ti rikne vešmašina, ni frižider se ne osjeća baš najbolje, usisavač počne kašljucat, a štednjak samo što nije izdahnuo. Dokumenti su, osobni, ko kućanski aparati. Kad jednom istekne rok trajanja, i ostalima će uskoro. Istekne li ti putovnica prije ljeta, osobna će za deset dana. 
Nema ti druge nego na javni servis.

Odeš predat papire za novu osobnu, a u auli resornog javnog sektora gomila ljudi. Šaltera preko dvajest. Na svakom - naljepnica "Tu smo zbog vas" i to sa smajlićem. Već ti malo sumnjivo to "zbog" jer znaš razliku između "radi" i "zbog". Prije uzimanja broja, moraš prikupit papire. Papiri su uplata od 200 kuna u državni proračun i jedna fotka. Odeš fotografu na snimanje, a ovaj veli "pedeset za četri komada". Treba ti jedna. Jedna ne može. Ne moš nego pristat pa šta košta da košta. Digitalizacija, pauperizacija, ovdje to izgleda ide ruku pod ruku.

Vratiš se u resornu dvoranu, na redomatu uzmeš broj: nije 136 od 137, al nije ni daleko. O pripadajućim slovima uz brojeve da nit ne pomisliš razmišljat. Zato na red dođeš dok kažeš keks! Ak ti za svako izgovoreno slovo treba dvajspet minuta. 
Kažu da ni u Venezueli nije bolje.


16 October 2018

trikovi

Miris svježe uvelog lišća breze koja se na jutarnjem povjetarcu pravi da je jablan, sunčano je nebo, rijedak zvuk auta u prolazu. Zažmiriš, nasmiješiš se.
Mora da je bila rana jesen, ili kasno ljeto najranije, pet-šest godina ti je. Miriše svježe uvelo lišće jablana, nebo je sunčano, a zvuk auta u prolazu rijetka pojava. Tvoja je najveća briga to što si svjestan da ne znaš dobro s klikerima. Nisi bio loš, ali svi su bili bolji, oni malo stariji pogotovo. I nije bila stvar u vještini čiste igre i fine motorike. Izdizanje ruke, naginjanje, trenutno izmišljanje movih, instant pravila o promjeni pozicije i kuta, o zamjeni aktivng klikera manjim ili većim, po potrebi, o čišćenju terena - prljavi trikovi su bili ti koji su im donosili prednost. A ti to tada nisi znao. Jednom si naivno uletio u igru i izgubio sve do posljednjeg, a onda si kod kuće dobio porciju pedagoških mjera koje su te odvratile od daljnjih eksperimenata, kako s klikerima, tako i sa sličicama.
Danas nije puno drugačije. Samo, sad znaš za sve te trikove, ali ne mariš za njih.

1 October 2018

saigon na gornjem gradu

Zamislite, negdje u bespućima sajgonske gradske vreve, u nekom opskurnom lokalu prepunom besprizornih likova kojima je glavna zabava klađenje na tuđu nesreću i život, razgovaraju dva prekaljena ratnika. Vronsky i Chevotarevich. Vronsky je, Michael Mike Vronsky, dugo vremena tražio i konačno našao svojeg prijatelja iz djetinjstva, mladosti, iz čeličane i iz ratnog rova, druga Nika, Nikinora Chevotarevicha, koji sa povezom oko glave i revolverom uperenim u pokrivenu sljepoočnicu sjedi usred te razjarene rulje. Ruski rulet. Mike shvaća da je njegov prijatelj i ratni drug prolupao, pukao, da uopće nije svjestan opasnosti kojoj se izlaže jer šest je mjesta za metke u bubnju revolvera, a na jednoj poziciji je metak ubojiti.
Film je, naravno, Lovac na jelene u režiji Michaela Cimina, glavnu mušku ulogu u filmu, Mikea, glumi Robert de Niro, a prvu sporednu, Nicka, glumi Christopher Walken, inače i dobitnik Oscara za tu interpretaciju. Uz Walkenovu nagradu, Oscara je dobio i Cimino kao redatelj, a tu su još i Akademijine nagrade za najbolji film, za montažu i za zvuk. De Niro i Meryl Streep taj su put, iako nominirani, ostali kratkih rukava. U filmu je svoju posljednju rolu odglumio John Cazale, Merylina velika ljubav. Sâm čin zlostavljanja zarobljenih američkih vojnika od strane Vietkongovaca, tjeranjem zarobljenika na igranje ruskog ruleta, neutvrđene je činjeničnosti, no to sad i nije toliko bitno.

A sad zamislite, negdje u bespućima gornjogradske vreve, u nekom opskurnom lokalu prepunom besprizornih likova kojima je glavna zabava klađenje na tuđu nesreću i život, razgovaraju dva prekaljena ratnika, Vronsky i Chevotarevich. Ako malo bolje zamislite, protrljate oči ili skinete naočale, poput Kalugina ili Semjona Semjonoviča, umjesto Mikea Vronskog vidite, rećemo, Tomu, a umjesto Nicka Chevotarevicha vidite - za ovu priliku, nazovimo ga tako - Tomislava! 


Uzalud Tomo Vronsky nagovara Tomislava Chevotarevicha da se okane ruskog ruleta, glava nije s povezom, ali je u torbi jer sjesti u službeni auto s vozačem potencijalno s medicinski potkrijepljenom dokumentacijom o 60-postotnom invaliditetu i s registriranim PTSP-om, meni nije ništa nego li ruski rulet samo sa pooštrenim pravilima: šest je vozača, za jednog znaš da je čovjek bolestan, a za druge nisi siguran jesu li zdravi. Iz dana u dan, svoj život naš Tomislav Chevotarevich stavlja u torbu, glavu polaže na panj sudbe klete jer žrtva koju prinosi za dobrobit svoje domovine, za sve ljude dobre volje, za mir u svijetu, golema je. Četiri godine teških sajgonskih muka, ruski rulet, podvodni zatvor u rijeci punoj gladnih štakora, sva ta vietkongovska maltretiranja, goli su kurac odnosu na muke kojima se izložio naš Tomo obvezavši se na službu za dobrobit čovječanstva sa svojom glavom na panju, oćureć na naslonu za glavu u službenom automobilu. I dok se svakodnevno izlaže toj pogibeljnoj opasnosti, društvo mu pravi drug Tomo i još ​nemali broj jednako tako neustrašivih Toma.​

Iskreno, divim se ​svim ​tim našim Tomama. Hrabrost koju pokazuju obavljajući svoje dužnosti neizmjerna je i na granici s ludošću. Ali ne treba zaboravit pohvalit vozače. Ti, neki, ne kažem svi, unatoč dijagnosticiranoj bolesti, pokazuju ​neizmjernu ​volju za radom jer ​znaju da je ​rad jedan od zdravijih načina ​suzbijanja ​neprijateljskog djelovanja te ​trauma i posttraumatskog stresa. A vremena za prekvalifikaciju u informatičare - nema.