Pages

Showing posts with label martin baturina. Show all posts
Showing posts with label martin baturina. Show all posts

6 November 2024

crveni i plavi

Tehelné pole​ Arena 1:4
Anfield 4:0
White House 224:277.

Što bi reko Martinov ćaća​ Mate: "Dikod uđe, dikod ne uđe".

Što prva dva rezultata znače za mene? Negdje dobiju plavi, negdje crveni. Pokoja tahikardija od veselja i uzbuđenja, malo povišen tlak, ljepota je u oku promatrača, a veselje u glavi, i već nakon nekog vremena srce se smiri, tlak padne čak i bez farmakoloških intervencija i sve biva zaboravljeno kao lanjski snijeg. Ček, jel lani uopće bilo snijega?​ Eto, vidite. Nema veze.

Što treći rezultat znači za mene? Negdje dobiju plavi, negdje crveni. ​Postoje neke indicije i sumnje u pogoršanje života u globalu, ali iskreno nemam pojma jer nemam dovoljno informacija o planovima pobjednika da bih analizom išta mogao zaključiti. Baš kao što nemam pojma ni o eventualnim planovima poražene za koju sam pomalo navijao jer mi se činila racionalnijom i simpatičnijom, a i to može biti varljivo, skoro kao ljeto '68.

Povjerenje jest poljuljano od ranije, ali nada je još tu. Dva luda, jedan na jedan? Ili možda ipak nije tako, možda su braća? Kako god, uvijek će postojati i kolateralna žrtva. Pitanje je kolika i koliko će u konačnici biti kolateralna. Da postoji kritična masa racija pa da se ne uništimo prije nego li barem takozvanu umjetnu inteligenciju stvarno na naučimo razmišljati, da se ne moramo sami likvidirati kao ili slijepo crijevo evolucije, ili most, neki njezin period od organskog ka anorganskom. A možda je sve to već riješeno i sad samo igramo sudačku nadoknadu, samo ne znamo kolika je jer se nije oglasio četvrti sudac.

Kako god, optimistima čestitam Međunarodni dan sprječavanja iskorištavanja okoliša u rat​ovima i oružanim sukobim​a, Sulejmanu Veličanstvenom petsto trideseti, Rebecci Romijn pedeset drugi, a Emmi Stone trideset šesti rođendan.

20 June 2024

nogometna analiza

Ima nečeg mazohističkog u sjedenju na podnevnoj kavi po ovim vrućinama. Tragovi vjetra potpomognuti ventilatorom tek su tu da ti pokažu da bolje može biti. Nekada bih listao novine, danas prtljam po mobitelu. Ali nije sve tako loše. Pogotovo kad je za susjednim stolom žučna rasprava.

- Čuj ga kako se ponizno žali! Da kriv je on kad je loše, a kad je dobro, onda on nema zasluga. Ma nemoj!
- Šta bi ti napravio? Vidiš da ne smije dirat u ikone.
- Šta bi ja? Poslo bi na klupu sve ove, kako ih od milja zovu senatore. Nema to snage. Ili bih otišao, jebite se.
- Slažem se. Ali nije Dalić Ancelotti.
- Nije, ali nije Ancelotti lud kad Modriću daje desetak minuta po utakmici. Ne može on više. Onaj Kovačić, jedan od naših najtrofejnijih još uvijek je u fazi talenta. Bolje da se nije ženio. Brozo ko da je u šest ujutro izišo iz kasina. Šutalo? Ajax ga sjebo, unazadio. Perišić nije ono što je prije ozljede bio. Svaka njemu čast, svima njima, ali ne igraju revijalnu oproštajnu utakmicu nego jebeni turnir europskog prvenstva.
- Je, a na klupi ti Pjaca, Sučić, Stanišić! Baturina! Ej. Pa Pašalić, obojica. To bi sve grizlo na terenu. Popušilo bi svu travu i poteglo sve crte!
- Aj ne seri sad s tim kolumbijskim forama.
- Ma to više simbolično. Pojeli bi protivnike ko Bandić snijeg u Zagrebu.
- Baš. A opet, svi smo mi sad izbornici, ima nas preko tri i pol milijuna.
- Barem nismo epidemiolozi.
- Točno, ovo je bezbolnije.
- Vidiš, zato nešto treba mijenjati. Ne može jedan HNS birat izbornika, to svi mi zajedno trebamo, ko na parlamentarnim izborima.
- Aha. Pa vidi na šta nam liče i Sabor i Vlada.

Espresso za euro i pol. Vrijedi svakog centa.