Ni TGV, ni Shinkansen, ni Maglev. Svi ti vlakovi velike brzine¹ izgledaju kao metak². Ovaj koji me stigao imao je odbojnike poput stare Jedanaestice³ - parnjače predviđene za vožnju ravničarskim krajevima u drugoj polovici prošlog stoljeća. Iako je izgledao kao da dolazi direktno iz tehničkog muzeja, bio je prilično brz, pamtim da sam nespretno stavljao kacigu na glavu kad sam se jureći na zračnim rolama pomicao s tračnica na tucani šljunak s rubovima postavljenih betonskih pragova, a sve ne bih li izbjegao odbojnike koji su mi se primicali brzinom koje se ne bi postidjeli ni vlakovi iz prve rečenice. Ne znam jeste li ikad doživjeli da vas u pokretu udari s leđa neka ogromna masa (u odnosu na vašu masu) koja se kreće brže od vas, ali ako niste, ne pokušavajte to doživjeti, proživjeti, preživjeti. Nije ni malo lako. Evo me od tog neugodnog sraza koljena i kičma još bole, krckaju i zatežu. A samo je trebalo malo ranije glavu okrenuti na drugu stranu, naslonit je na hladniji jastuk i već bi se umjesto tračnica i pragova pojavila blagajna pred kojom se preko reda
proguravao
neki dalekoistočni stranac, taj Magleva ne vozi, s obrazloženjem: "tako mi u Bosni". Kad je shvatio da je u uređenoj državi, naklonio se i vratio na kraj reda. Ali tu nije kraj! Uskomešali se ljudi u redu i potjerali ovog skroz naprijed. Vjeruju da mu se žuri pa nek plati taj jogurt i kiflu i ide dalje, a mi ostali ćemo polako.
Popodnevno ubijanje oka poslije ručka - neprocjenjivo.
Rezimiranje popodnevnog ubijanja oka poslije ručka - zabava i užitak.
¹ fra.: Train à Grande Vitesse
² jap.:
新幹線 =
eng.: bullet train
³ hrv.: snažna lokomotiva JŽ11 (proizv. MAVAG, Mađarska, nije izvedenica od "mađarski vagoni" nego mađ.: Magyar Királyi Államvasutak Gépgyára - Mađarska kraljevska tvornica željezničkih lokomotiva), vukla kompoziciju zanu Plavi vlak ili Vlak mira, snažnije sestre brđanke bile su joj JŽ31, JŽ32 i JŽ3; lokomotive iz serije JŽ11 poznate su i po tome što ih je jedno vrijeme ugljenom hranio i moj deda Vlado.
foto: HŽM
