Frizura postojana, kosu pridržava pleteni teniski šilt bez kape. Naočale Jackie Onassis. Bijela vesta preko svijetloplave bluze, široke lanene hlače, bijele New Balance tenisice.
- Sused! Dobar dan! Kak ste!? - razveselila mi se susjeda kao da vidi svoj rod rođeni i voljeni.
- Dobar dan. Dobro. Poslije godišnjeg ne možete ne bit dobro. - malo zaobilazim istinu, ali dobronamjerno. - Kako ste Vi?
- Ma ja sam Vam uvijek dobro. Malo starački, ali dobro. Vidla sam celi mesec vaš bicikl kak ga niste ni pomakli pa sam si pomislila da ste bolesni.
- Nisam, nisam bio bolestan. Samo nisam bio kod kuće. Godišnji, skitnje.
- Je, da. Sećam se kak smo mi mladi isto skitali. Samo da znate, malo sam se uplašila za Vas. Neki dan sam štela juhu skuhat i donesti, al sam si pomislila da možda ne bi bilo dobro da Vas zbudim ak bolesni spavate.
Susjeda s trećeg. Wiener Schule. Ima devedeset, neki sporovozni rak i silnu volju za životom.
