Nedostajalo nam je samo jedanaest bodova do maksimalnih 500, ali i to je bilo dovoljno za zlatnu medalju. Ovo mi je prvo zlato kao treneru i na neki način sam veseo kao da mi je prvo u životu. Cijela mi je ekipa, svi u crvenim trenirkama s bijelim ovratnikom, nakon proglašenja dotrčala u zagrljaj. Bilo je to više nalik plastu ljudi nego zagrljaju, ali to su sad samo detalji. Toliko veselja da sam zaboravio tko su nam sve bili protivnici u finalu.
Olimpijada? Prava? Starih sportova? Matematička? Ne znam, ali poznavajući sebe, ne bih rekao.
Svjetsko prvenstvo? Europsko? Neko prvenstsvo? Bilo kakvo prvenstvo? Neki određeni sport? Možda ne sport? Ne znam.
Ma znam. To je bio samo san, priča tek za jedan dan, a pod uticajem atmosfere sa stadiona Saint-Denis na kojem je
sjajni Armand Duplantis sinoć ponovo rušio svjetski rekord u skoku s motkom.
foto: Armand Duplantis, Paris 2024. (AFP)
