Spremio neveliku pošiljku za Vis. Nešto kao gumice i olovke, samo što nisu nego su otvarači i gelom punjeni hladnjaci za boce. Veli teta na pošti da je najbrže nekim 24-nešto, nasljednikom HP-expressa.
Mislim na glas, najbolje tako, stići će valjda do petka.
- Gospodine, - teta poštanska službenica mi se ozbiljnim tonom obrati - nema šanse da stigne do petka. Danas je već srijeda.
Tipk-tipk-tipk...
- Evo, - dodaje - drugog devetog će biti na isporuci. Dobit ćete i sms.
Kimam glavom i potvrđujem da prihvaćam ponuđenu brzinu i tehnologiju izvještavanja i alarmiranja:
- Ni Hrvatskim željeznicama ne bi bilo brže.
- Gospodine, mi smo ipak Pošta.
- Jeste, Hrvatska pošta.
