Otvorim frižider, natočim si u čašu od dva deci jogurta, suknem to s nogu, ponovo natočim i vratim bocu u vrata frižidera. Ovu drugu čašu odnesem do stola i popijem sjedeći u miru. Tako nekako je moj deda Vlado pio jutarnju dozu rakije. Sa štamplicom u ruci ode do špajza, nalije jednu, prevrne čašicu u sebe, ponovo nalije, bocu vrati na policu, a s ovom drugom se vrati u kujnu za stol s doručkom. Ritual u kojem on kao ne pije puno, a baka Naka kao ne zna. Ritual star koliko ja ne znam. Sumnjam da je tako bilo na početku kad se mlad domobran oženio za lijepu Ankicu, i nekako mi ne ide tu ni doba kad je kao rekonvalescent potpisao za partizane što mu je u konačnici donijelo to da je poslije te belosvecke krvave utakmice dobio posao u narodnoj miliciji: ne ide alkohol i državna služba. To s državnom službom se može primijeniti i na malo kasniji period kad je utekao iz milicije jer nije to prikladan posao za njegovo stanje duha i završio kao ložač na željeznici. Kad je onda počeo iskazivati tu intenzivnu jutarnju ljubav prema derivatima šljive? Ne znam, ali se sjećam da je sigurno bilo prije mirovine. Jedna u špajzi, druga za stolom i to je to, mjera. Ja sam neumjeren: odoh po treću čašu jogurta jer tko večera vina, doručkuje vode. A večera je sinoć bila obilna.
Showing posts with label baka naka. Show all posts
Showing posts with label baka naka. Show all posts
15 August 2024
1 August 2024
baka naka
Rano popodne. Poželio poslije ručka, a to poslije je teško bar pola sata, nešto slatko, a onda se sjetio mudrih riječi svoje baba-Nake na traženje slatkog u doba onih dana kad joj se i nije dalo peći kolač: "eno t šljiva, ima ji kolko oš". Baka Naka je zapravo Anka, ali to izvrtanje i zamjena slova u riječima je normalna na istoku Slavonije. Otišao do kuhinje. Od šljiva niš. Ni š. Uzeo grožđe. Onda se sjetio tamne čokolade.
Sat
kasnije. Izgleda da unos ugljikohidrata i suhe kakao tvari uvelike
utječe na redefiniciju realne topografije ili na njenu percepciju u BKO
fazi. Sad će svak normalan pomislit da šta je koji k to BKO, a nikom ne
smeta kad se OCD pretvara u OKP i vice versa. Što sam htio reći? REM.
Dakle, prvo ti vlastite godine prepolovi, onda te stavi u ulogu
mirotvorca u obitelji. Ima tu i dislociranja terasa, pretvaranja
nevelike zarasle uzbrdice u dvjestometarske zelene travnate padine. Ima i
nekih intimnijih sekvenci, ništa vulgarno, sve u granicama ljudskog,
ali zaštita osobnih podataka ti ne dopušta da kažeš o čijoj se sestri
radi (sestra prava, nije medicinska). A za kraj još natjera tramvaj, ono
češko jaje, Tatru T4, da vozi od Trešnjevke
po usponu od preko 45° ne bi li se dokopao mosta na Savi. Vozačica
otvorila samo prednja vrata i nema majci da uđeš bez karte. Krenuo
pješke. Bez stresa. Kad sam se umorio, oči otvorio.
Anka i Vlado, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Subscribe to:
Posts (Atom)