U centru grada netko je otkrio nekakvu spilju. U centru? Grada? Prekopanog radi silnih instalacija i pothodnika? Da. Događa se.
Nahrupila gomila vidjeti spilju. Mnogi s nadom da će u spilji biti pronađeno nešto jako važno, a tome obavezno treba svjedočiti. To me dosta podsjeća na onaj jedan prvi april kad su u Zagrebu kopajući Importanne pothodnik našli ćup sa zlatom. Zapravo, nisu našli, u Vjesniku su objavili da je ćup pronađen. Prvi april, san, tu je sve moguće. Iz spilje je izlazio neki lik samoprozvane sveznalice, tipa onog trgovca stolarijom što je u odnedavno susjednoj državi otkrio drevne građevine bez prozora i vrata, i držeći u rukama snop papira objašnjavao povijesnu vrijednost pronađenog. Dok se on proguravao kroz mase, neprimjetno je put ulaza u spilju dolazila ekipa speleologa i arheologa. Neprimjetno za svjetinu koja je bila usredotočena na lažnog Indianu Jonesa. Kako bih se maknuo od te gužve s ulice ulazim u poznati prostor. Knjižara i knjižnica Mladost. Visok pravokutan prostor u čijem je prizemlju knjižara, a na katu knjižnica. Izgleda kao da ste knjižaru Ljevak zrcalno udvostručili. Na pultu tražim pretraživač. To je zapravo jedan debeli katalog s popisom knjiga. Popis je otisnut na debelom masnom papiru. Na predzadnjoj stranici, nećemo sada i ovdje lomiti koplja oko toga što se smatra zadnjom i predzadnjom stranicom, formular. Na tamnoj podlozi bijeli kvadratići u koje olovkom treba upisati traženi naslov. Pritiskom na maleni svijetlo sivi pravokutnik u kojem piše "start" pokreće se pretraga i na tom istom papiru biva vidljiv popis traženih naslova. Upisujem prezime Basara. Nema. Zašto sam tražio išta od Basare ne znam. U međuvremenu se u knjižari pojavio lik koji nudi uvezane godišnjake izdanja Starta. Traži neveliku sumu novca "samo da ih se riješi". Objašnjavam mu da pored današnjeg interneta stvarno ne može taj kapital iskoristiti ni za što osim za poklon arhivu ili za potpalu. Osim toga, trebao je primijetiti da nemam plavu kutu. Da, zaboravio sam reći da svi zaposlenici knjižare nose tamno plave kute. Kad sam ih jednom ranije pitao zašto tamno plave, odgovor je bio zbog curenja tinte iz kemijskih olovaka. Nisam se usudio dodati da i tinti ima različitih boja. Vidno razočaran, lik sa Startovima izlazi iz knjižare i upada u onu masu oko spilje. Možda mu se posreći.
Dok mi je pretraživač još uvijek bio u rukama, iza leđa mi se počela odvijati diskusija. Nekoliko ljudi je razmjenjivalo mišljenja o budućnosti poezije. Nisu bili optimistični.
Noćas
sam prvi put ovaj mjesec sanjao nešto normalno. To normalno je
očito prilično relativno. U ovom slučaju normalno je to da u snu nije bilo
nikakvih nemilih agresivnih situacija. A događalo se ovih dana.
