Kad sam se prvi put sreo sa staniolom, mislio sam da je to neka šala izvedena od imena Stanlija i Olija. Onda sam saznao. U staniol se umata čokolada! Što je značilo da gdje ima staniola ima i čokolade.
Baka Naka je najviše voljela najstarijeg unuka, nije to bila nikakva tajna. Zato je taj unuk bio jedini koji je u par navrata, a zbog napravljenih spački, dobio šibom po turu. Nije to bilo za zaplakati, više za cijuknuti i smijući se pobjeći, ali se broji. Deda Vlado je pak najviše volio najstariju unuku. Njemu se ono sa šibom moglo dogoditi jedino da tom šibom dobije od babe zbog nepodopština koje je ipak češće radio sa svojim najstarijim unukom negoli sa svojom miljenicom. Bilo je tu svega, bolje da ne pričam. Ipak, jedna me stvar uvijek veselila. Staniol. Posredno, naravno. Jer prije pravljenja zuba od staniola, ti su zubi grizli čokoladu! Bomboni mi nikad nisu bili nešto posebno zanimljivi. Jednako tako ni celofan, nebitan osim kad ga se skidalo s tegli s bakinim pekmezom od šljiva. Možda je to s celofanom tako jer za razliku od čokolade bombona uglavnom nije bilo kod kuće, a kod bake i dede je uvijek bilo samo onih ljutih, mentol bombona, što baš i nije slatko. Ali čokolada, eh.
Uzeo bi djed komad staniola od načete table čokolade pa ga palčevima i kažiprstima stisnuo na zube, prvo gornje, onda i donje ako je staniola bilo dovoljno. Kad bi se iskezio izgledao bi pomalo zastrašujuće, a pomalo i smiješno. Onda sam ja morao pojesti još barem dva reda od table kako bi imao dovoljno staniola za svoje zube. Plašenje bake tim "zlatnim" srebrnim zubima uglavnom bi bilo neuspješno jer bi cijeli performans bio prekinut bakinim upozorenjem da će mi zube stresti struja. Godinama poslije, nakon odgledanog "Špijuna koji me volio" shvatio sam da je deda Vlado bio nesnimljeni filmski predak Zube iz tog filma s Jamesom Bondom i ruskom špijunkom, agenticom XXX. Ringo Starr joj je tada bio bliži i brži od mene. Neka mu. Jer ako i sve te lijepe žene ostare dok ja odrastem, valjda će odrasti i neke druge žene. Možda ne tako zgodne, ali bit će ih. Imao sam pet godina.
Ono bakino upozorenje sa strujom, to se naravno nije nikada dogodilo, ali je to njeno naizgled neozbiljno upozorenje ipak sadržavalo i djelić istine jer staniol jest provodnik električne energije. Sjećate se pokusa iz osnovne, onog sa staklenim štapom, vunom i staniolom? Ne? Nema veze.
Danas čokoladu umataju u sve i svašta, i u staniol, i u celofan i u sve one zamjenske materijale tako da daans to što negdje ima staniola ne znači i da ima čokolade.
