san o motoru

​

Ne može te nitko nanervirat ko vlastiti otac. Probudim se, odem u kupaonicu uzet iz komode novce koje sam pripremio za kupit motor, a komode - nema. Veli, bila je već ofucana, crvotočina puna pa je odnio iz kuće na ulicu, možda nekom paše. Pa jesi izvadio sve iz ladica? Da šta će vadit, bila lagana za nosit, znači - prazna. Odem na ulicu, od komode ni k! Vratim se, šta ću, mislim uzet vestu pa krenut na bus, kući, a veste nema. Šta je sad?! Susjedi bili na kavi, a njihovom malom bilo zima pa on dao moju vestu da se mali ne prehladi. Susjedi su, znači, susjedi, nisu iz Zanzibara. Samo pređu preko ulice i kod kuće su. Ako treba, ako mu je hladno nek ode po vestu ili nek ostane kod kuće! Ah, komentira, šta se ja sekiram za svaku sitnicu. Baš me iznerviro, sreća da sam se probudio. Tako mi je motor ostao pusti san.

bullit train

Ni TGV, ni Shinkansen, ni Maglev. Svi ti vlakovi velike brzine¹ izgledaju kao metak². Ovaj koji me stigao imao je odbojnike poput stare Jedanaestice³ - parnjače predviđene za vožnju ravničarskim krajevima u drugoj polovici prošlog stoljeća. Iako je izgledao kao da dolazi direktno iz tehničkog muzeja, bio je prilično brz, pamtim da sam nespretno stavljao kacigu na glavu kad sam se jureći na zračnim rolama pomicao s tračnica na tucani šljunak s rubovima postavljenih betonskih pragova, a sve ne bih li izbjegao odbojnike koji su mi se primicali brzinom koje se ne bi postidjeli ni vlakovi iz prve rečenice. Ne znam jeste li ikad doživjeli da vas u pokretu udari s leđa neka ogromna masa (u odnosu na vašu masu) koja se kreće brže od vas, ali ako niste, ne pokušavajte to doživjeti, proživjeti, preživjeti. Nije ni malo lako. Evo me od tog neugodnog sraza koljena i kičma još bole, krckaju i zatežu. A samo je trebalo malo ranije glavu okrenuti na drugu stranu, naslonit je na hladniji jastuk i već bi se umjesto tračnica i pragova pojavila blagajna pred kojom se preko reda proguravao neki dalekoistočni stranac, taj Magleva ne vozi, s obrazloženjem: "tako mi u Bosni". Kad je shvatio da je u uređenoj državi, naklonio se i vratio na kraj reda. Ali tu nije kraj! Uskomešali se ljudi u redu i potjerali ovog skroz naprijed. Vjeruju da mu se žuri pa nek plati taj jogurt i kiflu i ide dalje, a mi ostali ćemo polako.

Popodnevno ubijanje oka poslije ručka - neprocjenjivo.

Rezimiranje popodnevnog ubijanja oka poslije ručka - zabava i užitak.

¹  fra.: Train à Grande Vitesse

²  jap.: 新幹線 = eng.: bullet train

³  hrv.: snažna lokomotiva JŽ11 (proizv. MAVAG, Mađarska, nije izvedenica od "mađarski vagoni" nego mađ.: Magyar Királyi Államvasutak Gépgyára - Mađarska kraljevska tvornica željezničkih lokomotiva), vukla kompoziciju zanu Plavi vlak ili Vlak mira, snažnije sestre brđanke bile su joj JŽ31, JŽ32 i JŽ3; lokomotive iz serije JŽ11 poznate su i po tome što ih je jedno vrijeme ugljenom hranio i moj deda Vlado. 

 

 

 foto: HŽM

čep

 

Od same najave i početka pojavljivanja na tržištu pa do današnjeg dana bio je pobornik inovativnog načina smanjenja onečišćenja prirode plastikom izradom čepova neodvojivih od plastičnh boca. To smanjenje onečišćenja vjerojatno se i događa, iako je ta neodvojivost činjenica sve dok se ne upotrijebi prekomjerna sila. Svoj nečujan glas ovoj inovaciji je dao iako je, kao prvo, sve čepove ionako oduvijek vraćao na boce prije odlaganja u spremnike za plastiku i metal, a kao drugo, bio sretan što se na njemu omiljenom gaziranom piću Cockta free, obešećerenom piću naše i vaše mladosti, čepovi još nisu srasli s prstenom oko grlića boce. Bio je pobornik inovacije unatoč mnogim prosvjedima po glavnim trgovima glavnih gradova nekih država, i unatoč povećanom broju potrebe za hitnom medicinskom intervencijom zbog ozljede oka čepom. Smatrao je to početnom nespretnošću, pomalo čak i nedostatkom inteligencije. 

Sve do današnjeg popodneva. 

Nakon pojedenog ručka koji se sastojao od na naglo ispečenog komada lungića i jedne paprike i desetak kroketa, odlučio je dovršiti gledanje znanstveno fantastičnog filma s Harrisonom Fordom u glavnoj sporednoj ulozi, a umjesto kakve čaše dobrog vina, iz polusjedećeg položaja na kauču popiti čašu mlijeka. Nakon što je mlijeko iz plastične boce natočio u čašu, krenuo je zatvarati bocu. Je li loše dizajniran čep, ili je on sâm pretjerao s vrćenjem "u prazno" pa prenapregnuo prsten, možda je svemu malo kumovao i polusjedeći položaj, a možda je jednostavno trebao poslije ručka popiti čašu vina. Što god i kako god, dogodilo se neminovno. Usljed jednog ili više navedenih faktora, boca s mlijekom se pod pritiskom i zakretnim momentom sile prevrnula, a mlijeko se razlilo po bijelom stolu. Bilo bi dobro da je bijeli stol bio prazan jer onda bi se mlijeko, ako bi ga bilo dovoljno, eventualno razlilo i po prije ručka usisanom i opranom parketu, no stol nije bio prazan. Osim daljinskog za  upravljanje sustavom zvučnika i onog za prijem signala, na stolu su bili i daljinski upravljač za televizor kao i mobilni telefon. Mlijeka je bilo dovoljno i za bijeli stol i za sve crne daljinske upravljače i za mobitel. A još je ostalo i za parket.

Sad, nakon brisanja stola i poda, nakon hitnointerventnog upijanja mlijeka sa crnih uređaja i provjere njihove radne sposobnosti, sjedi pred monitorom, bilježi ovaj slučaj i razmišlja o svojoj bezuvjetnoj podršci uporabe čepova neodvojivih od plastičnih boca.

lubenice i mušice

Tržnica nedjeljom. Rojevi pčela po lubenicama i oko njih, nešto ljudi, pokoji golub.

Wošinton⁽*⁾ nudi:
- Uzmi gazda, kora tanka, srce med medeni.

Usput se okreće ženi, komentira:
- Vidi ludi golub! Ne jede lubenicu nego košpe. Će prodajemo skuplje lubenicu bez košticu. Da bar oće i ove mušice bez boje. Grizu gore od komaraca.
- Teraj goluba. A komarci ne grizu, komarci bodu.
- Znači da sam ja u pravu, - vraća pogled natrag - jel tako gazda?

Kupio breskve.

____________________________________________
⁽*⁾ Wošinton godinama na svom štandu prodaje sortne naranče, "soćne ko ona stvar, mislim na dušu". 

dokolica do kolica

 Vrućina je nekako kompatibilna s dokolicom. Siesta, fjaka ili snatrenje i meditacija, sve to kao da, ali dokolica je prava stvar. Stvaralačka je, inventivna, izazovna, zavodljiva. Dokolica. Do kolica.

Sve je u brzopoteznoj komunikaciji Zagreb-Silba krenulo vicem da auto od grada možeš sačuvati odvozeći ga na selo. Dogodi se i ljubav na putu. Ne na spomenutoj relaciji nego bukvalno, uz tijelo spuštenih ruku da ni sudac Anthony Taylor ne bi mogao svirati penal, glavom, čelom i bradom ljubav se klečeći pridržava za asfalt. Onda se u jednom trenu pojavio zločinac koji ne zna već v. Ovo ako je politički ili bilo kako nekorektno, neka je. Pakao ili raj, pa onda vaj, pa onda because I need to know, onda shvatim da za njega nikako ne može biti vaj, to jest raj nego hell, pa se to hell transpozicijom postojeće govorne mane pretvorilo u well, potom se nametnulo hamletovsko pitanje i u glavi se upalila žarulja s volframovom niti. Heaven or hell? Vaj or well? Prvo je iskočio Neven Orhel sa svojim medicinskim trilerom Uzbuna na odjelu za rak, ime i naslov na koji sam nebrojeno puta nalijetao po gradskim knjižnicama Osijeka i Zagreba, a onda i Eric Arthur Blair, što će reći George Orwell. Or Well. Or? Well? Ako on nije taj svoj pseudonim baš ovako smislio, stavit ću ruku do lakata u hladnu vodu! Obje ako treba!

Stvarno je vruće.

čokolada kao kakao

Priča se da je za svjetski dan čokolade izabran 07.07. jer je baš na današnji dan 1550. godine kakao iz Srednje Amerike stigao u Europu. 

Ne znam. Meni je svaki dan dan čokolade. I nije mi važno, iako postoje razlike, je li kakovac iz Indonezije, iz Sri lanke ili iz nekih područja Afrike ili Srednje Amerike. Čista ili dodaci? Može. Malina, hrskava slanina, riža, skakavci, đumbir, trešnja, čvarci, Leb i Sol, nije presudno, ni veganska mi nije strana. Mislim, o dodacima možemo raspravljati, o okusima isto, ali o ukusima ne jer to postaje nekakav blagi oblik larpurlartizma. Važno je da je sa što manje šećera i što više kakao maslaca i drugih bezmasnih tvari kakaovih dijelova, a najvažnije je da je dobro napravljena. Jer što vrijede svi dodaci i visoki postotak kakaovca ako u okusu čokolade neme neke posebne erotike. 

Kako god, današnji dan čestitam svima koji znaju kako ga proslaviti. Ja znam.​

prosjek

Škola gotova, ostaju samo tragovi. I redovi. Red pred blagajnom. Kupuju se lizalice, sladoledi, sokići. Ekipa kao da je iz Stranger Things​ ispala. Samo im Millie Bobby fali. Buco drži sladoled, Dugi lizalicu, a Pirgo bočicu soka. Pirgo šuti, dijalog je Buce i Dugoga.

- Koji ti je prosjek?
- Četri devet.
- Znači - četvorka?
- Kaj četvorka? skoro pet nula, čovječe! Samo iz hrvatskog četvorka.
- Kak onda četri devet?
- To ti je četri devedeset samo bez druge decimale.
- Ma da.
- Kak ne kužiš? jedna decimala - devet, dvije decimale - devedeset?
- Sereš.
- Kolko imaš iz matke?
- Jaka trojka, tri triespet.
- I to je onda tebi sigurno više od tri pet, a trojka. Sve mi jasno.