beluga u vučinama

 Do noćas nisam pojma imao, do noćas ni sanjao nisam kako neobičan hobi ima Boro iz Graza. Koji Boro, pitat će se mnogi, a Boru iz Graza zna svatko kome se nešto dobro prijelo nakon cjelodnevnog bazanja po tom pitoresknom austrijskom gradu. Restoran Kornati, ovo sad ispada kao reklama, ali neka, nema veze, dakle restoran Kornati treba posjetiti. Kako znam. Bio, pomislit će svi, pa se hvali. Tko zna, možda je mukte jeo pa sad ovako. A nisam. Nisam bio, ali znam toliko različitih ljudi koji su zadovoljni izišli iz Kornata, da to ne može biti slučaj. Nema veze. Borin hobi je vožnja aviona. I to ne bilo kakvih. Boro iz nekog razloga vozi onaj veliki kitoliki Airbus Belugu.

Kako znam? Vidio! Letio s njim!

Prvo nas je sve prije ukrcaja na dubrovačkom aerodromu, ne pitajte kako tako veliki avioni mogu slijetati u Čilipima - mogu, dočekala zdjelica neke hrane, nešto kao voćna salata, grožđe, masline i sir, a onda su nas pustili u avion. Unutrašnjost je bila poput većih sveučilišnih ili modernih kino dvorana: prigušeno svjetlo, nepregledni redovi sjedala u laganom padu prema prvim redovima, zidovi bez prozora. Airbus Beluga, samo je ovaj teretnjak preuređen za prijevoz putnika. Uspije Boro svaki put podići tu grdosiju s aerodroma i onda se pri uzlijetanju još malo zajebava, napravi looping, spusti se da krilima more može dirati pa se odlijepi od površine i krene dalje. Taman pomisliš konačno smo krenuli, kadli Boro uz Pelješac spusti avion na kocku šećera i najavi kupanjac za sve putnike. A nas putnika ko pljeve. Kad se nauživamo, ponovo se ukrcamo, a Boro s tog malenog platoa, na lijevoj strani žuljanskih Vučina, podigne Airbus kao dijete igračku rukom. Tad svi shvatimo da je uzlet s čilipskog aerodroma Bori obična limunada i shvatimo da je to konačno početak leta prema Splitu i Zagrebu.

Samo mu jednom nije uspjelo uzletjeti s Vučina. Dokaz je glava te jedne Beluge zarasle u šipražje koja iz mora viri s ruba vale kad se gleda prema Rtu Lenga. Putnici iz tog aviona morali su prvo doplivati do kamene obale pa kroz šikaru pješke do Žuljane, a onda cestom gore do Putnikovića pa na bus koji poteže iz Vela Luke sve preko Splita i Zadra do Zagreba. Kako su svi stali u taj bus, ne pitajte mene, pitajte konduktera.

Eto. A da mi je netko jučer taj Borin hobi spomenuo, rekao bih mu da laže, da to ni u snu nije moguće. Danas je to druga priča.

Fotografija Vučina ilustrativnog je karaktera, a umor(e)na Beluga se ugurala u kadar.
foto: Explore Croatia 2021.

crveni i plavi

Tehelné pole​ Arena 1:4
Anfield 4:0
White House 224:277.

Što bi reko Martinov ćaća​ Mate: "Dikod uđe, dikod ne uđe".

Što prva dva rezultata znače za mene? Negdje dobiju plavi, negdje crveni. Pokoja tahikardija od veselja i uzbuđenja, malo povišen tlak, ljepota je u oku promatrača, a veselje u glavi, i već nakon nekog vremena srce se smiri, tlak padne čak i bez farmakoloških intervencija i sve biva zaboravljeno kao lanjski snijeg. Ček, jel lani uopće bilo snijega?​ Eto, vidite. Nema veze.

Što treći rezultat znači za mene? Negdje dobiju plavi, negdje crveni. ​Postoje neke indicije i sumnje u pogoršanje života u globalu, ali iskreno nemam pojma jer nemam dovoljno informacija o planovima pobjednika da bih analizom išta mogao zaključiti. Baš kao što nemam pojma ni o eventualnim planovima poražene za koju sam pomalo navijao jer mi se činila racionalnijom i simpatičnijom, a i to može biti varljivo, skoro kao ljeto '68.

Povjerenje jest poljuljano od ranije, ali nada je još tu. Dva luda, jedan na jedan? Ili možda ipak nije tako, možda su braća? Kako god, uvijek će postojati i kolateralna žrtva. Pitanje je kolika i koliko će u konačnici biti kolateralna. Da postoji kritična masa racija pa da se ne uništimo prije nego li barem takozvanu umjetnu inteligenciju stvarno na naučimo razmišljati, da se ne moramo sami likvidirati kao ili slijepo crijevo evolucije, ili most, neki njezin period od organskog ka anorganskom. A možda je sve to već riješeno i sad samo igramo sudačku nadoknadu, samo ne znamo kolika je jer se nije oglasio četvrti sudac.

Kako god, optimistima čestitam Međunarodni dan sprječavanja iskorištavanja okoliša u rat​ovima i oružanim sukobim​a, Sulejmanu Veličanstvenom petsto trideseti, Rebecci Romijn pedeset drugi, a Emmi Stone trideset šesti rođendan.