Pages

30 December 2014

bakalar na štriku

​​​Jutros veš iznio na balkon sušiti da ne smeta u sobi dok spremam doručak pa zaboravio unijeti, od minusa skloniti.

Nekada, dok je svijetom žario Hladni rat, smrznute na vjetru sušene kuhinjske krpe nisu me podsjećale na bakalar jer, ako ćemo pravo, za bakalar, imenicu, pojam, biće, nisam ni znao kao što bakalar nije znao za mene, a ni dandanas ne zna. Sa sušenim dimljenim šaranom stvari stoje malo drugačije. Taj mi je uvijek ličio na predimenzionirane smrznute gaće na štriku. Nisam ga volio jesti jer sam više energije trošio na vađenje kostiju nego li je energetski hrana vrijedila, dobro, nisam tada tako sebi i drugima to objašnjavao, ali općenito ribu radi kostiju nisam volio. Ali sam šarana volio mirisati. Mirisao je na dim i papriku, na sol, na Dunav. Na zore koje smo tiho namatali na kotače bicikala dok smo ujak i ja na pecanje vozili kroz selo, na prve zrake sunca koje su probijale nebo, na udice koje nisam znao svezati bez da ih barem jednom ne usidrim u jagodicu kažiprsta, na titranje vatre i pucketanje drva, na komad slanine na štapu. Na komarce.

Kasnije, kad sam upoznao bakalar, sušeni, podsjećao me na smrznute na vjetru sušene kuhinjske krpe, a šaran i dalje na jednako tretirane nemalene gaće na štriku. I ta sušena hrana i to smrznuto rublje fasciniralo me i raspirivalo maštu. Pustimo li još snijeg pasti, dobivamo sve preduvjete za smrznute prste. I na rukama i na nogama.

Ne znam zašto su paketi iz Kanade stizali baš u vrijeme kad se i Djed Mraz nalazio na proputovanju kroz naše krajeve, ali uglavnom taj prednovogodišnji period bio je odjeven u pamuk i čokoladu. Majice hokejaške, crvenobijeloplave, Montreal Canadiens (u to doba pretplaćeni na Stanley's Cup), majice obične s likovima još nepoznatih filmskih i strip junaka, traperice neobično prošivenih stražnjih džepova, niska obojanih pera, poglavice su ih samo nosile na glavi, revolveri bijelih drški s kožnim futrolama, metalna šerifska značka, plavobijeli skejt od kevlara, bijeli frisbee tanjuri s crvenim javorovim listom. Kaubojske čizme. Ej, kaubojske čizme! Prave! Naravno da se na igranje po snijegu iza zgrade nije ni slučajno moglo ići nego u njima. I ta igra traje sve do doba kad prestaneš osjećati prste na nogama, kad prestaneš osjećati prste na rukama, kad usne poplave kao da iz mora satima izlazio nisi. Pustiti me da se u tim čizmama smrznem bio je posljednji pokušaj da me se odgovori od nošenja tih kaubojki po snijegu. Nije im baš uspijevalo jer sam znao da im je vijek trajanja takav da ih u proljeće neću moči nositi. Tati su čizme mogle trajati i dvije godine, mami isto, samo što nisu bile usamljene, a moje su se smanjivale dok kažeš polugodište.

Sjedim u sobi, tik uz vreo kamen i brojeći zaboravljene, lopatanjem snijega probuđene mišiće, kroz prozor gledam kako se na vjetru klate ukočene kuhinjske krpe.

18 November 2014

hrvatska nogometna prepredentacija

Milano - Zagreb - Nyon, 18. sluđenog 2014.

Uoči 11. prosinca i objave UEFA-inih sankcija Italiji i Hrvatskoj zbog nereda na nedjeljnoj utakmici, a iz izvora bliskih Nyonu dopiru izvjesne neprovjerene informacije kako će Hrvatsku, osim drakonske novčane kazne, vrlo vjerojatno zakačiti i kazna igranja svojih sljedećih dviju domaćih utakmica pred praznim tribinama, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, numizmatičar i najbolji strijelac nogometne reprezentacije Davor Šuker, demokratskim je putem odlučio da će hrvatska nogometna reprezentacija sljedeću utakmicu, ako ne i dvije, konačno igrati u Splitu na Poljudu te time zatvorio usta splitskim kritičarima koji mu spočitavaju privatizaciju reprezentacije u ime potpredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza te predsjednika udruge građana GNK Dinamo Zdravka Mamića.

Osim toga, kako javljaju predsjednikovi neimenovani suradnici, najavio je i vrlo popularne cijene ulaznica koje će se kretati od 10 kuna do kunske protuvrijednosti 4 antička novčića kojih je, pouzdano se zna, pregršt u okolici Splita te će time ulaznice biti više nego pristupačne ovom krizom teško pogođenom dijelu Hrvatske. Uz ulaznice, kao posebni dar, gledatelji će dobivati i povoljno nabavljene polistirenske sjedalice sa otisnutim omiljenim likovima iz Hrvatskog nogometnog saveza.

7 October 2014

hrvatska pomoć posrnulom američkom gospodarstvu



Palo Alto - Zagreb, 07. istopada 2014.

Posjet hrvatskog vladinog izaslanstva u kejome su osim premijera Zorana Milanovića bili i ministar vjeronauka i sporta Vedran Mornar i ministar zdravstva i unutarnjeg uređenja Siniša Varga, te Ivan Marić, zamjenik ravnatelja SRC-a, Zvonimir Stanić, ravnatelj CARNet-a, Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost i Marija Vukelić, izvršna koordinatorica službe za privlačenje investicija, amerčkim informatičkim divovima, Microsoftu, Ciscou, Oracleu, HP-u i IBM-u., dobio je posve novo značenje nakon informacija objavljenih u uglednom financijskom magazinu Wall Street Journal.

Naime, unatoč jednostrano plasiranim informacijama o odlasku hrvatskog izaslanstva u Sjedinjene američke države po jamstva za nove investicije, kako stvari stoje, radilo se o sasvim suprotno orjentiranom poslu. Veliki su američki i svjetski IT divovi zapravo zatražili pomoć hrvatske Vlade i resornih ministara u poslu vlastitog restrukturiranja. S obzirom na tradiciju nemijenjanja hrvatskog gospodarskog kursa, Amerikanci su zaključili kako im je svejedno što u izaslanstvu nema vodećih hrvatskih stručnjaka poput Miroslava Kutle, Ivice Todorića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Ive Sanadera, Luke Rajića, jer cijeli proces nije zasnovan na entuzijastičnim pojedincima već na desetljećima građenom i dorađivanom sustavu.

Prvi dokaz tome obratu u cilju susreta objava je informacije da se kompanija Hewlett-Packard (HP), koju su na globalnom tržištu pretekli kineski Lenovo i američki Dell (koji hrvatsko izaslanstvo nije posjetilo), dijeli na dvije: HP Enterprise i HP Inc, prilikom čega će HP, umjesto ranije planiranih 45-50 tisuća zaposlenih, otpustiti 55.000 radnika. Proces podjele i otpuštanja u HP-u bit će završen do kraja fiskalne 2015. godine.

Očekujemo nove vijesti iz Microsofta, Ciscoa, Oraclea i IBM-a.

5 October 2014

outsourcing

Nezgodan taj outsourcing. I borba s njim. I protiv njega.

Imaju golubovi, a i neke druge ptice, običaj da se pošlihtaju po žici, kabelu što spaja dva stupa, bandere, njima, a nekima i više od toga, poredaju se kao na smotri i čekaju na pregled. I dogodi se, bit će normalno redovno pražnjenje probavnog trakta, ili loša probava, svašta se za pod kljun može naći, možda strah, jer svakakav se nasilan zvekan s u blizini nađe, da se neki i useru. Uglavnom, ispod takve smotre nije za prolaziti.

Jednu takvu smotru neki sam dan ugledao pored jedne od obližnjih mi gomnazija, tko bi im brojeve zapamtio, a ispod njih - fotograf, reklo bi se neoprezni amater jer nije baš dobro procijenio opasnost od zračnog miniranja.

Da smo u onom vicu, znate ga sigorno, dodao bih i razgovor.
Ja (kimam glavom): Fotograf?
On (također kima glavom): Da.
Ja (razumijevajući situaciju): Amater?
On (nonšalantno, okidajući ptice): A mater je kotkuće, domaćica.


Ali, u vicu nismo. Nismo ni kod škole, one gimnazije čiji se broj, kao i svih ostalih, ne trudim pamtiti. U Draškovićevoj smo. Na potezu tik prije fontana i Trga burze i hrvatskih velikana, uz zgradu u kojoj su se osim Ministarstva u ime obitelji, branitelja i međugeneracijskog jaza smjestile i karitativne udruge što se kriju iza naziva OTP i Atlanta.

Prođem tim dijelom ulice nekoliko puta dnevno. Umjesto žice kraj gimnazije - povišen dublji sokl uz povelik višedijelni izlog, ubio se za sjedenje, a na njemu, umjesto golubova - pošlihtala se zaposlena hrvatska mladež. Sjedi mladež, i muška i ženska, il je tek naslonjena na taj sokl. U jednoj ruci plastična čaša, u drugoj cigareta ili papirnata vrećica s pecivom iz jedne od obližnjih pekara ili iz nekog od dućana. Sjede neko vrijeme, a onda odlepršaju u jedno od grotala korporacije preko puta. Pri tome ostatke onih jestvina i puševina ostave na istaku, po pločniku, poput golubjih govanaca.

Sad, ne znam, nije mi jasno kako nikome od stanara zgrade ne smetaju sve te papirnate vrećice, ostaci pojedenog peciva, plastične čašice, ostaci ispijene takozvane kave, papirići i opušci na trotoaru? Ne kažem da te mlade zaposlene u telekomunikacijskoj korporaciji izrasloj na imovoni građana ove države, a koji unatoč ovom feudalnom kapitalizmu uspiju iskoristiti zakonski reguliranu pauzu za vrijeme radnog vremena, treba otjerati otamo, ali kad ih već nitko redu do sada nije naučio, ni roditelji ni škola, bi li ih barem kakav komunalni redar redu naučit mogao?


Skroz zajebana stvar taj outsourcing. Svijesti i savjesti. I osjećaja za urednost i čistoću.