matematički nizovi u vremenu

Ocvala leopardica po dezenu povlači cedulju iz automata s rednim brojevima nazvanog redomat u polupraznoj poslovnici banke.

- Ko je zadnji?
- Dobâr dân.
- Dobro... dobar dan. Ko je zadnji?
- Vi, gospođo.
- To znam, al pitam ko je bil zadnji!
- Zar je važno?
- Meni jest!
- Onda - onaj ispred Vas.
- Vi ste bezobrazni!
- Nisam, al mogu bit.
​- Prostak!!!

crna kronika

​Lijepa se vijest proširila ovim dijelom Europe. Potuklo se u bircuzu, u birtiji, jel. Mnogi će reć, i nije neka vijest, čak ni za crnu kroniku, a i kako može biti lijepa vijest da se netko potukao. I ne samo da su se potukli, njih sedmorica i njih tri, nego ih je dvoje završilo s lakšim ozljedama. Pa šta je lijepo u toj vijesti?

Piše u austrijskom magazinu Fenix, a prenose mnogi domaći portali (a vjerojatno i neki iz susjedstva i komšiluka), kako su se u jednom kafiću u Beču potukli stalni gosti. Kafić, alkohol, još alkohola, pa još, a onda različiti afiniteti, nematerijalna sredstva uvjeravanja, to jest decibeli kao argumenti, mater i jalna sredstva pa fizički kontakt kao nastavak argumentacije drugim sredstvima... Sve to kad staviš na hrpu, eto ti belaja.

Kad se svemu doda i informacija da su gosti njih desetero, bili državljani nekoliko susjednih država, konkretno, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, sav taj bircuski urnebes nije neka vijest, odnosno vijest je kao i ona da je pas ugrizao čovjeka, da se netko poskliznuo na koru od banane, a ne na šmirgl-papir...

Ali. I ovdje postoji to "ali". Nije se njih desetero potuklo jer su Srbi, Hrvati, Bosanci i Hercegovci, nit su se tukli zbog četnika, ustaša i partizana. I ne piše jesu li se dijelili po nacionalnom ključu, ili po boji kože, ili po religijskoj ili seksualnoj orjentaciji jer je očigledno nebitan podatak za vijest. Tek, razlog je bio puno poetičniji. Jedni su htjeli plesati, a drugi igrati pikado.

Jebemliga ako ovo nije lijepa vijest.

međunarodni dan pismenosti

​Prema metodologiji korištenoj u Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, a preuzetoj od UNESCO-a, pismenom se smatra osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastavak o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše. Ništa više od toga.

Eto.

Zato, sretan vam Međunarodni dan pismenosti!

Zanimljiva tema...

"Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna svake godine, a utemeljio ga je UNESCO davne 1967. s ciljem promoviranja važnosti učenja i pismenosti, ali i osvješćivanja javnosti o problemu nepismenosti koji još uvijek pogađa veliki dio svjetskog stanovništva... Prema podacima Popisa 1953. godine 16,3% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske starog 10 i više godina čine nepismeni. Ako promatramo promjene u broju nepismenih osoba kroz popise, primjećujemo da se udio nepismenih osoba smanjuje te je 2011. iznosio samo 0,8%." - piše na portalu Državnog zavoda za statistiku (https://www.dzs.hr/hrv/important/Interesting/pismenost.htm).

"Each year from 1966 UNESCO has celebrated INTERNATIONAL LITERACY DAY with the aim to sensitize and mobilize international public opinion and to elicit their interest and active support for literacy activities – one of UNESCO’s major preoccupations since its first General Conference in 1946. On this day, the Director-General of UNESCO addresses a message to the world, appealing to individuals, organizations and states to demonstrate their support and solidarity for literacy and to promote non-formal education for all, particularly for those who have been excluded from the school system." - piše na UNESCO-vom službenom portalu (http://www.unesco.org/education/literacy_2000/history.html).

Kak sad to? Državni zavod za statistiku navodi godinu osnivanja Međunarodnog dana pismenosti 1967., a na službenim stranicama onih koji su dan 08. rujna proglasili Međunarodnim danom pismenosti stoji da ga se obilježava od 1966. godine.

Kako? Jednostavno. UNESCO je 17. studenog 1965., a ne neke druge godine, 8. rujna proglasio Međunarodnim danom pismenosti i od sljedeće godine su ga počeli prikladno obilježavati.

Nakon ovih različitih informacija o istom događaju, trebao bi čovjek biti u nedoumici, da ne velim u ozbiljnoj dvojbi. Nije sad da će svijet propasti zbog dvije godine razlike u podatcima od prije pedeset godina. Moguće je da se dogodio jedan obični tipfeler kojeg je slijedio još običniji previd i svemu kumovali nemar i nonšalancija.
 
A zamislite kako stoje stvari s puno ozbiljnijim temama od jedne godine utemeljenja nekog dana pismenosti...

Internet je voda duboka, bespuće više parapovijesne nego povijesne zbilje. Državni zavod za statistiku bi trebao biti jedan od svjetionika. A nije.

koljeno

​

Starija sestra slaže escajg po stolu, mlađa preparirane ptice po rubu prozora koji gleda u obližnji zatvor. Molim je da siđe s prozora jer će pasti dva kata duboko na ulicu. Neposlušna je, hvatam je s leđa i unosim u stan. Ima crvene gegice i tamnoplavu majicu. Obećajem joj donijeti ptice koje su joj pale. Pticama su kljunovi žuti. Kosovi.

Ulazim u kuhinju. Sa stola se već širi miris pečenja. Svi su za stolom, samo se ja nećkam. Ne jede mi se. Ne jede mi se piletina. Ima carskog, mami me mama. Pristajem. Tata ponosno objašnjava tko je Sirimavo Bandaranaike. Sirimavo izgovara bez V. Boli me koljeno.

Usred dana se budim ispružen na kauču. Pomalo je neudobno. Valjda zato sanjam pukotine. Koljeno i dalje boli.

energetika po kaptolu

​Nakon što je kleroturistički odjel Katoličke crkeve u Hrvatskoj proteklog tjedna, uz pomoć podaništva s Markova trga otvorio novu stranicu poslovanja u podmorju nedaleko Trogira, iz HBK javljaju kako se, nakon osvajanja podzemlja i podmorja, okreću i proizvodnim granama gospodarstva.

Kaptolski je odjel energetike odlučio poduzeti sve mjere kako bi, a sukladno Vatikanskim ugovorima, od Republike Hrvatske, odnosno od javnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda (HELP), preuzeo sve postojeće vjetroelektrane te uz malu strojarskolingvističku korekciju od njih napravio prave obnovljive i ekumenski prihvatljive izvore energije.

Sâmi nosači turbina bi, uz konzultantske usluge primoštenskog načelnika Stipe Petrine, mozaičara Miluna Garčevića te arhitekta Arona Varge, kozmetičkim preinakama dobili konture Gospe, odnosno Blažene Djevice Marije, dok bi se, prema idejnom rješenju studentskog kapelana i velikog meštra anagramatike don Damira Stojića, prebacujući prvo slovo t iz naziva na osovinu turbine, dobile vjeroelektrane čija bi se površina pogonjenih ploha povećala za oko 0,999% i ujedno dobilo mjesto pogodno za prikivanje posvećenih replika Isusa koji će se vrtjeti na Gospinim njedrima.

Tim bi se poslovnim poduhvatima multiplicirala snaga vjere korisnika, a sve s ciljem da se puštanjem vjeroelektranama dobivenih posvećenih megavata u distributivnu mrežu HELP-a, pokrivenost opskrbljenosti poveća sa 86,28% na 100,00%.

Kako bliski izvori Kaptolu javljaju, HBK u ovom poslu, kao i u mnogim ranijima, računa na iznimnu vjernost svojih klijenata.

​monolog ozbiljno nagriza buku motora​ s unutarnjim sagorijevanjem​

- Pero, men je u tvom avtobusu ​najbolje ​od na ovom sicu. Mog s mirom s tobom da divanim i niko m ne smeta...

...

- ​Muka j sve ovo. ​Sve ošlo u očin! Vid taj parlog, kolko ga ima. A mi rânu uvozimo. Neć to na dobro. Rânu uvozimo, a mlade izvozimo...

...

- Ope onog Teslu razvlače. Te ovaki j, te onaki j. Nij taj bio ni Rvat ni Srbin. Bio j sâm vrag i anđeo​..​. Da ga nij bilo, neb ovi čvorci, vid ji kako s nebo ocrnli, neb oni imali di odmarat. A ope, da s ga pustili da radi, da ga cija nij ubla, neb čvorci imal te žice. Neb ni hep...

...

- Tražla j par kuna. Ne dam. Ne dam!​...​ Stotne sam nadavo. Iljade. Ne dam više ni lipe. A i nemam. Otkud mi.​..​ Onda j tražla da joj kupim flaš kokakôle. Žedna j, veli. Od u očin, kažem ja njojzi, da s žedna, pila b vode. Eno t tamo česma, i golubov piju džabe...

...

- I ja jesam mal lud, al nisam puno​...​ I nisam ko ovi što im drago to da j Aristotel reko da s Rvati, jedan od najstariji naroda, najzaslužniji za ostanak kšćanstva tu di smo...

...

- Mali, jêlda, jel slušaš ti mene šta ja govorim?​...​ Slušaš?! ​E nemo!... Slušaj oca i mater... I u škol slušaj učteljcu! Matmatku i jezke. Ostalo ć doć sâmo...

...

- Vidiš Pero onu kuć? I on​i​ voćnjak? Sve smo to mi, moja Juliška i ja radli i redli. I poredli.​..​ A Baja sve prodo strancima i ošo. Mi ostali kotkuće. Besposla...

...

- Znaš onog, kak se zove, onaj što j oženjo ćer od onog s kraja sela, što j uzimo zemlju u arendu? Andrija. Andrija se zove. Eno ga ​i on ​ošo u Njemačku na bauštelu... Punac mu skroz propo...

...​

- ​Idem ja sad dol tu kod Bendeka. Bud pozdravljen, Pero...

...

- ​Pfu​h!... Juliška ć me ope ubt​i​ što ​laprdam naokolo...

Vožnja gradskim autobusom od Sarvaša do Osijeka nikad nije dosadna.

skica za portret

Nisu se ni vatrogasci s terena vratili od kad je vitez​ Željko Reiner​ u tuzi i boli doznao za teške, a ipak vjerojatno interesantne i atraktivne trenutke kroz koje prolazi Split sa okolicom, a neki već prozivaju Sabor i koga sve ne pa tako indirektno i samog viteza Reinera jer su mu, zamislite, dali izraditi portret za objesit u Saboru​.​
​
A da su malo bolje istražili, da su se iole raspitali, saznali bi za tu hvale vrijednu saborsku tradiciju portretiranja bivših, a po kojoj će i bivši predsjednik Sabora Željko Reiner dobiti portret koji će ​​kao i svi​h​ njegovi​h​ prethodni​ka,​ krasiti dvoranu portreta, dvoranu Ante Starčevića.

Problem je izgleda ​i ​to što su portret viteza Reinera platili četrdeset tisuća kuna neto. A što misle ti huškači, da je ulje na platnu predsjednika Sabora za objesit u dvoranu Ante Starčevića isto što i kreda ili ugljen na papiru koji mogu za dvadesetak eura iz ruke nekog donekle talentiranog i još uvijek neprepoznatog studenta likovne akademije dobiti ​​na svakoj posjećenijoj šetnici turističkih središta i provincija duž jadranske obale​ ​​u sezoni​? ​Uostalom, iz bliže povijesti, portret devetog predsjednika Sabora, Josipa Leke, ​bio je skuplji, ​iznosio je 43.850 kuna.

Inače, saborska je tradicija da svaki predsjednik odabere umjetnika koji će ga portretirati i dobije svoj portret koji će krasiti dvoranu portreta.​ ​Leku je, po njegovu izboru, naslikao Damir May. ​​Stjepana Mesića i Luku Bebića naslikao je Vatroslav Kuliš, ​​prvog predsjednika Sabora Žarka Domljana i Borisa Šprema potrtetirala je Jadranka Fatur, ​Nedjeljka Mihanovića slikao je Rudolf Labaš, Zlatka Tomčića Fadil Vejzović, a Vladimira Šeksa i Pavletića Vlado Jakelić. Vladu Jakelića, akademskog slikara iz Splita, angažira​o je Željko Reiner.

Akademski slikar Vlado Jakelić rođen 1943. godine u Splitu. Zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti završio je u klasi Antuna Mezdjića, a bio je i suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Nakon apstraktnih početaka, priklonio se realizmu i socijalno-kritičkomu komentaru stvarnosti. Poznat je po slikama s motivima gradskih veduta i pejsaža, rjeđe mrtve prirode, a ponekad i aktova.