podložnost

Pričamo o navikama završavanja dana, ono ključno doba pred spavanje, kad se demoni probude i vilene, i pospješuju silu gravitacije.

Govorim, gestikuliram:
- Ja kad god dođem kući, meni je prije spavanja na prvom mjestu frižider pa nešto na dasku i pod četerespet.
Ona me razuvjerava:
- Popij pivo umjesto frižidera, to ti je taman. Neš bit gladan.
On demantira dodaje:
- Jedino što treba je samo nešto ozbiljno žvakati prije spavanja, to mi kaže moja gastrogasteroenterologinjinja.

Povodljiv sam. Evo me sjedim za stolom, u ruci nož nad daskom i kobasicom. Sa strane čaša s pivom.

fyodorick sukhard

​

Mjesto radnje je negdje između. Vrijeme radnje? Moglo bi bit drugo desetljeće prošlog ili ovog stoljeća, ili čak dvadeset-trideset godina više, u oba slučaja.

Po pustinji te naganjaju mahnite topdžije i mitraljesci na kampanjolama. Njih, te talijanske kopije džipova, prepoznaješ jer ih se sjećaš iz svojeg slovenskog životnog doba s početka osamdesetpete. Mitraljesce i topdžije ne poznaješ. Uspješno se, a dakako drugačije, sklanjaš iza nekih kamenodrvenih zidova i kula. U jednom trenu shvatiš da ti sva ta tanad ispaljena na tebe, ne mogu ništa. Kroz prste puštaš da ti iscuri zagrabljen pijesak, u trenucima siv i svjetlucav poput dravskog i dunavskog slavonskog, u trenucima žut, saharski žut. 

Razmišljaš o ženama ostavljenim ti na čuvanje. Nisi siguran jesu li sve te silne ljepotice za čiju si sigurnost kao zadužen, prave, od krvi i mesa ili su neke sofisticiranije verzije Nexusa. A i ne znaš zapravo za koga ih i od koga čuvaš.

Samo valjda san, popodnevni proljetni san, može spojiti Fyodora Sukhova i Ricka Deckarda u jednu osobu, u Fyodoricka Sukharda u nekom jednominutnom zaumnom sf-osternu.

smrt tvorca svetog tekstprocesorskog trojstva

Pretpostavlja se da je Norvežanin Johan Valer izumio spajalicu. Mnogima je olakšala i olakšava život, a za njega, Johana Valera, skoro nitko ne zna. Čak i da je nije on izumio, autor bi ostao nepoznat širokim masama koje spajalice koriste ili su barem vidjeli ili čuli da spajalice postoje. Je li to bolje ili je bolje da ga se svi po tome sjećaju, njemu je već dugo vremena sasvim svejedno.

Tako će vrlo vjerojatno biti i sa odnedavno pokojnim Larryjem Teslerom. Larry Tesler je, naime, čovjek za kojeg vrlo vjerojatno niste čuli, a njegovim se alatom koristite skoro svaki dan, skoro svaki sat. Kako tko. Larry Tesler je izmislio sveto trojstvo svih tekst procesora i mnogih drugih alata za unos teksta: sveti Cut, sveti Copy i sveti Paste.

Bio je Larry Tesler, kako se to često za znanstvenike i inovetore kaže, čovjek ispred svog vremena, a takvih nam uvijek i svugdje treba. Da barem malo održe ravnotežu sa sadašnjošću zbog mnogih koji žive u prošlosti, naravno ne onoj nanoprošlosti koju svi zbog zakona prirode doživljavamo kao sadašnjost, nego u dubokoj teškoj predinformatičkoj prošlosti.

Napravio je Larry Tesler još mnogo toga u doba prapočetaka informatičke ere. Programirao, izmišljao programe i alate, njegovi su savjeti bili važni i korisni mnogim odjelima razvoja tadašnjih naprednih kompanija koje su se počele intenzivnije baviti informatičkim tehnologijama. Smislio je još mnoge korisne stvari, ali bio je tvorac jedne od danas najkorištenijih.

Mnogi su se mali narodi trudili prevesti značenje imena tih tekstprocesorskih svetaca pa se pojavljuju izrezivanja, lijepljenja i slični semantički promašaji koji su samo omogućili jačem asimiliranju izvornih naziva svetaca u mnoge jezike. Počeli smo katati, kopirati i pejstati svakodnevno, češće nego bogarati ili kako drugačije bogohuliti. Izrezivanje i lijepljenje je ostalo u domeni izrade kolaža na likovnom odgoju. Nerijetko znamo prva dva sveca spojiti u ovaj drugi pa od trojstva ostane dvojstvo, ali iako neispravno, ipak sasvim razumljivo i dovoljno sveto i uportrebljivo.

Kako stvari sa sjećanjima na inovatore danas stoje, ostat će Larry Tesler nepoznat širokim masama koje njegove tri alatke koriste ili su barem vidjeli ili čuli da te postoje. Je li to bolje ili je bolje da ga se svi po tome sjećaju, njemu je sad sasvim svejedno.

Trebalo bi još nešto prigodno dodati, nešto kao zemlja, cut, copy i paste, ali ne ide. Od nekud neku frazu i floskulu izrezat i ovdje zalijepit ne bi bilo neprikladno, ali bilo bi jeftino. Dok pokušavam smisliti neku CCP doskočicu, po glavi mi se ritmički mota "Cut'n'Cut and Copy Paste" po Ianu Duryju. Laka mu zemlja bila. Larryju. Kao i Valeru i Duryju.

ona, ona i on

​ona (41), ona (43) i on (63 b.c.)

- Lijepa ti je punđica.

- O, hvala ti, draga.

- Ćutak.

 

- Oli se na žuljanskom za punđu kaže ćutak?

- Nikad čula taj izraz.

- Govance.

mesnice, tržnice, predrasude i stereotipi

​

​​Kad jednom prestaneš imati jedan plac, utrinski, i zamijeniš ga čak s tri, Branimircem, Dolcem i Kvatrićem, shvatiš koliko si tim dobitkom izgubio. Od znane stalne stavke postaneš jedna obična prolazna stavka. Što je gospođa rekla? Bilo da staneš pred prozirnim pultom obasjanim diskretnim crvenkastim svjetlom pod kojim bi i govedina iz doba prvog izdanja Balada Petrice Kerempuha izgledala kao mliječna teletina, a kako ne bi ona što je, ne maturirala nego remetinečki odležavala, bilo da zastaneš pod tržničkim šestinskim svjetlobranima pod kojima i glavica celera izgleda kao mini lubenica u završnoj fazi dozrijevanja, dočeka te pitanje: što je gospođa rekla? 

Bilo da je pred tobom mesar u krvavo bijeloj kuti, bilo kumica opasana pregačom boje upravo iskopanog krumpira, opet pitanje: što je gospođa rekla? Ima tu varijacija: od "Kaj je gospođa naredila?" do "Štaj gospoja naručla?". Sve začinjeno sa nekoliko "izvolte", "fala lepa", "molim" i sličnim dodacima uljuđene trgovačke konverzacije superiornog prodavača i inferiornog mušterije. Gledan istim očima kojima plavušu gleda tulavi automehaničar, skeniran radi procjene tvoje sposobnosti razlikovanja koljenice od kotleta, gefufne od getribe, buta od bifteka, rotkvice od cikle, ratkape od bobine, dunje od dinje, kučeta od mačeta. Bez gospođe ti nema kupovine. 

Nekad ti je to strašno išlo na živce, znalo bi te tako opeći to viđenje tebe kao indolentnog mužeka koji, umjesto da lovi lukom u strijelom kao svaki odrasli homo sapiens muškog roda, okolo hoda s cekerom i bespogovorno plaća za nešto što zna jedino da treba završit u loncu, toliko da si znao krenuti o obranu sebe i cijelog muškog roda na prvoj crti tezge rasipajući svoje poznavanje materije, uočavanje razlike između peršina i pastrnaka, da je to prelazilo prag dobrog ukusa. Šta je gospođa rekla, šta je gospođa rekla. Eto vam, šta je gospođa rekla! Rezultati toga su bili vidljivi doma. Dno štanicle, škarnicla i škartoca bilo je naravno vlažno. Spretnošću šibicara, ruke koje prodaju su ti pod izabrane plodove nerijetko pod normalno znale ubaciti i ponešto trulkastog balasta, u odeblji bijeli papir u lijepo podvijenom krasnom komadu buta dočekivala bi te žila za kamdžiju napravit, uz krumpir si kupovao i tešku vlažnu zemlju, a s lukom si dobivao toliko sasušenih opni da si mogao ofarbat plantažu jaja. Šta je gospođa rekla. 

Gospođa je umrla, znalo ti je doć da kažeš, prošli mjesec je umrla, a vi me jebete da šta je rekla! Onda shvatiš da je to poprilično nefer, da može ljudima izazvat traume usljed nenadanog napada empatije i da je ponekad najjednostavnije reći šta je gospođa rekla i kući donijeti neonečišćene i svježe namirnice bez umetaka, bez kala i kâla, pa šta god da je gospođa rekla. Zato ti uvijek ostaje ona mala doza zadovoljstva koje je obuzimalo inspektora Columba na kraju svakog slučaja. ​

postizborna

Plavi su na teren istrčali s najjačom postavom. Crveni su, uz nekoliko veterana, na terenu bili u podmlađenom sastavu. Plavi su u utakmicu krenuli agresivno s dosta prekršaja, čak na rubu incidenta. Crveni su zaigrali povučeno, oprezno. Plavi su imali nekoliko stopostotnih šansi za zabit gol. Crvene je spašavao golman. Kako je vrijeme odmicalo, plavi su izgledali sve umornije i nervoznije zbog promašaja, dok su Crveni sticali sigurnost i sve opasnije prijetili golu plavih. Plavi su radili krive izmjene, jer boljih od prve jedanaestorke nemaju, Crveni su u igru ubacivali ozbiljna pojačanja. Plavi su promašili. Crveni su zabili. Liverpool je sinoć u gradskom derbiju pobijedio Everton.

izgubljenost u vremenu

Ovi praznici i spajanja vina i neradnih dana s prasetinom i francuskom skroz su me izbacili iz vremenskog kontinuuma. Zemlja mi se tako zavrtila oko sebe i Sunca da sam se probudio kao da je subota, onda sam shvatio da je srijeda iako je, mislim, četvrtak. A spava mi se kao da je ponedjeljak.