pismo operativcima iz agencije za provalništvo

Poštovano provalništvo,

Ti, NN, muškarče u kasnim dvadesetima u havajki i kratkim hlačama i ti, NN, nešto mlađe djevojče u zelenoj aljinci (ne vidjeh vas, al tako vas susjedi koji su vas na svojem katu zatekli u operativnoj fazi opisaše), žao mi je što ste se toliko namučili oko brave koja je, kao pametnija, popustila.

Žao mi je što ste morali isprevrtati sve ormare. Košulje i hlače još kako - tako, al čarape i gaće!? Jest da su čiste, ali nekako mi se čini da nije baš ugodno po tuđem rublju vršljati. Valjda ste imali rukavice. Ako niste, u kupaonici, u drugoj ladli ispod umivaonika stoji nedavno načet paketić.

Žao mi je i to što ste morali prekapati po višemjesečno građenom kaosu na komodi, nastalom sudarom kojekakvog kablovinja, svjetlomjera i satova, olovaka i cedulja, cedeova i adaptera, mrtvih daljinskih upravljača i laptopa, neplaćenih računa i opomena. A sve ne biste li pronašli išta iz domene vaše interesne sfere.

I žao mi je što ste morali poskidati prašinu sa police sa knjigama ne biste li našli nešto iza njih jer iza tih vidljivih redova knjiga samo su još jedni redovi knjiga. Dobro, vidim da vam Ruska avangarda i Faust Vrančić nisu po volji, već preferirate rječnike i priručnike, a ni Douglas Adams i Krleža vam nisu strani, no jedino što ste iza knjiga mogli naći tek je kutija sa iskorištenim kinokartama.

Vidim da ste pregledali i kutiju sa novogodišnjim ukrasima (nemojte se ljutiti ili osjetiti povrijeđenima, ako ste kršćani, što te ukrase ne zovem božićnima, ali od malih me nogu tako učilo i tu si, hvala zdravom razumu, ne mogu pomoći) i da vam nisu baš bili po volji. Bit će da nisu u trendu za sljedeću sezonu.

Zlata za odnijeti u otkupne dućane u mene nema osim u tragovima. I to u imenu. Eura bi se našlo jedno nulazarezšest, kovanih naravno, a od domaćih životinja, umjesto kuna s ljudskim licima uzgajam samo dugonoge pauke.

Jebiga! A da ste samo pitali...

E! Da ne bi bilo da mi je stalno nešto žao, moram priznati, drago mi je što ste mi pomogli pronaći jedan mio mi predmet. Magnet kodnog imena Jedan Utorak Kod Šenoe (vi'š, i u nazivu mu riječ "kod"). Već ga pet godina neprežaljivo ne mogah naći. Tko bi ikad pomisliio da se zalijepio za nutrinu poklopca metalne kutije s negativima.

Hvala vam od srca!

PS

Nakon temeljitog čišćenja i inventure, rezime pohoda nezvanih i nesačekanih gostiju što mi štetu na ulaznim vratima napraviše: otuđen HDD WD MyBook (eksterni s vlastitim napajanjem) od pola terabajta dvotrećinski popunjen podacima koji se tiču uglavnom mene. I bliske mi okoline. Ne umišljam, ne utvaram si, kak bi rekao trener svih trenera, da to ima nekog većeg značenja osim što je bio dobro upakiran u Haminu spužvastu fasciklu. Živjeli!

doček nove g... države

Nisam imao tu sreću, privilegiju bi možda rekli neki, gledati svečani program pripojenja Republike Hrvatske matici Europi nit uživo nit na televiziji. Prvo mi nije padalo na pamet jer nisam ljubitelj masovki bilo kojeg oblika. Boje također. Drugo, tevelizijski aparat mi skuplja prašinu pod kuhinjskom radnom pločom i samo je susjedstvo krivo što nije završio kao Stublićev radio, pa sam bio oslobođen i te vrste torture bilo koje od tevekuća.

Umjesto toga s inokosnom sam se domovinom oprostio pokušavajuć gledati neki ni naoko duhovit film, redatelj i scenarist su sigurno imali najbolje namjere, al što vrijedi. Dobra volja je najbolja, ali samo u vlaku u snijegu. Tako sam usljed svega toga i zaspao.

I zaspao bih ja tako u Hrvatskoj, a probudio se u europski osvit ponedjeljka da me točno u ponoć (pogledao na sat što mi kraj uzglavlja glumi budilicu koja mi ne treba) nije razbudio rafal detonacija različitog intenziteta. Pa jedem ti i festival vatrometa i kinesku tradiciju i proslavu pripojenja! Da sam ja kojim slučajem sa svojeg balkona krenuo mahat prskalicama, sjatilo bi mi se čopor specijalnih postrojbi sa zemlje i jedno jato istih iz zraka pa bih vidio ne dvanaest niti 27-28 zvjezdica već bih po kumovoj slami prolio cijeli mliječni put. I s malim i s velikim početnim slovima.

Pa onda ustani zatvorit prozore i balkonska vrata ne bi li se količina buke smanjila, pa odi vode popit jer je večera bila slana, pa odi na zahod na sjeveru stana, pa lezi i bulji u smrznutu odjavnu špicu one nule od filma, pa...

Znate i sami. U Hrvatskoj je bila laka ljetna nedjelja, a u ovoj europskoj zajebnici odmah crni radni ponedjeljak.

bez euforije, molim

jezik naš svagdašnji

Hrvatski su jezičari (a ne, turski i kineski; čitati sa prvim zarezom ili bez, ovisno o razumijevanju) iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a nakon podrobnih konzultacija sa Hrvatskom Biskupskom konferencijom i Glasom Koncila, održanim na neutralnom terenu na Trgu žrtava fašizma (kbr. 4), a povodom završavanja hrvatskog pravopisa, promocije portala te najave tiskanog izdanja u ranim jesenskim danima i inačicama za pametne telefone i tabletiće, namijenjenog kako domaćima, tako i gostima, prihvatili prijedlog klerodostojanstvenika te samostalno, neovisno i bez pritisaka, odlučili da se ubuduće riječ komunizam piše prvim crvenim slovom. O svemu iscrpno, pismeno i informativno u dnevnom glasilu s juga Europske Uunije: link.

U isto vrijeme, izvjesni sveprisutni M.B., izumitelj teleporta, poznat i po velikim dostignućima iz područja ekologije, biologije, anatomske fizike, akvadinamike te mnogih drugih sportskoznanstvenih disciplina, uzverao se na ljestve kako bi prikucao još jedan čavao u gorespomenuti pravopis. Više, golje, crnje U Bezgrešnom listu: link.

hrvatski bandanatomium

"U podnožju Anatomiuma, gdje danas ponosno vijori hrvatska zastava u čast hrvatskog predsjednika, mogu reći par riječi. Na Trgu svetog Marka, pored crkve svetog Marka, Hrvatski parlament i Hrvatski sabor su simboli hrvatske povijesti, hrvatskog identiteta i hrvatske državnosti."

(izvjesni hrvatski M.B., Bruxelles, 24.06.2013)

posljednji dan proljeća

Omalen klimatiziran prostor, posljednji dan proljeća. Pult. S jedne strane pulta kombinacija, licem, Vukojevića i Šukera, ne mislim na nogometaše, s druge strane ja.

- I erjedan Vas molim.
- Nema problema. Recite na koga glasi?
- Sedmica.

Piše.

- Do... obro. Adresa?
- Kačićeva sedam a.

Piše.

- Ha!? Zgodno. Dobro kaj je na toj adresi, hahaha!
- ?
- A znate, postoji i Devetka.
- Je, na broju devet, al u jednoj drugoj ulici.
- Da, kak znate?
- I oib zapišite, molim.
- A znate kaj, ja sam se raspital, jer sam bil na takvom mestu, to opće ne treba pisat. Ja Vam stavim svoj matični broj obrta i to Vam je to.
- Je. Šest devet sedam...
- Evo, evo, pišem.

Piše.

- Sad ste me podsetili.
- ?
- Imel sam, znate, jednog kaj je samnom u školu išel, zvali smo ga Žabac.
- ?
- A prezival se je Žabarić. I, znate, pitam ja njega jednom, Žabac, jel ti znaš zakaj tebe zovu Žabac? A on me gleda. Pa zato kaj se prezivaš Žabarić, velim ja njemu... hahahaha!!!
- Jel Vam netko rekao da ste duhoviti?
- Mmmm... Ne!
- A da razmislite zašto? Doviđenja.
- ?

Izađem podnosit vrelinu dana. Lakše neg ovo unutra.

konkluzija

Goni te neka iracionalnost traženja smisla, a onda, uza svu gomilu te eskapističke naive, shvatiš racionalnost besmisla.