praznik žena

Bilo je nezgodno s tim nazivima mjeseci. Prvo te nauči internacionalno, a onda preseliš, pa te krene pilat nacionalno. Kolovoz i kolozov, listopad, lipanj i ožujak, studeni i prosinac. Siječanj, svežanj, veljača, svibanj, rujan. Srpanj, lipanj, kuac, palac. Nikako im redoslijed zapamtit. Jednostavno je, veli, samo gledaš šta se na njivi događa, i šire u prirodi, i u društvu i prepoznaš koji je mjesec. Baš. Kako da ne. Evo, možemo i po imenima ženskim iz razreda mjesece nazvat. Prije bih zapamtio.

Praznik žena. Tako piše. '79. I unatoč ožujku, slavio se 8. mart. Dara, Vesna, Ljubica, Biljana. Nada, Branka, Dragana, Jelena. Srđana,... Nikola, Ivo, Željko, Radenko. Drago, Zoran, Martin,... Razrednik - Vaso. Drago, mister tadašnje prigodne čajanke, i danas se naslikava s misicama, a miss razrednog odjeljenja, Srđana, vjerojatno još gazi kalifornijski pijesak. Neki su i dalje u Dalju, neki su otišli daleko, dalje, neki zauvijek i najdalje. Tog dana mladi Travolta slavi okruglo godinu dana u novoj sredini. Danas, prvog travnja, slavi Prvi april.

kadar ponedjeljka pred kišu

​

Koji će kadar iz pješačke zone zapeti u oku promatrača? Možda najlonska vrećica dok s papirom pleše po ulici. Možda titranje lišća u parku, na stablima i pod njima. Možda biciklist u laganom slalomu. Možda tusti oblaci u dolasku. Možda. Možda.

Stara popločana gornjogradska ulica. Blag vjetar pred kišu. Ispred mene - oni. On, otac, oko 35 godina, jablan. Uzan i prekratak sakoić, takva je moda, cipele u tonu. Na crtu počešljan, njegovana brada. Ona, kćer, sedam-osam godina. Tamne hlače, tamna vesta, šarena marama oko vrata, tenisice. Preko ramena nevelika torbica. Ono, pas, francuski buldog, dovoljno su daleko da ostane "ono". Nevezan trčkara, pregledava stupiće i rubove uz kuće. Fejzbuk neki pseći. Njih dvoje šeću, nešto razgovaraju. Vjetar pojačava. U trenu, kćer ocu daje torbicu i iz zaleta krene pravilno raditi gimnastičarske zvijezde. Pas zastane, pogleda jednu tu njemu neizvedivu vratolomiju i nastavi svojim putem. Nakon nekoliko dobro odrađenih zvijezda, otresa dlanove jedan o drugi, otac joj vraća torbicu. Smijulje se, pomalo zavjerenički.

Nekima je ponedjeljak pred kišu bio lijep. Baš onako lijep.

međuvrijeme

Međuvrijeme je. Pun je Mjesec, proljeće je. More je, onako, nit hladno, nit toplo. Do otočića, Mali Host mu naziv, nedaleko od obale, na putu do većeg otočića, dovezli se Senkovim kajićem. Na otoku njegov brat lovi ribu i govori mu kako je umro netko Sekin. Ovaj nas ostavlja, jer mora natrag na obalu. Daje mi svoj rokovnik i marker flomaster. Napiši neki telegram za Seku, veli, i stavi puno uskličnika, doći ću po vas kasnije. Otplovljava.

Nisam siguran tko je, osim Senkova brata, još sa mnom na otoku, ali znam da netko jest. Otvorim rokovnik, izlistam ga do prazne stranice i krenem pisati velikim slovima s natruhama kaligrafije: "DRAGA SEKO," Sjebao sam! Rekao je uskličnike, ja već stavio zarez, a iza zareza ne može uskličnik! List ne mogu iščupat jer su na drugoj stranici neke bilješke. Sranje. A ne pada mi na pamet te naručene uskličnike sačuvati za kraj rečenice.

Ubrzo, pred sumrak do nas doplovljava neki brodić. Na njemu Irena. Prilazim moru, a to i nije problem jer cijeli otok nema dvjesta kvadrata, umočim noge u more, a podlaktice naslonim na neku željeznu štangu zguljene boje i načete morem. Pokazujem joj majicu s Kafkom, a ona glasno razmišlja govoreći da me nije trebalo pokazati Mirjani. Ne pitam se otkud se znaju. Pitam je jel vidjela Senka, veli da jest i da je otišao nešto jesti i doći će po nas iza deset. Odlaze i oni.

U deset će već biti mrak, ali koga briga kad se u međuvremenu možeš probudit i požuriti zabilježit san.

biking in the rain

Sinoć sam vozio po kiši. Bicikl, naravno. Cijeli dan svi meteorolozi i prognostičari trubili kako će kiša u jedanaest navečer, i sâm znam da će padati i opet je dočekam na kotačima. Dok sam do kuće doveslao, bio sam mokar ko miš. Ne znam kako su to miševi mokri, al mi preci iz prvog koljena znaju tako govorit. Iz drugog su koljena isto. Kako god, ovaj miš je imao mokro lice, šake i skoro cijele noge. Sve skup​​a s naočalama, hlačama, čarapama i tenisicama. Gaće su mi, hvala na pitanju, ostale suhe.

Posljednji put to mi se, doduše za dana, dogodilo na Prvi maj 1986. godine. Datum pamtim jer je bio praznik, a ja se vozio do ne baš bliskog najbližeg otvorenog dućana kupit sladoled; godine se sjećam jer je pala zajebancija kako me oprala černobilska kiša jer je u pet dana od katastrofe 26.04. bilo taman dovoljno vremena da oblak radijacije dopre do naših krajeva atmosferom horizontalno i kišom se okomito spusti na tlo. Iako se atmosferske promjene kreću sa zapada prema istoku, ova se, vjerojatno zakašnjela sibirska anticiklona pojavila baš u pravi tren da tvrdosocijalističkom, da ne kažem komunističkom, radijacijom počasti trulokapitalistički zapad. Mi smo joj pak, samoupravno bili na putu i postali kolateralna žrtva.

Povrće se, lisnato poput salate, to pamtim, zbog eventualne kontaminacije radijacijom trebalo ispirati dugo i pod jakim mlazom vode. Za ostale biljke i kućne ljubimce vrijedilo je slično pravilo. Ja sam svoje tuširanje kontaminirao prostorvremenskom točkom. Posljedice toga su vidljive i danas.

Inače, kod prijateljice smo, uz rastaljivanje već spomenutog sladoleda, slušali Buldožer. Pljuni istini u oči iz sedamdesetpete i Novo vrijeme, album star sedam godina.

 Drugovi
Naš radni zadatak
U prelaznoj budućnosti
čuvajmo granice mogućnosti

Drugovi i drugarice
Naša obostrana želja
Napraviti korak naprijed
U novome svijetlu

Novo, novo, novo vrijeme

II. poluvrljeme
Snažni mladići
Prebacuju svijetski rekord
Visoko
Više! puno više!
Puno više nego prije rata

Novo vrijeme, staro stanje
Novo vrijeme, isto sranje

Novo, novo, novo vrijeme

Drugovi (i domaciće)
U postepenom porastu (pravo zadovoljstvo)
U kritičnim godinama (može donijeti promjene)
Opet ćemo dokazati (neotpornom organizmu)
Ako bude trebalo
3 puta dnevno jednu
žličicu uz malo vode

Novo, novo, novo vrijeme

Vrijeme danas
Duboko područje niskog zračnog pritiska
Koje se kreće od Zapada prema Uralu
Zahvatit će noćas naše krajeve

Novo, novo, novo vrijeme

“Novo vrijeme, drugovi, donosi sa sobom i nove zadatke”
Podvukao je na kraju svog izlaganja 

 

 

 

dark side of the moon

Kao da je bilo jučer... A bilo je davno. Dosta davno.

Te godine sam završio prvi osnovne. Na kraju prvog polugodišta dobio sam drvenu šah garnituru kao nagradu za odličan uspjeh. Crnim flomasterom tata je velikim štampanim slovima napisao posvetu. Slova su se lagano razlila poroznom površinom drva unutrašnjosti kutije. Uz šahovske figurice i brojeve i slova, opssesija mi je bila i nogometna lopta. Na Dark Side of the Moon dan, sestra je napunila točno petnaest mjeseci. Majka će u smiraj ljeta napuniti dvadesetsedam. Godina, naravno. Baba i deda su konačno završili s gradnjom nove kuće na poziciji stare. U međuvremenu su cijelo ljeto spavali u pušnici. Mirisali su na djedovu torbu za jauznu koju je nosio u službu. Slanna... 

Za Pink Floyd nisam znao. Nisu ni oni za mene. Tako sam u neznanju njihova postojanja živio do sedamdesetdevete. Što se mene tiče, njima je i danas isto.

premda iako dabome

Za razliku od tatinog Rolleyflexa te ujakovog Zenita i njegove vještine razvijanja crnobijelog filma i izrade fotografija, stričev kolorac Kodak Instamatic iz njegovih (Kodakovih, ne stričevih) pionirskih dana, nije u početku davao dobre rezultate na vanameričkim prostorima. Tu nije pomagala ni polutransparentnost cvijeta lizalice rubova nazubljenih poput kovanica, a ni gondola na RIZ-ovom televizoru koja se, kako se iz priložene fotografije vidi, uopće ni ne vidi. 

Inače, lizalica je neuspješan pokušaj odobrovoljavanja objekta nakon navlačenja dolčevita veste preuskog otvora za glavu. Premda i iako, možda je tek u pitanju nenaviknutost rukovanja kamerom s autofokusom, kao i veličina glave. Dabome.

biznis-burza zajebnica

- Cigo! El može jedna pesma!?
- Može, kume, nego da može! Koja pesma?!
- Daj onu o turističkoj zajednici i gospodarskoj komori!
- Auuuu! Pa kud baš tu najskuplju!?

"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

Eto, sa malenim zakašnjenjem saznasmo da su Lu i Andy, zvuči kao linija intimnog rublja za žene i muškarce, a ne govorim napamet jer sam i sâm imao Endi gaće rađene u pokojnoj tvornici "Nada Dimić", preveslali neke naivce iz Hrvatske. Preveslali su redom: Turističku zajednicu Grada Zagreba, Hrvatsku turističku zajednicu, Hrvatsku gospodarsku komoru, neke županijske turističke zajednice, neke kompanije i neke turističke agencije. Preveslalo bi i Croatia Airlines, ali se ova izvukla jer sponzorirane aviokarte nisu iskorištene. Još.

Naime, najavljivali Lu za žene i Andy za muškarce (u daljnjem tekstu "organizatori sajma") prvu veliku turističku biznis-burzu u Hrvatskoj, ma što god to značilo, s više od 400 međunarodnih turističkih kupaca iz 30 zemalja svijeta. Četiri stotine kupaca. Međunarodnih. Iz više od trideset zemalja. Svijeta. "Organizator sajma" te neviđene manifestacije gordog naziva Central European Tourism Summit Zagreb (CETS), britanski je već spomenuti bračni par Lu i Andy Buchanan. Kao i svaki bračni par koji se bavi organiziranjem sajmova i biznis-burzi, i bračni par Buchanan ima tvrtku Cent Euro Fairs SL registriranu u španjolskoj Malagi. Britanski bačni par Lu i Andy s tvrtkom registriranom u Malagi obećao je svojim korisnicima, a ovi najavili da će Zagreb početkom prosinca biti domaćin prve turističke burze za središnju Europu.

Sajam je trebao biti održan na Zagrebačkom velesajmu 4. i 5. prosinca 2018. godine. Četvrtog i petog prosinca. I nikome iz gradske turističke zajebnice, nikome iz državne turističke zajebnice, nikome iz državne gospodarske komore, nikome niti iz ijedne druge ​zainteresirane ​​županijeske turističke zajebnice, niti iz ijedne zainteresirane ​turističke agencije i kompanije nije palo na pamet da je u to doba Adventa, kad grad Zagreb posjeti nekoliko stotina tisuća ljudi, nemoguće naći smještaj ni za strica koji dolazi sa pršutom i demižonom vina, ni za tetku s gužvarom, šapama i bocom rakije, a kamoli za predstavnike četiri stotine međunarodnih turističkih kupaca. Palo je to na pamet, vjerojatno već ranije, Lu i Andyju, to jest "organizatorima sajma". Vjerojatno im je to palo na pamet i prije nuđenja organiziranja sajma turističke burtze jer svaki će korisnik, kad već ne zna sam, da kad mu ponudiš promjenu termina, nevoljko ipak pristati jer mjesta u prosincu u Zagrebu nema ni za lijeka. "Organizatori sajma" se nisu previše eksponirali, što je i logično jer taj sajam nije predviđen za široke narodne mase nego samo za izabrane, agente četirjui stotine međunarodnih turističkih kupaca i predstavnike gradskih, državnih i nekoliko zainteresiranih županijskih turističkih zajebnica, državnegospodarske komore i sličnih likova. Tek su, ovlaš, javili Hini, Hrvatskoj novinskoj agenciji, promjenu vremena održavanja sajma jer da je, eto shvatili su i Lu i Andy, u Zagrebu to doba doba Adventa i da je gužva velika pa će sajam biti u svibnju. Malo su se naljutili njihovi korisnici, gradska turistička zajebnica, državna turistička zajebnica, državna gospodarska komora i sve ostale ​zainteresirane županijske turističke zajebnice i ​komore. Postali su sumnjičavi.

"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

Neki su se toliko naljutili da su poduzeli i pravne iskorake poput tužbe nekom nadležnom sudu u Zagrebu, ali i dalje ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je sajam otkazan. “To treba pitati same organizatore. Ono što gradska turistička zajebnica može potvrditi jest da smo s naše strane prekinuli svaki oblik suradnje s organizatorom te otkazali aktivnosti vezane za spomenuti sajam. Do toga je došlo zbog neadekvatne komunikacije i neispunjavanja obveza koje su preuzeli organizatori”, objasnili su iz ureda direktorice te zajebnice.

Pojašnjavaju iz tog ureda da su podržali organizaciju sajma osiguranjem “određenih financijskih sredstava, omogućavanjem kontakata te vođenjem komunikacije s organizatorom o prilagodbi sajma potrebama tržišta Zagreba i Hrvatske. Iako se u letku sajma navodi kao dijamantni sponzor, uz njih i Croatiju Airlines, za što je po cjeniku sajma trebalo izdvojiti 42 tisuća eura, tvrde da su uplatili 29.100 eura, i to ne u obliku sponzorstva, već kao “protučinidbu za uređenu obvezu organizacije sajma”. Protučinidbu​!?​ O da ti jebem i činidbu i protučinidbu​ i novorvacki jezik!
​​
"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

“Organizator nam nije vratio uloženi novac, a u postupku smo reguliranja statusa povrata, na način da smo Cent Euro Fairs tužili za povrat plaćenog iznosa.” O najvjerojatnijem otkazivanju ovih je dana svoje članice obavijestila i ​državna gospodarska komora, koja nije sudjelovala u organizaciji sajma​, ​i trenutačno prikuplja informacija koliko je ​njenih ​članica​, vjerojatno mimo zamolidbe komore na oprezitet,​ platilo izlaganje.


Ni u ​državnoj turističkoj zajebnici nemaju službenu informaciju organizatora da je sajam otkazan. “U više navrata pokušali smo s organizatorima stupiti u kontakt putem telefona i maila. Također, uputili smo im i nekoliko dopisa i zatražili očitovanje otkazuje li se sajam zaista”, kažu​. Državna je turistička zajebnica pak treba​la​ biti u funkciji izlagača te su umjesto dijamantnog paketa plati​ti zakup izlagačkog prostora od 50 kvadrata, i to 16.500 eura. ​​Nastojat​ će, vele,​ od organizatora osigurati povrat uplaćenih sredstava mirnim putem.

"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

U prvi te tren ovakva vijest nasmije, malo se zluradosti javi, kao, eto im, nek vide paraziti kako je kad im netko uzme mjeru, i pare; nek vide kako je tebi bilo kad ti je bostonski diler jeftinih rabljenih laptopa uzeo hiljadu kuna, a poštom nisi dobio ni dasku, a kamoli laptop po povoljnoj cijeni; nek vide kako je gradonačelniku Đakova sa svojim savjetnikom koji je Johnu Smithu uplatio 50.000 eura po primljenom e-mailu. Za neupućene, bostonski diler rabljenim laptopima je nakon mjesec dana nestao poput organizatora sajma i njihove internetske stranice, a spomenuti John Smith je inače stric od nećaka Buchananovih, Lu i Andyja, i bratić od sestrične onog Toma Forda, znate Toma, Srbin, diler droge.

A onda te ta vijest ipak rastuži. Jer kako te ne bi rastužila vijest da se na tvojeg osobnog dugogodišnjeg vampira, pa makar i jednokratno, zakači ​- ​ pijavica.