Kasno je popodne, sumrak, nedjeljna misa preko puta crkve na
Opatovini, stol u kutu. Na stolu šaroliko društvo čaša, flaša, ključeva i
kutija cigareta. Pepeljara puna opušaka. Oko stola - osmerac bez
kormilara.
Svako malo Sokol ustaje od stola, pogledava kroz
prozor, auto je parkirao u zabranjenoj zoni i pokušava ranim otkrivanjem
ukazanja kaznene vučne službe eskivirati zaslužene sankcije, ponovo
sjeda za stol, otpija pivo iz lijepe nevelike čaše.
Leptir se vraća iz zahoda,
zagleda se kroz isti prozor, niz ulicu, i dalje, u nebo nad Turopoljem,
nad Mediteranom, Afrikom, skroz do ruba okom vidljivog svemira.
- Je li pauk? - upita Sokol.
- Nije, roda je. - Leptir će.
- Uh, nemoj rodu, rađe daj pauka.
- Je li pauk? - upita Sokol.
- Nije, roda je. - Leptir će.
- Uh, nemoj rodu, rađe daj pauka.
No comments:
Post a Comment