premda iako dabome

Za razliku od tatinog Rolleyflexa te ujakovog Zenita i njegove vještine razvijanja crnobijelog filma i izrade fotografija, stričev kolorac Kodak Instamatic iz njegovih (Kodakovih, ne stričevih) pionirskih dana, nije u početku davao dobre rezultate na vanameričkim prostorima. Tu nije pomagala ni polutransparentnost cvijeta lizalice rubova nazubljenih poput kovanica, a ni gondola na RIZ-ovom televizoru koja se, kako se iz priložene fotografije vidi, uopće ni ne vidi. 

Inače, lizalica je neuspješan pokušaj odobrovoljavanja objekta nakon navlačenja dolčevita veste preuskog otvora za glavu. Premda i iako, možda je tek u pitanju nenaviknutost rukovanja kamerom s autofokusom, kao i veličina glave. Dabome.

biznis-burza zajebnica

- Cigo! El može jedna pesma!?
- Može, kume, nego da može! Koja pesma?!
- Daj onu o turističkoj zajednici i gospodarskoj komori!
- Auuuu! Pa kud baš tu najskuplju!?

"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

Eto, sa malenim zakašnjenjem saznasmo da su Lu i Andy, zvuči kao linija intimnog rublja za žene i muškarce, a ne govorim napamet jer sam i sâm imao Endi gaće rađene u pokojnoj tvornici "Nada Dimić", preveslali neke naivce iz Hrvatske. Preveslali su redom: Turističku zajednicu Grada Zagreba, Hrvatsku turističku zajednicu, Hrvatsku gospodarsku komoru, neke županijske turističke zajednice, neke kompanije i neke turističke agencije. Preveslalo bi i Croatia Airlines, ali se ova izvukla jer sponzorirane aviokarte nisu iskorištene. Još.

Naime, najavljivali Lu za žene i Andy za muškarce (u daljnjem tekstu "organizatori sajma") prvu veliku turističku biznis-burzu u Hrvatskoj, ma što god to značilo, s više od 400 međunarodnih turističkih kupaca iz 30 zemalja svijeta. Četiri stotine kupaca. Međunarodnih. Iz više od trideset zemalja. Svijeta. "Organizator sajma" te neviđene manifestacije gordog naziva Central European Tourism Summit Zagreb (CETS), britanski je već spomenuti bračni par Lu i Andy Buchanan. Kao i svaki bračni par koji se bavi organiziranjem sajmova i biznis-burzi, i bračni par Buchanan ima tvrtku Cent Euro Fairs SL registriranu u španjolskoj Malagi. Britanski bačni par Lu i Andy s tvrtkom registriranom u Malagi obećao je svojim korisnicima, a ovi najavili da će Zagreb početkom prosinca biti domaćin prve turističke burze za središnju Europu.

Sajam je trebao biti održan na Zagrebačkom velesajmu 4. i 5. prosinca 2018. godine. Četvrtog i petog prosinca. I nikome iz gradske turističke zajebnice, nikome iz državne turističke zajebnice, nikome iz državne gospodarske komore, nikome niti iz ijedne druge ​zainteresirane ​​županijeske turističke zajebnice, niti iz ijedne zainteresirane ​turističke agencije i kompanije nije palo na pamet da je u to doba Adventa, kad grad Zagreb posjeti nekoliko stotina tisuća ljudi, nemoguće naći smještaj ni za strica koji dolazi sa pršutom i demižonom vina, ni za tetku s gužvarom, šapama i bocom rakije, a kamoli za predstavnike četiri stotine međunarodnih turističkih kupaca. Palo je to na pamet, vjerojatno već ranije, Lu i Andyju, to jest "organizatorima sajma". Vjerojatno im je to palo na pamet i prije nuđenja organiziranja sajma turističke burtze jer svaki će korisnik, kad već ne zna sam, da kad mu ponudiš promjenu termina, nevoljko ipak pristati jer mjesta u prosincu u Zagrebu nema ni za lijeka. "Organizatori sajma" se nisu previše eksponirali, što je i logično jer taj sajam nije predviđen za široke narodne mase nego samo za izabrane, agente četirjui stotine međunarodnih turističkih kupaca i predstavnike gradskih, državnih i nekoliko zainteresiranih županijskih turističkih zajebnica, državnegospodarske komore i sličnih likova. Tek su, ovlaš, javili Hini, Hrvatskoj novinskoj agenciji, promjenu vremena održavanja sajma jer da je, eto shvatili su i Lu i Andy, u Zagrebu to doba doba Adventa i da je gužva velika pa će sajam biti u svibnju. Malo su se naljutili njihovi korisnici, gradska turistička zajebnica, državna turistička zajebnica, državna gospodarska komora i sve ostale ​zainteresirane županijske turističke zajebnice i ​komore. Postali su sumnjičavi.

"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

Neki su se toliko naljutili da su poduzeli i pravne iskorake poput tužbe nekom nadležnom sudu u Zagrebu, ali i dalje ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je sajam otkazan. “To treba pitati same organizatore. Ono što gradska turistička zajebnica može potvrditi jest da smo s naše strane prekinuli svaki oblik suradnje s organizatorom te otkazali aktivnosti vezane za spomenuti sajam. Do toga je došlo zbog neadekvatne komunikacije i neispunjavanja obveza koje su preuzeli organizatori”, objasnili su iz ureda direktorice te zajebnice.

Pojašnjavaju iz tog ureda da su podržali organizaciju sajma osiguranjem “određenih financijskih sredstava, omogućavanjem kontakata te vođenjem komunikacije s organizatorom o prilagodbi sajma potrebama tržišta Zagreba i Hrvatske. Iako se u letku sajma navodi kao dijamantni sponzor, uz njih i Croatiju Airlines, za što je po cjeniku sajma trebalo izdvojiti 42 tisuća eura, tvrde da su uplatili 29.100 eura, i to ne u obliku sponzorstva, već kao “protučinidbu za uređenu obvezu organizacije sajma”. Protučinidbu​!?​ O da ti jebem i činidbu i protučinidbu​ i novorvacki jezik!
​​
"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

“Organizator nam nije vratio uloženi novac, a u postupku smo reguliranja statusa povrata, na način da smo Cent Euro Fairs tužili za povrat plaćenog iznosa.” O najvjerojatnijem otkazivanju ovih je dana svoje članice obavijestila i ​državna gospodarska komora, koja nije sudjelovala u organizaciji sajma​, ​i trenutačno prikuplja informacija koliko je ​njenih ​članica​, vjerojatno mimo zamolidbe komore na oprezitet,​ platilo izlaganje.


Ni u ​državnoj turističkoj zajebnici nemaju službenu informaciju organizatora da je sajam otkazan. “U više navrata pokušali smo s organizatorima stupiti u kontakt putem telefona i maila. Također, uputili smo im i nekoliko dopisa i zatražili očitovanje otkazuje li se sajam zaista”, kažu​. Državna je turistička zajebnica pak treba​la​ biti u funkciji izlagača te su umjesto dijamantnog paketa plati​ti zakup izlagačkog prostora od 50 kvadrata, i to 16.500 eura. ​​Nastojat​ će, vele,​ od organizatora osigurati povrat uplaćenih sredstava mirnim putem.

"Internetska stranica, kao i sami organizatori sajma, nestali su prije nekoliko mjeseci."

U prvi te tren ovakva vijest nasmije, malo se zluradosti javi, kao, eto im, nek vide paraziti kako je kad im netko uzme mjeru, i pare; nek vide kako je tebi bilo kad ti je bostonski diler jeftinih rabljenih laptopa uzeo hiljadu kuna, a poštom nisi dobio ni dasku, a kamoli laptop po povoljnoj cijeni; nek vide kako je gradonačelniku Đakova sa svojim savjetnikom koji je Johnu Smithu uplatio 50.000 eura po primljenom e-mailu. Za neupućene, bostonski diler rabljenim laptopima je nakon mjesec dana nestao poput organizatora sajma i njihove internetske stranice, a spomenuti John Smith je inače stric od nećaka Buchananovih, Lu i Andyja, i bratić od sestrične onog Toma Forda, znate Toma, Srbin, diler droge.

A onda te ta vijest ipak rastuži. Jer kako te ne bi rastužila vijest da se na tvojeg osobnog dugogodišnjeg vampira, pa makar i jednokratno, zakači ​- ​ pijavica.

učiteljica

​Zavjetrina na klupama među grmljem po parkiralištu odlično je mjesto za uhvatiti svježeg zraka iako nije kao onaj blago depresivni parkić kod doma zdravlja u Karamanovom. To depresivno je više uvjetno mikrolokacijsko geomorfološki jer je malo ispod razine okolnog tla, a ne globalno, i uopće ne misli za njega da je depresivan na onaj psihički način, dapače. A i dobro je čuvano okruženje: banka, skupština, sud, Lisinski,... svega.

Gleda u kolica kako ih je pustila odmoriti, ta koja vuče godinama, točnije ono što je ostalo od njih. Nekad dječjih kolica konstrukcije sazdane od okruglih kromiranih metalnih šipki, da joj je tehničkog znanja sigurno bi se dalo nekih podataka o dimenzijama, preciznim opisom legura, načina izvedbe i još o gomili svijetu nevažnih detalja. Na kolcima nekoliko cekera istkanih od crvene, bijele i plave like, uhvati se kako bira redoslijed nabrajanja boja obzirnije od tkalaca, sa patentzatvaračima, cipfovima, zipovima, ciferšlusima, rajsferšlusima ili kako ih se još sve ne zove. Pregurala ih je stotine i stotine kilometara otkako je u Zagrebu, od Maksimira do Keglića, od Ribnjaka i Zrinjevca do novozagrebačkih oaza u rasteriranom betonu.

Sjeti se kuće. Velika kuća na kraju ulice zasjela poput kraljice majke. Sjeti se sebe djevojčice kako je skupljala po vrtu jagode, brala trešnje i gutala ih onako žive i kako je pažljivo hvatala bravu na dvorišnim vratima da ne bi ruke zaprljala jer to ljudi diraju. Školske torbe se sjeti, one za na leđa, sa mačjim očima. I škole. Prvo iz onih dana klupe, a poslije katedre. I kako su je starije kolege i dalje gledale kao dijete koje je došlo u zbornicu slučajno, a ne kao kolegicu. Sjeti se smrti oca i nedugo zatim i majke, njihove ljubavi i međusobnih tajni koje je prepoznavala u sitnim detaljima. Kad je ona kao dijete, onda su sigurno i oni... mora da je to bila neka njihova igra.

Izvuče sa donje police kolica novine. Stare novine. Vidi to po datumu, no ne smeta. Vijesti se i tako ciklički ponavljaju, baš kao kakav politički ritam zločina. Da, Ritam zločina, Tadić, Šovagović. Dobri ljudi, zna, ma gdje koji bio. Prijeđe fokusom po površini, po naslovima, nasumce ih otvoru. Crna kronika. Uvijek otvori crnu kroniku. Vijesti o bizarnim kriminalnim događajima kojih poveznice nitko ne vidi, a sami ih pisali. Naivci.

Gleda oko sebe posvuda ovu jadnu novokomponiranu sirotinju što na repu tehnološkog ushita i na krilima potonuća civilizacije skuplja ambalažu za pola kune po komadu. Koliko skupe po danu? Dvadeset? Pedeset? Sto? I potroše li radni dan za to ili više? Je li moguće tako? Sa nekretninama, djecom, mogu li prehraniti sve uopće? Uh, previše pitanja za jedan skoro proljetni sunčan dan. Podigne glavu, vratu da doći do zraka ispod čvora marame. Moglo bi pasti kakvo kupanje, nije već dugo. Kad ne stigne. A i rašta, kad je sad svejedno? Morat će opet do banke, podić koji dinar za ovaj mjesec. Zna da su kune, ali ona to bez nostalgije jer nema ničeg za čime bi žalila, više kolokvijalno.

Povremeno je viđala i ljude iz mjesta, one starije, dobro prije su bili mlađi, kako u Zagreb dođu. Poslom. Fakultet, sud, bolnica, djeca na školovanju, sve rjeđe neke studente i sve češće neke roditelje, odrastanje. Neke je znala iz škole, pamtila je imena i lica najlošijih i najboljeih đaka, a one iz sredine Gaussove krvulje, ono mnoštvo, njih nije. Samo masa.

Nisu je prepoznavali, ili su se pravili. A čula je priče, onako, ovlaš spominjanje u prolazu dok vuku cekere i torbe Tomislavcem unezvjereni od nedolazaka tramvaja. Te kako su je uništili četnici, a onda kako je, udbašica jedna, utekla od hrvatske države i hrvatskih školskih programa, pa kako je proćerdala kuću i imanje na koznakakvim kockama, te da je poludila... Svašta. Da su je oni prvi išli uništavat, jednostavno bi je ubili, a da je od Hrvatske išla bježat, ne bi u Zageb pobjegla pobogu. Prokockala, poludila, máh...  Nikom ne bi pala na pamet obična stvar, da su joj dosadili, i oni tamo, i mnogi drugi, i da se rasteretila svih dobara kako bi bila pokretna ako zatreba. A ustvari nije ni očekivala da je shvate. Mali ljudi.

Ne podižući glavu skrene pogled prema ritmičkom lupkanju potpetica o pločnik. Zgodna neka ženica. U prolazu joj, ne može reći da je nego dobronamjerno, uz pristojno "izvolite" pruži praznu bočicu vode, onu malenu, kao kakav milodar. Eto šta je snađe pod stare dane.

poetika i politika

Nešto prevrćeš po nekim virtualnim sveskama, preslaguješ police, brišeš prašinu, bacaš beskorisno, praviš slobodno mjesto za nove stvari, kadli naletiš na par prijepisa nečijih ​ran​ih​ radov​a​.

​

Samo ti je jedno i amaterski za zaključit: kakva ​rana ​poetika, takva i  ​kasn(ij)a ​politika. Onda pomisliš, da su bar završili u obaveznoj lektiri umjesto u povijesti, svijet bi možda bio bolje mjesto. I još dvojiš, ne znaš jel gora loša poezija ili anemična košarka.

***
​​
Noćas
obeščašćene su moje krizanteme
zloslutni vjetar nije plakao nad mirisom tamjana
bilo je dugo i nije bilo lijepo
jer svatko je išao svojoj ljubavi
koja je čekala u imenu Natali ili Sebastijan.

izvjesna J.K. (nije Rowling)
​
***

Dosta mi je polovnjaka.
Hoću, konačno, muški da me se.
Balkanski, štono riječ.
I to: sada. Odmah. Nunc aut numquam.
Dosta mi je polovnjaka.
Tko će me, ah, tko će me, konačno, muški?
Drhćem uzbuđena. Zakoraknuti u povijest?
Quid multa? Muškarčinu čekam. Dokrajči!
Dosta mi je polovnjaka.
Numerus Negidius. Prekini, konačno, agoniju.
Dosadni niz historijskih zelembaća.
Faex populi.
Čekaj s asfaltom. Iskorijeni najprije.
Dosta mi je polovnjaka.
Od Avara do danas. Iskrči sve, konačno.
O, sancta simplicitas. Muški me dohvati!
Ne dvoumi. Iščupaj. Ob maiorem cautelam.
Dosta mi je polovnjaka.
Po peti put. Po tko zna koji put. Konačno:
Svrši!!! O fictus possessor. U spomen:
Mojim imenom cestu nazovi.
Nuper obiit.

izvjesni I.S. (nije Bashevis)

***

Univerzalnost svekolike kakvoće:
duhovnosti neopredmećene,
ljepote neotuđene,
neosiljene mirnoće.
U sazvježđima su snovi i slutnje
uljudbe (drevne i) nove:
u sukladnosti samobitnosti i sveopćosti
da obzorja svemiropolisa zamamna
na orisu horizonta još maglena
u vidozorju duhovnih muževa
što stazama trnja i otrovanih ruža
ustrajahu u raspeću svoga duha
do zrenja sveta, daleka i nedohvatna.

izvjesni F.T. (nije Marinetti)

***

sav taj jaz, vol.2

- Gle vako. Matematika j jako važna u životu. Paz primjer. Imaš pipu, slavinu, jel. I imaš posudu koju trebaš napunit vodom iz pipe. Ak vodu pustiš jače, mlaz pada na rub posude i pola vode ulazi u nju, a pola prolijevaš. Ak vodu pustiš na najjače, ode sve preko posude. A ak vodu pustiš sporije da curi, voda ulazi u posudu, al curi sporo i posuda se sporo puni. Tu sad moraš znat kolko blizu ruba i kolko jako vodu moš puštat da b izračuno najbrže moguće punjenje. Jel kad je malo jači i malo prelazi il kad je malo slabiji i ne prelazi... Ne znam ja, al ima t tu visoke matematke sigurno, ima i limesa i derivacija i integrala i ko zna kojih tih matemačkih obrazaca i modela sve nema. Zamisli, sve moš izračunat. Ak poznaš alat. Jasno, moraš znat neke osnovne podatke, moraš znat maksimum i minimum snage mlaza, kut pada, opseg i volumen posude...

- A zašt ne b sam izmako posudu, otfrljio pipu do kraja i napunjo posudu maksimalno brzo?

'79.

Sedamdesetdeveta je. Već je godina od preseljenja iz naboranih brdskoplaninskih krajeva u popeglane ravničarske.

Te smo godine, onako, napredno osnovnoškolski, a povodom stogodišnjice njegova rođenja, iščitavajući dostopnu literaturu ("Kroz vasionu i vekove") i proučavali rad Milutina Milankovića, svojim rođenjem ​ tadašnjeg mi sumještanina, matematičara, geologa, klimatologa i astrofizičara, i građevinskog inženjera također. Nemalen je (bio) njegov doprinos znanosti, naročito u astronomiji i klimatologiji, a pogotovo u analizama i zaključcima o cikličkim promjenama ​klimatskih pojava, što je i svjetska znanstvena elita potvrdila u doba kad je moja generacija tek počela grijati školske klupe​​. Jedan od prvih i važnijih detalja iz njegovog života jest da je rođendan imao 28. svibnja, dakle dan prije mene. Slavilo se​ dva dana​.​

Te godine, nešto kasnije, past će i prva klapa kratkometražnog igranog filma "Lopta". Kameru je držao Dragan Nemet, tada školarac iz Erduta, danas osnivač KPH iz Dalja, glavnu žensku rolu imala je odlikašica Srđana, kćer nastavnice iz zemljopisa, a glavna mušku ulogu odigrao je ​autor scenarija, režiser i montažer. Foto-kino sekcija u osnovnoj školi okupljala je šaroliko društvo s obzirom na količinu talenta i omjer truda i lijenosti...

* * *

Papir - kristal bijeli, Fotokemika; film - crnobijeli, Efke KB21 od 21 DIN-a (Deutsches Institut für Normung čiju smo kraticu smo u to doba vrlo važno znali odgonetati pod krivim nazivom Deutsche Industrie-Norm; u prijevodu: 100 ASA); autor​, kamerman iz prethodnog pasusa - imao loš dan.

Pozadina je vanjska strana zida crkvenog bedema. Vestu je štrikala baka Naka (od milja naopako od Anka). Teget plava s masu previše ovratnika. Teget plava je i Adidas kratka kabanica. Frizura je postojana. Poput jedine četvorke. Iz zemljopisa. 

ponedjeljci

​Ponedjeljcima treba dati šansu.

Ono što oni, ponedjeljci, sad jesu, jesu jer smo to mi od njih napravili. Nisu oni toliko loši koliko imaju tu nesreću da baš svaki put dolaze nakon nedjelje. A nedjelje, umjesto da su ležerne i snene, ljubomorne su na subote jer zbog njih su umorne i razdražljive i sve što osvetnički prema subotama mogu napraviti, naprave to ponedjeljcima.​ Ponedjeljcima je na teret stavljeno i započinjanje kojekakvih odluka. Počinjanja učenja za ispit, kampanjeski, dakako. Prestajanja pušenja. Počinjanja vježbanja, ne sviranja klavira, iako i ta opcija postoji, počinjanja tjelovježbanja, fiskulturno uzdizanje radi očuvanja tjelesne kondicije. Prestajanja pravljenja budala od sebe: ne moš tu odluku u nedjelju donijeti jer još od subote nisi sav svoj pa onda to ostaviš ponedjeljku.

Ukratko, ponedjeljci su jedne obične žrtve spleta okolnosti, krivi dani na krivom mjestu i u krivo vrijeme.