apsolutno nemoguća misija

Ima stvari koje su užasno rijetke, ali moguće, ima onih koje su skoro pa nemoguće, ali ipak posotoje, a ima i onih stvari koje najvjerojatnije, ipak se ograđujem, ne postoje jer su apsolutno nemoguće.

Viđeni su pod cirkuskim šatorima rijetko gipki ljudi koji se mogu saviti i ispreplesti udove da je teško prepoznati gdje su ruke, a gdje noge i koja je koja. Rijetki su, ali postoje i oni koji su u stanju pomnožiti dva peteroznamenkasta broja i u par sekundi bez papira i olovke, bez kalkulatora reći točno rješenje. Neki slože onu Rubikovu kocku za manje od pet sekundi, zabilježen je to slučaj. Postoje ljudi koji trče poput gazele ili skaču poput klokana. Postoje pak, priča se po internetu, ljudi koji mogu poljubiti svoj lakat, ima i onih koji mogu jezikom, gluho bilo, kopkati po nosu. Priča se, a možda i postoje.

Moguće, sve to je vjerojatno moguće, s obzirom da nas je na ovom svijetu trenutno 7.923.821.191, a i ovo trenutno je već prošlo jer se prema stranici https://www.worldometers.info/hr/ to trenutno povećava za pet u sekundi. Pet nas je na kugli zemaljskoj više dok kažeš "trenutno". Ima nas svakakvih i ima nas puno. Ima nas toliko puno da je vjerojatno moguće da postoje svakakvi, u filmovima ih već zovu mutantima. Eto, priča se čak, a u to je teško povjerovati, da ima i poštenih članova osuđenih zločinačkih organizacija. Ne kažem, moguće je. Iako je prilično nevjerojatno, moguće je jer među tolikim ljudima ima i onih naivnih.

Isto tako se priča, a u to je meni ipak najteže povjerovati, da postoje ljudi koji mogu pojesti samo jednu sarmu. Po meni, to je apsolutno nemoguća misija.