dojam

Kasno popodne sam se probudio pod dojmom. Dojam je bio sporadičan i mjestimično promjenjiv. Nedjelja. 

Sanjao sam da mi je otac brico. To sam zaključio po njegovoj bijeloj kuti. Zanimljivo da mi nije palo na pamet da je liječnik. Ili barem zubar. Brico. Možda zbog uvijek besprijekorno počešljane kose, dokumentirano na ama baš svim njegovim fotografijama. Po tome ni majka ne zaostaje. Ona je u ovom filmu bila u funkciji konzultantice.

- Seko, gdje je čaj?

- Ti bi umro bez mene.

- Bi, al sad mi reci gdje je čaj.

- Eto ga u onoj kutiji od kakaa, onoj na kojoj piše sol.