Bablje ljeto. L'été indien. Ljepše zvuči na francuskom.
Nebo se plavi od žutog sunca. preko dvadeset je u Celzijima. Sjeo na drvenu klupu u novoj Branimirovoj nedaleko od Ulice Crvenog križa. Ispred mene trotoar. Nogostup i dvosmjerna biciklistička staza. Podebljani red zelenila, trava s drvoredom, živica. Tri trake kolnika. Opet red zelenila, živica, trava, dva drvoreda, trava, živica. Tri trake kolnika u suprotnom smjeru od prethodnog. Još deblji red zelenila u istom smjeru, živica, travnjak, drvonered, tucanikom posuta uzbrdica - bent i na rubu željeznička pruga. Zažmirim kad auti prolaze. Umjesto plavog neba, crvene se kapilare kapaka. Vlak je tiši. Bez glasa promili gusjenica vrhom obzora. Toplina na licu nagovara kapke da ostanu spušteni. Ugodno je. Potraje li, mogao bih nešto odsanjati, neku rivu s promenadom ili grobljanski proplanak nad gradićem. Ili nešto kao Nobusuke Tagomi.
Na drugom proplanku živi Zoran, naš novi drug u razredu. Jedini koji ne živi u zgradi ili u kući u mahali. Ipe, Nešo i ja smo se uz odobrenje roditelja, naravno, jedne nedjelje sa Zoranom zaputili do njegovih i njihove kuće. Ulicu je zamijenio makadam, makadam šumski put, a šumski put staza. Na blagoj je padini nekoliko krava paslo travu. Jedna je bila vidno deblja od ostalih. "Nije se prežderala djeteline" umiruje nas i stručno objašnjava, "samo je stelna". Kao da nas trojica znamo kako izgleda krava kad se preždere djeteline i što joj to znači za zdravlje i život. Ne znamo ni što znači riječ stelna. Ja znam za Stelu. Zvijezda. Tako mi se i teta u Australiji zove. Dobro, nije baš od rođenja, svoje je ime Cecilija promijenila da se prilagodi u toj dalekoj zemlji s druge strane globusa. Dok se provlačimo kroz gustiš po rukama nas grebu šipak i drijenak. Plodovi su već crveni. Bit će čaja i pekmeza. "Stići ćemo taman na ručak".
U džepu mi zazvrnda maleno sokočalo, dojava da je hrana spremna za preuzeti na pultu kod Sare Lee, tu mi je iza leđa, nema ni deset metara. Blek pepr vid vil tekavej redi, smješka se dražesna Filipinka koja radi kod omiljene nam Tajlanđanke.
No comments:
Post a Comment