Pages

21 July 2012

ej, da je barem noćas moći...

Kama sutra nema toliko poza koliko sam ih noćas već promijenio, pomišljam. Pobjednica je zvjezdača. I klot i frket.

Iscrpljen neprestalnim vrćenjem, okretanjem, grčenjem, razvlačenjem i dahtanjem, sjednem.

Ustajem.

Kroz otvorena vrata izlazim van. Balkonski stolac - privremeno rješenje.

Gledam listove nabujalog Chea, jedne slične noći od milja tako prozvah pripitomljeni habanero chili, opipam zemlju i zadovoljan njenom vlažnošću mislim kako nečemu živom u mojoj blizini ova vrela noć ne pada teško. Palim krijesnicu, povlačim dim, iz poluprozirne plastične posude sa zelenim poklopcem otpijam vodu namijenjenu Cheu, dignem glavu i buljim u svijetli dio svijetle strane Mjeseca.

Vraćam se krevetu. Nastavljam pokušavati spavati bez da samog sebe dodatno dodirima grijem.

Ej, da je barem noćas moći levitirati...
 

No comments:

Post a Comment