kako je počelo prvo listopadsko jutro

Hodaš ulicom suncem obasjanom. Ptičice pjevičice cvrkuću, vrapčići skakuću, primijetiš osmijehe na licima prolaznika, a da nisu turisti, čak i vozač golfa ti stane na pješačkom, a i majstor za popravit bojler ti najavi vizitu za popodne.

A onda.

Nagaziš na ploču pod kojom je podpločna lokva jučerašnje kišnice pa si na nogavici složiš pollockovski dezen smeđe boje, pokušavši nazvati, shvatiš da ti je mobitel skupa s pripadajućim brojem van funkcije, preko prstiju stopala, ne onog nad kojim je trag rujanskih padalina, prijeđe ti kotač dječjih kolica u kojem majka vozi kitovo mladunče. I još se mimohodneš sa odjekom povijesne zbilje: Brat Domovine glavom i bradom i alfovski lepršavim bijelim pramenom.

Tako je počelo prvo listopadsko jutro.

italic

U sjeni Oklopnjače nedaleko od žućkaste zvijezde pritisnute bordo bremenom oblika kocke.
...
- Znaš. Ona slova.
- Koja?
- Ma ona, spavajuća slova.
- Misliš italik?
- E ta!

briga

zaštita od utjecaja ionizirajućeg zračenja

I da ću je u peć, kad evo ti Herrmanna. Svira s mobitela. Probudim se, javim se.
"Jes' čitao poruku?"
Nema smisla lagat, vidi se s katedrale:
"Nisam."

Poslije ću pročitati poruku, pisalo "nemoj zaspat." pa ću odgovorit da "već jesam.", ali to i nije važno.

Obučem se, siđem izaći pred kuću, kapija je zaključana. Nema više šanse da će koji provalnik ikad provalit u zgradu. Raskopam buketić ključeva, izaberem pravi, gurnem ga pa prvo malo tamo-vamo, a onda ga zavrtim za tristašezdeset pa ga izvadim. Pala brava otprve. Dam se kladit da bi pravom majstoru bez ključa manje trebalo...

Okrenem se natrag, uza stube, a iz kaslića, unatoč jasno istaknutom tekstu onog antispam zakona o zaštiti potrošača, napol viri letak, a na letku, blago meni odmah prepoznajem rukopis, skrbnik Pavle i njegov bend "Ured za upravljanje u hitnim situacijama" sa predgrupama DUZS i DURNS, vjerojatno potaknut onom serijom potresa, brine za svoje sugrađane. Nije letak onako raskošan kao antizemljotresni tiskan na debelom kunstdrucku već je neki šezdesetakgramski papir u pitanju, ali uredno koloriran i prelomljen. Naslov u tri reda: "ZAŠTITA OD utjecaja ionizirajućeg ZRAČENJA".

"Svaki stanovnik Zemlje izložen je ionizirajućem zračenju od prirodnih i umjetnih izvora ionizirajućeg zračenja."

Od? Od?! Od koga? Od čega?! A kuda i do gdje? Bentipadeže.

Malo niže, na pravnički diskretan način, spominje radioaktivnu riječ i nuklearku, a zatim objašnjava: "Ionizirajuće zračenje jest elektromagnetsko i čestično zračenje koje je nevidljivo, bez okusa i mirisa. Čovjek svojim osjetilima ne može prepoznati značenje. Korištenjem detektora zračenja moguće je brzo i precizno odrediti prisutnost vrlo male radioaktivnosti."

Tu je i grafički prikaz zona ugroženosti sa objašnjenjem koje bi u četvrtom osnovne dobilo jedinicu ko kuća. Nakon toga ide dio o Krškom, o radiološkoj kontaminaciji, o vodi i mlijeku... Jedino, nigdje se ne spominje ima li tenkić olovnu pregaču ili je neupotrebljiv za ovu priliku...

Već vidim uskoro nove police (ne osiguranja, iako ni one nisu isključene) u svim većim Konzumima:

AKCIJA!
Gajgerovi i Mileramovi brojači
299,99 kn
Samo ovaj vikenad!

Uz predočenu multikard karticu i kupljeni brojač dobivate paketić tableta stabilnog joda besplatno!

I ništa od one peći prije buđenja...

voight-kampff u zet-ovu tramvaju

Uđ​eš u tramvaj iz kojeg upravo izlaze tri oveća kontrolora, naravno bez karte, ti, ne kontrolori​, sjetiš se priče o jednoj tramvajskoj utakmici između poznatog ti putnika i nepoznatog kontrolora o tome tko će i radi čega zvati ethernal affairs, zapravo policiju, a onkraj dana kreneš ponovo gledati taj ripani R.I.P.D. sa ugraviranim kineskim titlom jer si noć prije stigao odgledati tek kraj najavne špice, odgledaš ove noći film do kraja, sklopiš oko krevetnoj lampi, sebi obadva i odletiš negdje, kadli odjednom to negdje prepoznaš kao tramvaj i nisu tri oveća kontrolora na izlasku iz tramvaja, a ti na ulasku, već ti pokušavaš izać iz njega, a oni, onako robusni navalili unutra mimo uljuđena ponašanja kako prvo netko treba izaći da bi netko drugi unutra ušao, i ne daju ti van ni pod razno i još ti jedan ruku na rame stavi, na što ti popizdiš jer šta ti ima fizički ograničavati kretanje osoba koja na to nema pravo pa krene ona poznata o zvanju policije i usred tog prepiranja ti izvadiš mobitel i kreneš utipkavati 192, a ova trojica se odjednom izobliče kao da si ih krenuo propitivati Voight-Kampffovom metodom pa stanu bježati pločnikom i fasadama ko kokoši pred biciklom, a ti za njima!

Probudiš se. I dalje bez karte.

fifa 2014

Šta Australija radi u Aziji? Gostuje.

Jbg., nije ni vic ni plejstejšn već geonogometna stvarnost.

Prvi srednje, prvi sat zemljopisa, upoznavanje sa djecom i njihovim znanjem. Prozvalo neko siroto djevojče (spol za priču nebitan, al je činjenica) pred školsku ploču preko koje je visjela karta svijeta pa pitalo da pokaže Evropu. Kruži čeljade glavom, miluje dlanom kartu po cijeloj površini, pravi se da razmišlja i u jednom trenutku prosvjetljenja i prepoznavanja bljesne pogled (nije se to vidjelo, samo glava joj se u reakciji unatrag trznula da ne može bit drugačije) pa upre prstom u zgodne joj konture Indije. Promašila nije nego tek za podlakticu.

Sjetio se tog detalja iz osamdesete i prizemne učionice u Šestakici čitajuć tekstić na portalu Njutanjeg.

Pomislim kako su se domaći stručnjaci (http://www.jutarnji.hr/deset-reprezentacija-izborilo-sp-2014-/1125467/) pobrinuli za alternativnu geografiju, al ne da vrag mira, nisi kopipejster ko neki tamo, nemoj na prvu skakat i optuživat. Odi provjeri službeno. A kad tamo isto. Australija u Aziji. (nu: http://www.fifa.com/worldcup/preliminaries/asia/standings/index.html)

E sad, odavno je poznato da su FIFA i nećakinje joj, među njima i UEFA, iznad politike, ne moralno već hijerarhijski, da se ponašaju pravo korporativno, ko sastavljači rasporeda sati, ko dežurni nastavnici za velikog odmora, a sad se ispostavlja da su i iznad zemljopisa.

Još možeš i zanemarit to što neka državica igra na drugom kontinentu, tipa Izrael sa Europljanima i intelektualcima, zapravo protiv njih, jer je nezamislivo da ih se gura u isti koš sa Arapima, mogli bi se poklat ko Hondurašani i Sansalvadorjani, ko Tutsiji i Hutui, ko Srbi i Hrvati (o ne! ovo zadnje više ne pali, eno ih igraju se, podržavaju i vole ko nitko na svijetu), ali koji je argument gurati jedan cijeli kontinent u drugi?! Samo da ne ispadne da se Odpamtivijećani ne podnose sa Običnima. Il da su im Japan, Irak, Jordan i Oman bliži od Tahitija, Nove Kaledonije i Solomonskih otoka.

Ako tko zna nek javi, stvarno bih volio znati.

taktika i doktrina

Ne kužim zašto svi napadaju ono što se vidi kad ZeeM okrene leđa i sagne (ne fali k, mislim na slovo u imenu, jel). Taktika, strategija, doktrina, dugoročno planiranje, molitva, sve su to odlike pravog znalca, a izvjesni IeŠ to upravo jeste i zato i jest od strane ravnatelja i intendanta postavljen za šefa statista.
 
Taj stari majstor nogometnih znanosti i umjetnosti, koji je praksu tesao po akademijama, diskotekama i ledinama, kako Brača, Splita, Cadiza, Derby Countyja, West Hama i Međugorja, tako i NK Neretve iz Metkovića, Dinama (vinkovačkog, naravno) i Hajduka (splitskog, naravno), onog u kojem je 2005. godine sa četiri pobjede, pet neriješenih rezultata i tri poraza došao do titule prvaka Hrvatske (Bakino besmisleno protjerivanje i beznačajno nasljedstvo omjera 14-3-6 nećemo spominjati) i vidi ono što plitkoumne osobe kritičara njegova rada ne vide niti će ikada moći vidjeti.

Plansko odmaranje igrača počelo je još nekako s jeseni prošle godine, pomalo nespretno skrivano paralelnim predstavama skrojenim vrhunskom tehnologijom zakrivljenih ogledala pa je stvarna izvedba temeljena na minucioznoj taktici bila prikrivena paralelnim prikazivanjem predstave za javnost, kako putem elektronskih medija, tako i onih koji su sve to pratili uživo, usljed čega se održavala diskrepancija između dobro upućenih stručnjaka i usputnih promatrača, a ovog je proljeća sve to podignuto na jednu višu razinu tako da su prvi ozbiljni rezultati bili vidljivi u gostoljubivoj predstavi sa škotskim igračima s klupe čija je izvedba bila u Zagrebu početkom lipnja, dok posljednja predstava lutkarskog teatra u gostima ulijeva povjerenje kako je sve pod kontrolom i svi su konci u rukama (i nego da jesu), sve to kako bi plaćenici odmorni i spremni dočekali reprezentaciju Albanije, tajni plan i skrivena želja koju je hrabro i gordo, ispalivši je u mikrofone, otkrio Precjednik nakon precjednika, Ljevica bez glavice, IeŠ-ov šulkolega, bivši brend, braco DeeŠ (jbg. bivši je brend jer ak više ne smijemo koristit naziv "Brandy" pa se u Maraski sjetili preimenovat ga u "Bratsky", onda ni brend ne može bit nego - braco).

I tako, dok će nepromišljeni prvi u skupinama za poneku prijateljsku i nesvrstanu utakmicu partnere morati tražiti od Čilea do Japana i plaćati sparing, nogometna će reprezentacija Hrvatske imati mogućnost besplatnog igranja još dvije utakmice.

Ali to nije sve! U tim će utakmicama prikupiti dodatne fifamultikardplus bodove za kupovinu ugleda i pozicije na tablici istoimene organizacije i time steći određenu prednost pred konkurentskim kućama u nastupima na brazilskom festivalu sljedeće godine.

Eto.

I, da ne zaboravim, ne nabijem ni na šta ni IeŠ-a, ni bracu mu, ni mentora im.