vijest

Negdje u rubrici "zabava", negdje u "šouovima", a negdje u "spektaklima" (malo više rangiranima od rubrike "stvaran život" nad kojim bi se i Ana Žube zbljuvala) osvanula vijest bomba. Prijelomna, kak bi rekli lomitelji hrvatskog jezika zagubljeni u prijevodima.

Na nekoj društvenoj mreži, jedna je prilično lokalnog karaktera takozvana starleta objavila fotografiju dupeta hvaleći se njime. Međutoa, neki tip, konzument takvih objava po društvenim mrežama, otkriva kako dotično dupe ne pripada toj glavi koja je fotku objavila već jednoj drugoj glavi. Definitivno vijest koja će nadklikati ocvalu posvudušu u haljini bez grudnjaka, silovanje Madonne (ne virtualne već one stvarne) i cijenu jaja u studentskoj menzi. Ali, to nije sve! Jer, kako jedan, treći lik, napisa, to je dupe vlasništvo dviju glava, njegove i njegove supruge.

O jebemti i spektakle i zabavu i show. I medije i one koji ih takve konzumiraju...

Samo, mene, osim što sam se zagledao u fotku, a vezano za to dupevlasništvo, ipak zanima jedna stvar (zapravo dvije): jel incest ako se vjenčaju sijamski blizanci ili su ovo vijesti iz robovlasničkog doba?

A to, što ja sve čitam i gdje mi oko, prst i miš odlete, i na što energiju i vrijeme trošim, to bolje da ni ne spominjem...

kako je počelo prvo listopadsko jutro

Hodaš ulicom suncem obasjanom. Ptičice pjevičice cvrkuću, vrapčići skakuću, primijetiš osmijehe na licima prolaznika, a da nisu turisti, čak i vozač golfa ti stane na pješačkom, a i majstor za popravit bojler ti najavi vizitu za popodne.

A onda.

Nagaziš na ploču pod kojom je podpločna lokva jučerašnje kišnice pa si na nogavici složiš pollockovski dezen smeđe boje, pokušavši nazvati, shvatiš da ti je mobitel skupa s pripadajućim brojem van funkcije, preko prstiju stopala, ne onog nad kojim je trag rujanskih padalina, prijeđe ti kotač dječjih kolica u kojem majka vozi kitovo mladunče. I još se mimohodneš sa odjekom povijesne zbilje: Brat Domovine glavom i bradom i alfovski lepršavim bijelim pramenom.

Tako je počelo prvo listopadsko jutro.

italic

U sjeni Oklopnjače nedaleko od žućkaste zvijezde pritisnute bordo bremenom oblika kocke.
...
- Znaš. Ona slova.
- Koja?
- Ma ona, spavajuća slova.
- Misliš italik?
- E ta!

briga

zaštita od utjecaja ionizirajućeg zračenja

I da ću je u peć, kad evo ti Herrmanna. Svira s mobitela. Probudim se, javim se.
"Jes' čitao poruku?"
Nema smisla lagat, vidi se s katedrale:
"Nisam."

Poslije ću pročitati poruku, pisalo "nemoj zaspat." pa ću odgovorit da "već jesam.", ali to i nije važno.

Obučem se, siđem izaći pred kuću, kapija je zaključana. Nema više šanse da će koji provalnik ikad provalit u zgradu. Raskopam buketić ključeva, izaberem pravi, gurnem ga pa prvo malo tamo-vamo, a onda ga zavrtim za tristašezdeset pa ga izvadim. Pala brava otprve. Dam se kladit da bi pravom majstoru bez ključa manje trebalo...

Okrenem se natrag, uza stube, a iz kaslića, unatoč jasno istaknutom tekstu onog antispam zakona o zaštiti potrošača, napol viri letak, a na letku, blago meni odmah prepoznajem rukopis, skrbnik Pavle i njegov bend "Ured za upravljanje u hitnim situacijama" sa predgrupama DUZS i DURNS, vjerojatno potaknut onom serijom potresa, brine za svoje sugrađane. Nije letak onako raskošan kao antizemljotresni tiskan na debelom kunstdrucku već je neki šezdesetakgramski papir u pitanju, ali uredno koloriran i prelomljen. Naslov u tri reda: "ZAŠTITA OD utjecaja ionizirajućeg ZRAČENJA".

"Svaki stanovnik Zemlje izložen je ionizirajućem zračenju od prirodnih i umjetnih izvora ionizirajućeg zračenja."

Od? Od?! Od koga? Od čega?! A kuda i do gdje? Bentipadeže.

Malo niže, na pravnički diskretan način, spominje radioaktivnu riječ i nuklearku, a zatim objašnjava: "Ionizirajuće zračenje jest elektromagnetsko i čestično zračenje koje je nevidljivo, bez okusa i mirisa. Čovjek svojim osjetilima ne može prepoznati značenje. Korištenjem detektora zračenja moguće je brzo i precizno odrediti prisutnost vrlo male radioaktivnosti."

Tu je i grafički prikaz zona ugroženosti sa objašnjenjem koje bi u četvrtom osnovne dobilo jedinicu ko kuća. Nakon toga ide dio o Krškom, o radiološkoj kontaminaciji, o vodi i mlijeku... Jedino, nigdje se ne spominje ima li tenkić olovnu pregaču ili je neupotrebljiv za ovu priliku...

Već vidim uskoro nove police (ne osiguranja, iako ni one nisu isključene) u svim većim Konzumima:

AKCIJA!
Gajgerovi i Mileramovi brojači
299,99 kn
Samo ovaj vikenad!

Uz predočenu multikard karticu i kupljeni brojač dobivate paketić tableta stabilnog joda besplatno!

I ništa od one peći prije buđenja...

voight-kampff u zet-ovu tramvaju

Uđ​eš u tramvaj iz kojeg upravo izlaze tri oveća kontrolora, naravno bez karte, ti, ne kontrolori​, sjetiš se priče o jednoj tramvajskoj utakmici između poznatog ti putnika i nepoznatog kontrolora o tome tko će i radi čega zvati ethernal affairs, zapravo policiju, a onkraj dana kreneš ponovo gledati taj ripani R.I.P.D. sa ugraviranim kineskim titlom jer si noć prije stigao odgledati tek kraj najavne špice, odgledaš ove noći film do kraja, sklopiš oko krevetnoj lampi, sebi obadva i odletiš negdje, kadli odjednom to negdje prepoznaš kao tramvaj i nisu tri oveća kontrolora na izlasku iz tramvaja, a ti na ulasku, već ti pokušavaš izać iz njega, a oni, onako robusni navalili unutra mimo uljuđena ponašanja kako prvo netko treba izaći da bi netko drugi unutra ušao, i ne daju ti van ni pod razno i još ti jedan ruku na rame stavi, na što ti popizdiš jer šta ti ima fizički ograničavati kretanje osoba koja na to nema pravo pa krene ona poznata o zvanju policije i usred tog prepiranja ti izvadiš mobitel i kreneš utipkavati 192, a ova trojica se odjednom izobliče kao da si ih krenuo propitivati Voight-Kampffovom metodom pa stanu bježati pločnikom i fasadama ko kokoši pred biciklom, a ti za njima!

Probudiš se. I dalje bez karte.

fifa 2014

Šta Australija radi u Aziji? Gostuje.

Jbg., nije ni vic ni plejstejšn već geonogometna stvarnost.

Prvi srednje, prvi sat zemljopisa, upoznavanje sa djecom i njihovim znanjem. Prozvalo neko siroto djevojče (spol za priču nebitan, al je činjenica) pred školsku ploču preko koje je visjela karta svijeta pa pitalo da pokaže Evropu. Kruži čeljade glavom, miluje dlanom kartu po cijeloj površini, pravi se da razmišlja i u jednom trenutku prosvjetljenja i prepoznavanja bljesne pogled (nije se to vidjelo, samo glava joj se u reakciji unatrag trznula da ne može bit drugačije) pa upre prstom u zgodne joj konture Indije. Promašila nije nego tek za podlakticu.

Sjetio se tog detalja iz osamdesete i prizemne učionice u Šestakici čitajuć tekstić na portalu Njutanjeg.

Pomislim kako su se domaći stručnjaci (http://www.jutarnji.hr/deset-reprezentacija-izborilo-sp-2014-/1125467/) pobrinuli za alternativnu geografiju, al ne da vrag mira, nisi kopipejster ko neki tamo, nemoj na prvu skakat i optuživat. Odi provjeri službeno. A kad tamo isto. Australija u Aziji. (nu: http://www.fifa.com/worldcup/preliminaries/asia/standings/index.html)

E sad, odavno je poznato da su FIFA i nećakinje joj, među njima i UEFA, iznad politike, ne moralno već hijerarhijski, da se ponašaju pravo korporativno, ko sastavljači rasporeda sati, ko dežurni nastavnici za velikog odmora, a sad se ispostavlja da su i iznad zemljopisa.

Još možeš i zanemarit to što neka državica igra na drugom kontinentu, tipa Izrael sa Europljanima i intelektualcima, zapravo protiv njih, jer je nezamislivo da ih se gura u isti koš sa Arapima, mogli bi se poklat ko Hondurašani i Sansalvadorjani, ko Tutsiji i Hutui, ko Srbi i Hrvati (o ne! ovo zadnje više ne pali, eno ih igraju se, podržavaju i vole ko nitko na svijetu), ali koji je argument gurati jedan cijeli kontinent u drugi?! Samo da ne ispadne da se Odpamtivijećani ne podnose sa Običnima. Il da su im Japan, Irak, Jordan i Oman bliži od Tahitija, Nove Kaledonije i Solomonskih otoka.

Ako tko zna nek javi, stvarno bih volio znati.