korijen svega

Dvojica. Jedan drugom nalik ko Mark i Albert. Tramvajska kod Traume. Podne.

- Kae?! Ti buš meni govoril kak tramvaj dela?! Vraktejebli i rupu skoje si zišel! Kaj ak si elektroinžinjer!? I ja sam! Dobro, nisam baš. Išel sam u građevinsku tehničku... Al sam rođen tu!

njutanji

Prvo je Boro dobio nagradu za pisanje, a onda je izgleda pisanje dobilo nagradu za Boru.

Prekjučer im se omaklo "Veliko priznanje Borisu D.", a onda su to jutros, rećemo, "popravili". "Veliko priznanje za Borisa D." i to puta dva. Da ne bi bilo slučajno. Kome priznanje? Mami i tati što ga rodiše? Nini što ga ima u preduzeću?

E što volim Njutanji.

spam naš svagdašnji

Kaslić, poštanski, uredno praznim nedjeljom uvečer. Da mi ne pokvari vikend. Jer u kasliću uobičajeno nalazim račune, opomene i obavijesti prispjelih preporučenih pošiljki, a te već dugo ne sadrže ništa lijepo. Petpostotni spam, unatoč instaliranom filteru oblika zastrašujućeg pozivanja na 16. članak Zakona o zaštiti potrošača, čiji sadržaj su uglavnom oglasi za pizze i ćevape koji su prostornovremenski van dometa održivosti topline (ne)jestvina na prihvatljivoj razini. O toj mojoj sustavnoj ignoranciji krajnje točke dometa pošte dalo bi se štošta reći, napisati. Oblik bijega od stvarnosti, odgovornosti, strah od obveza i nemoći, ... Svašta bi se dalo, i našla bi se neka patološka crta sigurno, ako ne znam ja i ne znate vi, pitajte stručnjake. Ali to nije ova tema, ta zaslužuje zasebnu priču.

Ruku punih vrećica penjem se uza stube u predstubišnom prostoru zgrade i ovlaš bacim pogled na poštanski sandučić, a iz njega u prozirni najlon, plastiku, neku umjetnu masu, do pola viri teškom mukom savijana i naguravana snopčina uvezanog papira. Krenem rukom izvući to čudo, a na vrećici mi, jednoj od nekoliko koliko ih trenutno imam pokačeno po prstima, od mase slične ovitku onog sranja u otvoru kaslića, pukne ručka. Pukne prvo ručka na vrećici, a potom, u neelastičnom srazu sa tvrdom podlogom i glava novokupljene žarulje (valjda je glava, ak je ono ispod vrat, to ispod ovisi kak se žarulja drži, a meni je u glavi vratom prema dolje). Shvativši kako me taj ireverzibilitet makrosvijeta ne košta previše, izvučem, zapravo iščupam umotani časopis iz grla kaslića i na naslovnici vidim: osmijeh, oči, čipku, bluzu - "active beauty". Koji Q?!

Podignem onu vrećicu s mrtvom žaruljom (mortalitet žaruljâ školske dobi, one prije nego li krenu na posao, pokazuje skromna osobna statistika, iznosi točno 10%), pa put lifta. Sprtljam nekako sebe skup s vrećicama, s aktiv bjutiom i ključevima (kak se zove strah od propadanja ključeva kroz otvor između praga i lifta? to me pere ponekad...) u lift, stisnem crni odgovarajuće obrojčeni gumb i lagano krenemo gore. Ostaviviši vrećice s koječime na kuhinjskom podu, zagledam se u spam zvani "aktiv bjuti" i u dnu ugledam logo. dm. O jebovas! Je, skupljam bodove, zapravo poluautomatski polusvjesno pružam člansku karticu (izvadi si karticu, i tak kupuješ tamo, a možeš dobit popuste i do dvaespetposto, oke?) teti u deemu dok kupujem sredstva za čišćenje podova zidova, stakla, rublja, ruku, nogu, ušiju i zuba, a vi inteligentni maarketinžani misleć da ćete se okoristit mojom pohlepom za popustom nuđate mi Kraljice zlata, tajne Mrtvog mora upakirane u anticelulitna muda, kozja mlijeka izjaja (zapravo ziaja, što sam, priznam, prvo disleksički samodopadno pročitao zlaja), Čupko depilatore (bemti naziv koji asocira na uzročnik boli) i još neka čuda.

Tu su i recepti za lake objede "nit je riba nit je meso". Nije Traubisoda, a pomislio bi čovjek, jel. Povrće je. Za nepovjerovati. A tek: "Kada ruž za usne poprimi kakvoću tinte, shvatimo da su dobre ideje postale vidljive." Molim!? Vodoneotporna, razmaziva tinta ima veze s ružom za usne? Jel to žene puše?¨Mislim, nije da koristim ruž, ali sam posredno osjetio neke razlike. I u okusu i u postojanosti. Ipak: "Najbolja sredstva protiv glavobolje: sušilo za kosu, vanilija ili seks." Hm... ne znam... bez teksta sam. Nasreću nakratko. Nedaleko još jedan biser. Uz portret Eve Mendes: "Vidljivo zdrav izgled kose za 14 dana. Od svjetske marke br. 1" Zdrav izgled? OK, ne radi se o eliksiru zdravlja za mrtve izrasline koje kosom nazivamo, a ni o izgledu zdrave kose već o ukupnoj pojavnosti koja se doimlje zdravom. Jesam i to krivo razumio? Možda ne razumijem marketinški dijalekt hrvatskog jezika? A tek ponovno zaživjelo tradicionalno iscjeliteljstvo Gornje Bavarske!? "Znanje o ljekovitoj moći bilja nije samo drevno nego je i bezvremensko." Ček, jel ja tu vidim natruhe kreacionističkih poimanja vremena i postanka ili krivo shvaćam bezvremenskost? Jel to beskonačno dug period ili infinitezimalno, skoro nemjerljivo sitan period?

Sve to započeto citatom velike misli (?) Alexadnrea Dumasa o percepciji života i čarolije i ispravnosti naočala, a zatvoreno savjetom stručnjaka, predsjednika Austrijskog društva za poticanje zdravlja (?! ?! poticanje?! može, al vjerojatno i za istraživanje ruda i gubljenje vremena, tuđeg).

Nabijem vas! U kantu za smeće. Pardon, otpad. Recikliranje papira i to...

Eh, što volim subote...

presuda

​​​Hrvatsko pravosuđe, na zamolbu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstva obrane, izmijenit će kazne prvostupanjskih presuda doktoru Ivi Sanaderu i pojedincima koji su se skrivali u skutima poštene parlamentarne domoljubne i bogobojazne stranke Hrvatske demokracke zajebnice. Namjesto zatvorskih kazni koje bi dodatno opteretile ionako prenapučene hrvatske kaznionice, primijenit će mogućnost pretvorbe istih u dobrotvorni rad. Doktor Sanader bit će raspoređen na odjel neuropsihijatrije u Kliničkom bolničkom centru Sveti Duh, Branka Pavošević i Nevenka Jurak svoju će karijeru dobrotvornog rada započeti u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, dok će Mladen Barišić biti raspoređen na Rebro.

Kako prenose zagorski mediji, Ivan Jarnjak neće podnijeti žalbu na presude, Ratko Maček također, dok izvori bliski Trgu žrtava fašizma javljaju kako se posljednji precjednik organizacije ne osjeća najbolje.

Ne bi li sprali ljagu te vratili poljuljani ugled i dio pokradenog novca, članstvo organizacije za koju su mislili da je politička stranka, njih dvjesta tisuća, prijavit će se, a sukladno članstvu Hrvatske u OTAN-u i potpisanim protokolima za izvanredne situacije u svijetu i okolici, za trosmjensko sudjelovanje u mirovnim misijama i to prvenstveno u intendantskim službama, konkretno povećanje kvota pomoćnog kuhinjskog osoblja na poslovima guljenja krumpira i luka. Isntrukcije novom kadru davat će profesor Petar Čobanković koji je za ovu priliku izjavio: "I šišanje i guljenje su metode koje mi prakticiramo godinama tako da će instrukcije biti kratke i efikasne."

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje javljaju kako će odlaskom provjerenog HaDeZeovog članstva u NATO misije biti oslobođena radna mjesta za nezaposlene, čime će posredno biti rasterećen njihov zavod te će biti primorani otpustiti višak radne snage što neće bitno utjecati na tendenciju pada nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj u 2014. godini, a čime će biti ispunjeno jedno od predizbornih obećanja stranke na Vlasti.

Vraćeni ukradeni novac, ako ga uopće bude, bit će uplaćen u državni proračun i namijenjen nabavi novih vozila za potrebe pojedinih ministarstava i članova Vlade.

kič e vo skopje

Koce Trajanovski, gradonačelnik Skopja, rodnog mjesta Darka Pančeva i Agneze Bojaxhiu, poznate i kao majka Tereza, predložio je svojem kolegi Fatmiru Dehariju razmjenu naziva gradova.

Naime, unatoč povijesnim činjenicama i stoljećima dubokim tragovima kojim se ponose, svaki svojim naravno, svi građani kako Skopja, makedonske metropole, tako i Kičeva, gradića na zapadu Makedonije, Trajanovski uporište u svojoj ideji nalazi u otkrivenom novoizgrađenom spomeničkom blagu diljem makedonskog glavnog grada te drugom zakonu termodinamike. Sve to potkrijepiio je i nedavno objavljenim tekstom u britanskom The Guardianu koji glavni grad Makedonije proglašava i metropolom kiča. Naglasio je kako se toj ideji ne protive ni Esma Redžepova i Vlatko Lozanovski Lozano, glazbenici poznati po tome da se nisu uspjeli probiti do Eurosonga i to u nekoliko navrata, sve do Esminog nastupa prošle godine.

Državne administrativne uloge, stanovništvo, te razglednice, kao i rijeke Tresku i Vardar, ne bi dirao. Vasila Tupurkovskog nije spominjao.

dani žena

A štajaznam... Dan žena je.
 
Nekad se to proslavljalo tako da se žene-supruge, žene-majke, žene-kolegice, žene-ljubavnice darivalo. Malen znak pažnje (ili malo veći) u znak sjećanja na borbu njihovih suspolnica za prava, jednakost. Na nešto što bi trebalo biti svakodnevicom. Žene bi, dotjeranije nego inače, čak i nedjeljom, išle na tržnice ili posao iščekujući sitne znakove pažnje i uvažavanje do pretjerivanja, znale dobiti u izgradnji slobodnog i neovisnog društva zaboravljene nježnosti, ali i laskanja do lascivnosti, dakle i više nego li su tražile. Bilo je i onih koje su taj dan morale odraditi svojski jer neki poslovi i zanimanja ne pitaju da dan u tjednu ili godini i nije ih briga za licemjerno izdvajanje jednog dana na uštrb svih ostalih.
 
Muški bi, dobar dio, u proslavi malo pretjerali, ako je radni dan, prisvojili tu neku slobodonost, nekonvencionalnost pa bi se razveselili, prisvojili taj dan kao dan u kome im žene u zamjenu za cvijetak, bombonijeru i neki sitni kućni ures imaju oprostiti pokoji maligan više ili ruku pruženu previše.
 
Danas, osvanuo kao atavizam nakon višegodišnje poluilegalne proslave jer ovako sustavno urušavano i urušeno, sustavno unazađivano i unazađeno društvo nema vremena za ljudska pa tako ni ženska prava, i kad se zaboravljene tekovine uzdižu kao nova dostignuća, vama drugarice i dame, prijateljice i ljubavnice, kolegice i majke, čestitam sve dane, a 8. mart kao dan sjećanja na Rozu i Klaru. I ne dajte se!
 
Osim kad poželite dati se. Onda se dajte do kraja! *

kava s crticom

Zagrebparkinški holdinžani (il se veli zagrebačkoholdinški parkinžani?), njih tri, na pauzi. Najstariji, autoritet:
- Ma ne da je šezdesdrugo godište, stošezdesdrugo je!