pregled dana

Zagreb, 27. ožujska 2014. 

Nakon što je iz medija, Navodnih novina, doznao za sramotnu odluku o poništenju titula i protjerivanja iz hrvatske akademske zajednice, a sve pod pritiskom raznoraznih antifašističkih, komunističkih, antikršćanskih i informbiroovskih interesnih skupina, glavni tajnik stranke i šef izbornog stožera HDZ-a za lokalne izbore, donedavno zamjenik ravnatelja policije zadužen za krim-policiju, specijalnu policiju i Centar za forenzička pitanja te zastupnik u Saboru, Milijan Brkić, sa odabranim je kolegama odlučio osnovati HDAZ(U), Hrvatsku demokratsku akademsku zajednicu u zagradi u. Kako se doznaje iz krugova bliskih izvoru, slogan HADZU-a bit će: "Profesor i inžinjer u Rvackoj, doktor u Švici i Austriji". Kako za upravo atributirane medije sâm osnivač izjavljuje, vjeruje u Boga i rapidno povećanje članstva te prelazak mnogih demokrackih snaga iz redova akademske zajednice u HDAZ(U). Isti čin očekuje i od samog vrhovnog vođe Organizacije.

Prateći trendove zagrebačkog preduzeća Pravosuđe Export d.p.o., varaždinska ispostava tog gospodarskopravosudnog mastodonta ponukana dobrim poslom u središnjici i poučena lošim poslovnim potezima iz predgrađa metropole loše argumentiranog zastarjelošću modela proizvoda, nastavila je trend izvoza umirovljenika iz Hrvatske. Glasnogovornica varaždinske ispostave ove cijenjene hrvatske tvrtke iskazala je potpuno zadovoljstvo ovim poslovnim potezom čime se održava trend povećanja izvoza u prvom kvartalu ove fiskalne godine.

Premijer Milanović potvrdio je glasine kako će Vlada, po uzoru na gradonačelnika glavnog grada svih Hrvata i gostiju, potaknuti potrošnju vode u Osijeku i Poreču jer poticanjem potrošnje omogućuje se vrtnja osnovnih sredstava te automatski povećava i promet u kanalizaciji. Sredstva, kako kaže, neće biti namaknuta iz povećanja vodnih naknada koje je, povećanje, nastalo kao posljedica ovogodišnjih poplava, jer će ta sredstva biti preusmjerena na poticanje autoindustrije i svemirske tehnologije, već će iskoristiti novonastale ​​ rupe u rebalansu i to pod stavkom tekući tročkovi u zdravstvu. U sklopu predviđenih radova na proširenju mreže vodovoda za građanstvo, postoji i mogućnost nicanja fontanama na trgovima, no premijer se ogradio od insinuacija kako su za konzultantske usluge isplaćeni honorari bivšim partijskim kadrovima sa Peščenice.

Izvjesnog Z.M., M. Ć. B., stjeravši ga u K., retorički nabio na isti.

melem

Vlaška. Buka popodnevna.
Ljekarna "Sveti Kuzma i Damjan". Zelenka nema. Dvije magistre za pultom. Jedna prekriženih ruku, druga prekriženih nogu. Obje prekriženih jezika. Valjda je to stav rad ovih Kuzme i Damjana.
Mirogojska simfonija.
- Dobar! Dan!
Noge se i dio jezikâ raskriže pa preko nedostajuće stvari progovore:
- Izvolite.
- Imate li kremuuu... Melem?!
- Imamo Melem.
- Imate li neko malo pakiranje?
- Imamo i malo i veliko.
- Pošto je mala krema?
- Moram pogledat, ne znam.
- A pa da, to ne morate znat.
- Ha! Naravno. A za što će Vam krema?
- Ne treba meni, samo kupujem naručeno.
- A za koga?
- Maloprije sam Vam rekao.
- Da? Kaj?
- To ne morate znat.
Priznam, ponekad sam možda i nepotrebno bezobrazan.
A možda i nisam.

(ras)putin

vic

korijen svega

Dvojica. Jedan drugom nalik ko Mark i Albert. Tramvajska kod Traume. Podne.

- Kae?! Ti buš meni govoril kak tramvaj dela?! Vraktejebli i rupu skoje si zišel! Kaj ak si elektroinžinjer!? I ja sam! Dobro, nisam baš. Išel sam u građevinsku tehničku... Al sam rođen tu!

njutanji

Prvo je Boro dobio nagradu za pisanje, a onda je izgleda pisanje dobilo nagradu za Boru.

Prekjučer im se omaklo "Veliko priznanje Borisu D.", a onda su to jutros, rećemo, "popravili". "Veliko priznanje za Borisa D." i to puta dva. Da ne bi bilo slučajno. Kome priznanje? Mami i tati što ga rodiše? Nini što ga ima u preduzeću?

E što volim Njutanji.

spam naš svagdašnji

Kaslić, poštanski, uredno praznim nedjeljom uvečer. Da mi ne pokvari vikend. Jer u kasliću uobičajeno nalazim račune, opomene i obavijesti prispjelih preporučenih pošiljki, a te već dugo ne sadrže ništa lijepo. Petpostotni spam, unatoč instaliranom filteru oblika zastrašujućeg pozivanja na 16. članak Zakona o zaštiti potrošača, čiji sadržaj su uglavnom oglasi za pizze i ćevape koji su prostornovremenski van dometa održivosti topline (ne)jestvina na prihvatljivoj razini. O toj mojoj sustavnoj ignoranciji krajnje točke dometa pošte dalo bi se štošta reći, napisati. Oblik bijega od stvarnosti, odgovornosti, strah od obveza i nemoći, ... Svašta bi se dalo, i našla bi se neka patološka crta sigurno, ako ne znam ja i ne znate vi, pitajte stručnjake. Ali to nije ova tema, ta zaslužuje zasebnu priču.

Ruku punih vrećica penjem se uza stube u predstubišnom prostoru zgrade i ovlaš bacim pogled na poštanski sandučić, a iz njega u prozirni najlon, plastiku, neku umjetnu masu, do pola viri teškom mukom savijana i naguravana snopčina uvezanog papira. Krenem rukom izvući to čudo, a na vrećici mi, jednoj od nekoliko koliko ih trenutno imam pokačeno po prstima, od mase slične ovitku onog sranja u otvoru kaslića, pukne ručka. Pukne prvo ručka na vrećici, a potom, u neelastičnom srazu sa tvrdom podlogom i glava novokupljene žarulje (valjda je glava, ak je ono ispod vrat, to ispod ovisi kak se žarulja drži, a meni je u glavi vratom prema dolje). Shvativši kako me taj ireverzibilitet makrosvijeta ne košta previše, izvučem, zapravo iščupam umotani časopis iz grla kaslića i na naslovnici vidim: osmijeh, oči, čipku, bluzu - "active beauty". Koji Q?!

Podignem onu vrećicu s mrtvom žaruljom (mortalitet žaruljâ školske dobi, one prije nego li krenu na posao, pokazuje skromna osobna statistika, iznosi točno 10%), pa put lifta. Sprtljam nekako sebe skup s vrećicama, s aktiv bjutiom i ključevima (kak se zove strah od propadanja ključeva kroz otvor između praga i lifta? to me pere ponekad...) u lift, stisnem crni odgovarajuće obrojčeni gumb i lagano krenemo gore. Ostaviviši vrećice s koječime na kuhinjskom podu, zagledam se u spam zvani "aktiv bjuti" i u dnu ugledam logo. dm. O jebovas! Je, skupljam bodove, zapravo poluautomatski polusvjesno pružam člansku karticu (izvadi si karticu, i tak kupuješ tamo, a možeš dobit popuste i do dvaespetposto, oke?) teti u deemu dok kupujem sredstva za čišćenje podova zidova, stakla, rublja, ruku, nogu, ušiju i zuba, a vi inteligentni maarketinžani misleć da ćete se okoristit mojom pohlepom za popustom nuđate mi Kraljice zlata, tajne Mrtvog mora upakirane u anticelulitna muda, kozja mlijeka izjaja (zapravo ziaja, što sam, priznam, prvo disleksički samodopadno pročitao zlaja), Čupko depilatore (bemti naziv koji asocira na uzročnik boli) i još neka čuda.

Tu su i recepti za lake objede "nit je riba nit je meso". Nije Traubisoda, a pomislio bi čovjek, jel. Povrće je. Za nepovjerovati. A tek: "Kada ruž za usne poprimi kakvoću tinte, shvatimo da su dobre ideje postale vidljive." Molim!? Vodoneotporna, razmaziva tinta ima veze s ružom za usne? Jel to žene puše?¨Mislim, nije da koristim ruž, ali sam posredno osjetio neke razlike. I u okusu i u postojanosti. Ipak: "Najbolja sredstva protiv glavobolje: sušilo za kosu, vanilija ili seks." Hm... ne znam... bez teksta sam. Nasreću nakratko. Nedaleko još jedan biser. Uz portret Eve Mendes: "Vidljivo zdrav izgled kose za 14 dana. Od svjetske marke br. 1" Zdrav izgled? OK, ne radi se o eliksiru zdravlja za mrtve izrasline koje kosom nazivamo, a ni o izgledu zdrave kose već o ukupnoj pojavnosti koja se doimlje zdravom. Jesam i to krivo razumio? Možda ne razumijem marketinški dijalekt hrvatskog jezika? A tek ponovno zaživjelo tradicionalno iscjeliteljstvo Gornje Bavarske!? "Znanje o ljekovitoj moći bilja nije samo drevno nego je i bezvremensko." Ček, jel ja tu vidim natruhe kreacionističkih poimanja vremena i postanka ili krivo shvaćam bezvremenskost? Jel to beskonačno dug period ili infinitezimalno, skoro nemjerljivo sitan period?

Sve to započeto citatom velike misli (?) Alexadnrea Dumasa o percepciji života i čarolije i ispravnosti naočala, a zatvoreno savjetom stručnjaka, predsjednika Austrijskog društva za poticanje zdravlja (?! ?! poticanje?! može, al vjerojatno i za istraživanje ruda i gubljenje vremena, tuđeg).

Nabijem vas! U kantu za smeće. Pardon, otpad. Recikliranje papira i to...

Eh, što volim subote...