Zagreb - Pleso, 25. linja 2014.
Nakon gotovo mjesec dana provedenih u neljudskim uvjetima džungli i
prašuma brazilskih resorta, Vatreni su danas ponovno u Hrvatskoj.
Nekoliko stotina vjernih prijatelja i simpatizera dočekalo ih je u
Zagrebačkoj zračnoj luci pjevajući "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata" te uz
najpoznatiji Thompsonov hit "Lijepa li si", a predsjednik Komisije HBK
"Justitia et Pax" i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog,
sisački biskup Vlado Košić molitvom je dočekao Vatrene.
Isposnički mršav, Izborniko Kovač se prvo pozdravio sa sportskim i
katoličkim dužnosnicima, a onda se obratio okupljenima više kao
kršćanski propovjednik, a manje kao nogometni izbornik koji je zbog svog
ranijeg djelovanja osuđen na dugogodišnju izborničku klupu. Dok su
okupljeni skandirali "Niko, Niko" i "Hrvatska", jedan je poviši muškarac
jakog stranog južnjačkog naglaska uzviknuo "Za dom spremni", što je
izazvalo šok i komešanje. Na njegove riječi reagirali su okupljeni i
policija koji su ga udaljili sa skupa. Muškarac je, koliko smo uspjeli
vidjeti, dobio nekoliko lakših udaraca, ali nije teže ozlijeđen.
Nakon incidenta Izborniko Kovač nastavio je govor u kojemu je pozivao na
molitvu i zajedništvo hrvatskog naroda. Posebno je zahvalio Katoličkoj
crkvi i svojoj obitelji, ali je naglasio da je najveći teret u podizanju
sportske spreme reprezentativaca podnio on sam. I njegov brat Robert
također.
Posebno je zahvalio biskupu Košiću, koji je uz
nadbiskupa Bozanića, reprezentativce ispratio na ovaj teški kružni put
te im pomogao u traženju Boga. Zatim su svi zajedno izmolili Očenaš.
Kovač je izrekao zahvalu svim hrvatskim reprezentativcima koji su
ostavili srce na terenu te pokazali dijelove svojih tijela za slobodu
tiska. Stalno je pozivao na mir i toleranciju pa je čak pozvao okupljene
da se mole za mir u Ukrajini i Siriji. Gotovo u svakoj drugoj rečenici
pozivao je na molitvu i vjeru u Boga.
Njegovi stožerni kolege kao
i neki reprezentativci bili su iznenađeni njegovom preobrazbom, no
pokazali su veliko razumijevanje jer, kažu, tko bi mogao toliko mjeseci
izdržati na izborničkoj klupi bez vjere. Uz biskupa Košića na dočeku su
bili nebrojeni velenogometni stručnjaci i poklonici, bostonski
alternativni glazbenici kodnog imena Pixies, dvjestotinjak mažoretkinja
odjevenih u tradicionalne kaubojke i plave bluze, te ciklona Gracija.
Željko Širić, poznati hrvatski sportskotrgovački dužnosnik, svoje je
odsustvo pravdao nedovršenim investicijskim poslovima u Brazilu.
Puku se obratio i kapetan reprezentacije Darijo Srna. Teško je bilo
gledati blijedog i mršavog Darija koji se pojavio pred ushićenom masom
na zagrebačkom Plesu. Teško ga je bilo gledati i zbog neslućenog broja
ljudi koji ga je došao vidjeti, dozvati ili dotaknuti. A on je, u stilu
velikog čovjeka, želio baš svakome pružiti ruku. Najbolje tome svijedoči
par iz Zagorja koji je kazao:
"Naravno da smo ga došli vidjeti, pa on se borio za Hrvate, ne za Palestince!"
Kapetan Darijo koji je pao na koljena i poljubio hrvatsko tlo dokazao
je da sa sobom nije donio ni gorčinu, a niti ljutnju. Oni koji ga znaju,
kažu: To je Dario. Jedan od kolega koji su ga čekali, kazao je: "Čuo
sam se s njim. Umjesto da zbog Japanaca, Brazilaca i Meksikanaca ja
tješim njega, on je smirivao mene."
I zaista, Srna je sa svojom
pojavom donio ushit, sreću, dobru volju i samo pozitivne riječi koje su
malo koga ostavile ravnodušnim:
"Propustio sam Tjelovo i Dan
antifašističke borbe, ali sad sam ponovo sa svojom obitelji te ćemo
zajedno proslaviti Dan državnosti, neovisnosti ili domovinske
zahvalnosti, što već danas jest."
te dodao:
"Širim svoje ruke,
ali ne mogu dovoljno... Želim zagrliti sve Hrvate i sve najljepše sada
im reći. Ako izgubim glas, govorit ću im srcem.", a ruke su mu uglavnom
bile u zraku. Darijo je Srna, uz stalnu napomenu da je pravi heroj
njegov izbornik, cijelo vrijeme zahvaljivao Bogu i Crkvi koja svo ovo
vrijeme nije prestala misliti na njega i moliti za sve njih u misiji.
Zahvaljivao je poimenice svojim prijateljima, zahvaljivao je svećenicima i časnim
sestrama koji su se za njega molili, zahvalio se i svim onim kolegama "koji
su pokazali najviše, a to je svoj dio tijela". Darijo Srna je, unatoč
svemu što mu se dogodilo, neprestano bio zahvalan. Izgubljen u masi
transparenata i zastava, baš kao i Izborniko Kovač i svi drugi
reprezentativci, i Darijo Srna danas je započeo jedan novi život.