dokolica do kolica

 Vrućina je nekako kompatibilna s dokolicom. Siesta, fjaka ili snatrenje i meditacija, sve to kao da, ali dokolica je prava stvar. Stvaralačka je, inventivna, izazovna, zavodljiva. Dokolica. Do kolica.

Sve je u brzopoteznoj komunikaciji Zagreb-Silba krenulo vicem da auto od grada možeš sačuvati odvozeći ga na selo. Dogodi se i ljubav na putu. Ne na spomenutoj relaciji nego bukvalno, uz tijelo spuštenih ruku da ni sudac Anthony Taylor ne bi mogao svirati penal, glavom, čelom i bradom ljubav se klečeći pridržava za asfalt. Onda se u jednom trenu pojavio zločinac koji ne zna već v. Ovo ako je politički ili bilo kako nekorektno, neka je. Pakao ili raj, pa onda vaj, pa onda because I need to know, onda shvatim da za njega nikako ne može biti vaj, to jest raj nego hell, pa se to hell transpozicijom postojeće govorne mane pretvorilo u well, potom se nametnulo hamletovsko pitanje i u glavi se upalila žarulja s volframovom niti. Heaven or hell? Vaj or well? Prvo je iskočio Neven Orhel sa svojim medicinskim trilerom Uzbuna na odjelu za rak, ime i naslov na koji sam nebrojeno puta nalijetao po gradskim knjižnicama Osijeka i Zagreba, a onda i Eric Arthur Blair, što će reći George Orwell. Or Well. Or? Well? Ako on nije taj svoj pseudonim baš ovako smislio, stavit ću ruku do lakata u hladnu vodu! Obje ako treba!

Stvarno je vruće.

čokolada kao kakao

Priča se da je za svjetski dan čokolade izabran 07.07. jer je baš na današnji dan 1550. godine kakao iz Srednje Amerike stigao u Europu. 

Ne znam. Meni je svaki dan dan čokolade. I nije mi važno, iako postoje razlike, je li kakovac iz Indonezije, iz Sri lanke ili iz nekih područja Afrike ili Srednje Amerike. Čista ili dodaci? Može. Malina, hrskava slanina, riža, skakavci, đumbir, trešnja, čvarci, Leb i Sol, nije presudno, ni veganska mi nije strana. Mislim, o dodacima možemo raspravljati, o okusima isto, ali o ukusima ne jer to postaje nekakav blagi oblik larpurlartizma. Važno je da je sa što manje šećera i što više kakao maslaca i drugih bezmasnih tvari kakaovih dijelova, a najvažnije je da je dobro napravljena. Jer što vrijede svi dodaci i visoki postotak kakaovca ako u okusu čokolade neme neke posebne erotike. 

Kako god, današnji dan čestitam svima koji znaju kako ga proslaviti. Ja znam.​

prosjek

Škola gotova, ostaju samo tragovi. I redovi. Red pred blagajnom. Kupuju se lizalice, sladoledi, sokići. Ekipa kao da je iz Stranger Things​ ispala. Samo im Millie Bobby fali. Buco drži sladoled, Dugi lizalicu, a Pirgo bočicu soka. Pirgo šuti, dijalog je Buce i Dugoga.

- Koji ti je prosjek?
- Četri devet.
- Znači - četvorka?
- Kaj četvorka? skoro pet nula, čovječe! Samo iz hrvatskog četvorka.
- Kak onda četri devet?
- To ti je četri devedeset samo bez druge decimale.
- Ma da.
- Kak ne kužiš? jedna decimala - devet, dvije decimale - devedeset?
- Sereš.
- Kolko imaš iz matke?
- Jaka trojka, tri triespet.
- I to je onda tebi sigurno više od tri pet, a trojka. Sve mi jasno.

sažime

Sažime. Nešto kao sažetak rezimea. Iako prva faza nogometnog prvenstva nije gotova, a s time ni naša agonija oko prolaska u takozvanu nokaut fazu s realnim izgledima koji se mogu mjeriti dregerom, daju se naslutiti najveće zvijezde. Prva je reklama za Petrol. Unatoč svoj sili pivskih reklama, a neka se ne uvrijede ni Joško Jeličić ni Zlatko Dalić, Petrol nosi prvu hrvatsku zlatnu malinu. Drekavac koji prati i frenetično komentira pokrete čovjeka koji toči gorivo ne može nego biti razlogom gašenja televizora. Tko nije gledao kreštanje takozvanog komentatora, nek se ne izlaže. Samo se nadam da im je Gvardiol dobro uzeo mjeru za sudjelovanje. Osim ako to ne ide preko nekih domoljubnih agenata.

Srebro definitivno pripada Jošku Jeličiću: taman pomisliš kako su se sve pore društva i javno ispreplele s nogometom, kadli se pojavi lik koji pokušava biti pametan i duhovit. Pokušava. Ne znam kako će Srebrnoj Malini pasti to da katolička Hrvatska u drugu fazu prvenstva prođe na krilima pobjede Islama (Turaka nad Česima) s obzirom da je jedna od po njemu važnijih karakteristika našeg centarfora Budimira to da je - katolik.

Brončani je, evo još jedne medalje, ponizni izbornik naše nogometne reprezentacije. Šef "šefe, ne mijenjaj" i sam priznaje, ne jednom je to rekao, da vodi ekipu kojoj ponizno nema što reći jer svi oni znaju igrati nogomet. Ponizno i za sto dvadeset hiljada eura mjesečno vodio je (zapravo još vodi, samo ne znam ni kuda ni gdje) ekipu kojoj ništa ne mora reći jer svi oni igraju vrhunski nogomet, a on je tu ne da onda možda bude taktičar, dirigent, nego da ih uči poniznosti. I posluša kad mu netko kaže "šefe, ne mijenjaj". Kateheta.

Da bismo prošli dalje, šansa koja se Dregerom mjeri ipak postoji, našim prvim sosedima i komšijama treba crknut krava, a ni to neće biti dosta. Slovenci moraju popušit od anemičnih Engleza tri razlike, a Srbe moraju nakantati Danci. Oprostite dragi susjedi, sori bat jebiga, što bi neki rekli: "crkla vam krava dabogda". Portugal, onaj Portugal kojeg smo u pripremnoj fazi dobili prvi put u povijesti i zbog čega su nam narasla krila (ovo "nam" se odnosi i na repstaciju i golemu većinu navijača), Portugal koji nas je s pretprošlog europskog prvenstva isprašio s turnira golom Quaresme u 117. minuti osmine finala, Portugal u kojem igraju mrski Pepe i Kiki, e taj Portugal treba za nas dobiti Gruziju. Ali to nije sve! Uz ovaj set noževa iz topšit izloga broj tri dobivate i četvrti rezultat. Omiljeni nam Turci, a znamo da su nam omiljeni čim čujemo navijački vokabular ili se zagledamo u komentare ispod benignih tekstova po internetskim portalima, moraju oplesti Čehe. Kad prosječnom hrvatskom navijaču kažeš Turska, ovaj se odmah sjeti Beča. Ne mislim na osmanlijsku opsadu austrougarske prijestolnice, nego na glupo primljen gol u 122. minuti za tursko izjednačenje nakon kojeg je išlo raspucavanje penala u kojem je Modrić prvi pucao i poslao loptu nedohvatljivu za turskog golmana Rustua. Pored gola.

Svi su dali, evo već pišem u perfektu, svoj maksimum, tko god je na teren istrčao, an njemu je srce ostavio, kako bi rekli nogometnim žargonom. Svi su željeli najbolje i najviše. Samo, problem je što daješ maksimum od onog što imaš, a ne onog što želiš. Sto posto je maskimum, a sve preko toga nekako vuče u tamnu materiju. I znam da djelujem pomalo kivno, ali nisam razočaran jer da bi čovjek bio razočaran, treba prvo biti očaran, a to je gledajući ih bilo apsolutno nemoguće.

kava

Prvo ljetno nedjeljno podne. Kvatrić. Tržnica pa iznenadna konstruktivna kava s Galaksom kod Marleya.

 

Odlazim kući gurajući bicikl. Naletim na Krešu.

- Guraš umjesto da voziš?

- A šta'š, problem s prijenosom.

- Lanac, zupčanici?

- Tc. Neuroni i sinapse.

 

Kava nedjeljom oko podneva ima znatno drugačiju boju, miris i okus.

nesmotrena glava i plavi panama šešir

Danas je jedan šešir naučio letjeti.

Usljed prilično žustrog jednačenja tlakova zraka u blizini površine Zemlje, plavi je Panama šešir veličine 58 poletio s jedne nesmotrene glave i prizemljivši se, asfaltom se otkotrljao pod kotače automobila zaustavljenog radi crvenog svjetla na semaforu križanja Kranjčevićeve i Badalićeve ulice. Šešir i njegov let nisu ostali neprimijećeni: unatoč velikoj vrućini, vozačica zaustavljenog automobila otvorila je prozor i Nesmotrenoj glavi brižno i upitno kimnula glavom, a Nesmotrena je glava uz smiješak i izmahivanjem rukom zahvalila Vozačici. To bi jezikom izgovoreno izgledalo otprilike ovako: "Jesam ga samo nagazila ili je već skroz poda mnom?" "Ne, otkotrljao se do nogostupa."

Razumjeli su se i mahnuli si. Na semaforu se pojavilo zeleno svjetlo, automobil s Vozačicom je otišao, Nesmotrena glava je prešla ulicu, pokupila šešir i malo čvršće ga nabila na glavu.

dan antifašističke borbe

Pred zatvorenim vratima dućana stoji mlada žena. Na nogama japanke, lepršava suknja s cvjetnim uzorcima, bijela bluza. s podbočenih ruku vise joj s lijeve strane ceker, a s desne zbunjenost i nevjerica. Zaboravila je da je danas praznik, neradni dan. Pored nje u nekom svojem ritmu pleše djevojčica od nekih četiri godine. Mlada žena gleda u izlog, okrene se poludesno pa pusti pogled niz ulicu kao da će rješenje za nastali problem upravo doći nekim dostavnim vozilom. Djevojčica cijelo vrijeme pleše. Još nije svjesna da neće biti ništa od obećanih palačinki, ili su u pitanju bili pohani pileći odresci, možda i sladoled. Nakon dobrih sedam-osam minuta mlada žena nesigurnim korakom krene prema prolazu između zgrada, vjerojatno kući. Djevojčica vesela u neznanju odskakuće za njom.